Књижевне новине

BROJ 1;

TNLIJANSKIPHM HOLIVUDSKI IMPFRIJALIZNM

BTRANA 2

KNJIŽEVNE NOVINE

78, :

Prvi 10m, sovielskog rboriika „Predavanja 0 (igrkomć |

KI APSURD

kakva među komunistima nikad nije postojala i ne sme biti? Radne ma=

WO PRAŠ

jj (Nastavak sa prve strane) | narušavati ni slabiti, a pogotovu je 3 delegacije iz zemalja socijalizma i čuddvišno narušavati ga postupcima

2 ~

narodne demokratije pokazale nepo- Prema Jugoslaviji | j Šo U Njujorku je, na konferenciji za

deljene, i što je američka javnost, u= ”

prkos falsifikatima štampe, mogla samati đa sovjetska, jugoslovenska, čehoslovačka i poljska delegacija izjavljuju da je mirna saradnja ne samo nužna nego i moguća, Poznata je stvar da je Stejts department odmah po završetku kongresa uputio svim delegatima iz zemalja »iza gvozdene zavwvese« pisma kojima ih poziva da se »u razumnom roku«, tojest smesta, udalji iz SAD. Taj gest američke vlade doprineo je tome da su i oni krugovi američkih građana koji nisu zauzimaJi pozitivan stav prema kongresu mira i delegatima iz zemalja demokratskog fronta osetili negodovanje pre= ma američkoj vladi, jer je ona grubo demantovala ono uverenje koje američki građanin hoće da ima, da u Americi postoji demokratija i sloboda kretanja. Američka vlada, koja se uoči kongresa hvalila kako je širokogruda, kako se ne plaši komunista '»iza gvozdene zavese«, nego ih pušta da vide »pravu demokratiju«, a odmah protiv njih organizovala kampanju, javno je sprečila te delegate da vide »američki način života« izbliza i time se kompromitovala čak i pred ne naročito progresivnim masama.

· Sa drugovima Baranovićem, Vučom i Bogdanovom, i ja sam kao i članovi sovjetske, čehoslovačke i poljske delegacije proteran iz SAD, Proteran iz SAD od strane ratnih huškača, a ispraćen sa &impatijama od strane prijatelja iz progresivnog dela Amerike, I uviđeo sam još više nego ranije, iako sam to znao, koliko je važno podići ugled jedinstvenom fron= tu mira i demokratije u svetu, koliko je važno pridobiti za stvar mira i demokratije i one još neprobuđene ma6e u zemljama kojima vladaju imperijalisti, koliko je važno davati perspektive miroljubivim i slobodoljubivim masama u porobljenom delu sveta, koliko je važno da svaka reč iz tabora mira i demokratije bude nesumnjivo verodostojna i priđobija poverenje, diže pouzdanje. Jedinstvenost fronta mira i demokratije ne sme se

štampu koja je bila priređena za stra= ,

ne delegate, jedan izdajnik naših naroda, Bogdan Radica, kao američki novinar, pokušao da izvrši provokaciju između mene i Fadejeva. Prisutni reporterčići režali su od ljutine što su takve provokacije propale. Taj isti Radica učestvovao je na kontrakongresu koji su održali izdajnici zemalja socijalizma i narodne demokratije pod „pretsedništvom Kerenskoga. Reakcionarna američka štampa po· klonila je pažnju i simpatije tim očajničkim banditima, Nisam verovao da će u Pragu biti dato sličnim raseljenim licima da pretstavljaju Jugosla-

viju na kongresu na kome se osuđuju”

potpaljivači rata, širitelji diskrimina= cije i sejači laži,

Ovaj postupak organizatora kongresa mira u Pragu i inicijatora takve kockarsko-varaličke smicalice, pokazuje „drastično do kakvih apsurda vodi jedna slepo i tvrdoglavo nastavljena politika čija lažnost je već postala poznata svakome u svetu a čija pogrešnost se iz dana u dan sve više sveti čitavom demokratskom frontu. Oportunistički i amoralni izvršioci imformbirovske »linije«, koji, prikrivajući svoju „antirevolucionar– nost pocepanim „papirnim „plaštom »Rezolucije«, svoju lojJamost hoće da dokazuju · „nadlicitiranjem u antijugoslovenskim „postupcima, toliko su izgubili i ostatak rasuđivanja, da sami narušavaju i cepaju neophodno jedinstvo snaga mira i demokratije u svetu, i to čak na kongresu koji Je naročito organizovan zato da osudi postupke reakcionarnih ometača bor-

'be za mir. Teoretski polupismenjaci

i politički paceri iz Praga, koji su kongres za mir koristili da na njemu diskriminiraju Jugoslaviju i prostački vređaju njene narode, ustvari su poslužili neprijateljima mira i demokratije. Koga to ustvari hoće đa varaju ovi »aranžeri«? Imperijaliste time neće prevariti, nego će im ovi reći hvala. Narode antimperijalističkog fronta? Zar njih treba varati, čak i pošto su već prozreli ovu prevaru

SVETSKI KONGRES PRISTRLICA MIRA U PRRIZU ZRVRŠIO RAD

Potpaljivači novog rata, agresori svih boja i nijansa, oni koji se pred svojim narodima prikazuju kao anđeli koji vojno-političke paktove organizuju i potpisuju tobože radi očuva-– nja mira, moraće ubuduće da računa– ju sa jedinstvenom voljom svih naroda sveta koja je na tako veličanstven način izražena na Svetskom kongre&u pristalica mira u Parizu. Front mira je danas živa stvarnost, neodoljiva snaga u koju se slivaju želje naprednog i miroljubivog čovečanstva da se osujeti novi rat.

Kongres je 20 ovog meseca olvorjo francuski naučnik Frederik Žolio Kiri koji je između ostalog istakao žalosnu činjenicu da je francuska vlada onemogučila dolazak 370 delegata u Pariz i rekao da ova diskriminaciona odluka u stvari znači izraz njene slabosti i straha pred istinom.

Zbog nećuvenog postupka čehoslovačke vlade naši delegati nisu mogli da zastupaju naše narode na paralelnom. kongresu pristalica mira u Pragu, zbog čega su naše masovne organizacije uložile protest kod Pripremnog komiteta Svetskog kongresa pristalica mira u Parizu.

Pretstavnici miroljubivih masa sve=

ta osudili šu na kongresu utrkivanje u naoružanju, razmatrali ulogu koju Organizacija Ujedinjenih Nacija treba da odigra u odbrani mira, osudili ratnohuškačku „propagandu, istakli princip poštovanja suvereniteta naro= da, razmatrali ekonomske odnose me= đu narodima, 'učešće žena u pokretu za mir i okupljanje pristalica mira u

svim zemljama sveta. Kroz produblje- ~

nu diskusiju po svim ovim pitanjima označeni su neprijatelji mira, precizirana je materijalna i moralna odgovornost onih koji spremaju rat, indicirana su sredstva i organizacione forme koje treba koristiti za efikasno u-

klanjanje ratne opasnosti, za borbu protiv imperijalizma i mračnjaštva.

Oko 1800 delegata podigli su ·na Kongresu u ime 600 miliona ljudi i žena čitavog sveta glas jednodušnož protesta protiv ratnih huškača koji sakrivaju od naroda istinu o agresivnoj suštini »Atlantskog pakta«. U svojim govorima oni su dali jasan i odlučan odgovor na imperijalističke planove, zalažući se za politiku mira i kolektivnu bezbednost.

Govor jugoslovenskog delegata Vidmara

U opštoj diskusiji na Svetskom kongresu pristalica mira u Parizu govorio je u ime jugoslovenske delegacije dr Josip Vidmay, pretsednik Prezidijuma,

Narodne skupštine Slovenije,

»Srećan sam — rekao je dr Vidđmar — što, mogu da pozdravim Svetski kongres pristalica mira u ime jugoslovenskih organizacija koje učestvuju na ovom kongresu i koje su poslale ili su htele da pošalju svoje delegate, Istovremeno, izražavam pred ovim Kongresom brafska, osećanja naroda Jugoslavije prema svim narodima, koji vođe mir i slobodu, a naročito prema onima koji kao narodi Kine, Grčke i Vijetnama moraju s oružjem u ruci da se bore za

svoju nezavisnost, — za mir.

U ime svih jugošlovenskih delegata izjavljujem punu saglasnost sa osnovnim idejama, izraženim sa ovog mesta, podvlačeći reči pretsednika ovog kongresa ,velikog naučnika Frederika Žolio Kiri, koji je rekao da su miru potrebne aktivne pristalice, Mogu đa kažem da moja zemlja, koja je u poslednjem ratu izgubila više od jedne desetine svog stanovništva, danas pretstavlja aktivan i značajan faktor. U prilog ovoga što sam rekao navešću samo dve činjenice: Prvo, jedna od

ideja vodilja čitavog našeg političkog ~

života sadržana je u geslu nastalom u toku našeg oslobodilačkog rata: »bratstvo i jedinstvo«, To nije prazna fraza, to je živa stvarnost, čiji puni značaj za zajedničku borbu za mir

može da oceni samo onaj koji pozna=.

je noviju istoriju balkanskih naroda. To je danas snaga koja vrši duboko prevaspitavanje naših narodnih masa u smislu istinskog bratstva među našim narodima, u smislu priznanja prava na samoopredeljenje svim narođima sveta, U isti mah ova smisao vodilja razvija i jača kod naših naroda osećanje zajednice zasnovano na slobodnoj i pravičnoj disciplini. Sinteza dveju na izgled protivrečnih tendencija: nezavisnosti i zajednice, na kojoj će se zasnivati buduće uređenje međunarodnog života, već se u potpunosti · ostvaruje u okviru naše jugoslovenske federacije. A ostvariti to na ovom delu evropskog kontinenta, na Balkanu, nesumnjivo znači biti aktivan borac za mir. Drugo, isto tako kao što nam je socijalizam omogućio đa nađemo pravilno rešenje nacional– mog problema, on nam pokazuje

gde je naš neprijatelj koji je istovremeno i neprijatelj mira. Taj neprijatelj je imperijalizam koji neizbežno donosi rat. Treba otvoriti oči svakom čoveku i pokazati mu zašto neke nacije tlače druge. Treba objasniti i povezati ekonomsku ekspanziju sa političkim ugnjetavanjem. Zar nije Maršalov plan neizbežno doveo do zaključenja atlantskog pakta koji nije nikakav defanzivni ugovor niti instrumenat mira. Treba otkriti strašan i čoveka nedostojan položaj u kome se nalaze kolonijalni narodi. Treba predočiti narođima namere potpaljivača rata, kao što se_to čini na ovom Kon= gresu, Treba ode mobilišati u borbu protiv rata, koju vođe napredne

snage celog sveta na čelu ša Sovjet-

skim aSvezom, i

Svojom pobedonosnom borbom protiv hitlerovskih zavojevača i njegovih saučesnika narodi Jugoslavije onemoBućili su da Jugoslavija i dalje bude žrtva grabežljivog imperijalizma i po= lukolonijalna zemlja. Uzimajući vlast u svoje ruke i raspolažući prvi put u „svojoj istoriji bratstvima svoje zemlje, narodi Jugoslavije izgrađuju pod rukovodstvom Tita svoju nezavisnu Ssocijalističku domovinu — i zato oni mrze i umeju da mrze imperijalizam, A ta mržnja je efikasno oružje u borbi za mir, jer ona zahvata čitavo napred= no čovečanstvo i uspeće da ukroti potpaljivače rata. Narođi Jugoslavije, čiji se rad i život tako bitno razlikuje od nedela onih koji hoće rat, odlučno učestvuju u svakoj akciji koju zahteva ova velika zajednička bitka za

mir« . i |

se zemalja u kojima vladaju imperijalisti? Te mase upravo treba buditi ·

i osvešćivati onom istinom i onom poduđarnošću između reči i dela koja je svojstvena komunistima, najboljim borcima za mir, za pravedne od nose među narodima. Krajnje je vreme da s odbace informbirovske

U Institutu svetske književnosti »A. M. Gorki« u Moskvi završeno je nekoliko novih studija o nasleđu velikog pisca, Sada se nalazi u štampi prvi tom zbornika »Pređavanja o Gorkom«. U knjigu su ušli materija li prof. B. Mihailovskog »Stvaralački pokušaji mlad.„* Gorkog«, »Autobiografska trilogija Gorkog« od N. Bjel-

smićalice koje su štetne za čitav međunarodni radnički pokret, za čitav front mira i demokratije u svetu. Snage mira i demokratije u svetu jače su od snaga imperijalističkih rat nih huškača.. One rastu. One mogu da postanu još jače, one treba da postanu još Jače. :?

U frontu mira i demokratije JugoSlavija ima istaknuto mesto, ona je siguran i jak pobornik, i svaka diskriminacija prema njoj škodi frontu mira i demokratije.

kine, »Istorija romana Delo Artamonovih« od V Maksimove i drugi. Jedno poglavlje knjige nosi naslov — »Gorki i ruska književnost XIX veka«. Osim toga biće još objavljeni materijali o uticaju velikog pisca na književnost naroda SSSR.

Na sednici Naučnog saveta Instituta, koja je održana 1 aprila, N. Bjelkina održala je referat pod maslovom: »A. M. Gorki u borbi protiv imperijalističke ro-akcije«.

U STROJ

Oštricu istine ne splete u balčak fraze. Mehanika, borče, škrguće po trasi, ni Gvozd ni Triglav

kresova ne gasi, Po žabokrečini

e — A —=—

sve klevete plaze, Nađdrasl i smo mi i Vukovar

izmirenja i porođajne muke, bojali se nikad ni bure ni akcije, i gazili s Titom

i frakcije

. vrhove i čuke. Zbrisali Gorkiće,

kurs na likvidaciju. Počasna, paljba

za pale heroje. Lenjinskom zvijezdom uzdigli smo naciju, za komunu

brigade naše se stroje. Mi isti

što smo krvili na Zaloškoj cesti, u kazamatima,» na ulicama Splita, Partiji slava čeličnoj proleterskoj pesti, na, ždrijelu smo “at ? putokaz imali i Tita U ofanzivi, u zasjedi, u obruču izdržali•-smo gvožđe i ognjenu tuču. A. Njujorksitiju kao, Berlinu . i i Rimu

upoznali grabljivo srce i i klimu.

Pod lenjinskim stijegom zemlja li se gordi. Jest, glas smo Staljina

čuli pravođobno i bili kamen ,ziđ neprobojam

hordi. Pa odbij i zbrajaj i množi ali međusobno. A tu smo na meti na mrtvoj straži

s Titom na čelu

'Udarniče,

i 8 godinama plana.

razmotri znoj svoj

: i kaži đa l' avantira

il zora, novoga dana!

Na traktor brigadđiru, ako ga ima. Nema 1i? U front! \ Kolona po jedan! Sutra će poljem zazvonit ko rima u zadruzi svakoj tjedan po tjedan. Šesnajest milijuna, neznatan broj? AL još jedna svjetilja komune.

druže graditelju,

Za socijalizam razmahni!

U stroj

mašini direktno.

Konkretno! Marin FRANIČEVIĆ

— _/Uašim „sodničom« |

Ob tridđesetletnici KPJ

Umolknite vsaj hip, saj svet se maje še od laži, pa sprašajte si vest:

Če vi, ki naši bratje ste, igraje pometate resnice z naših cest,

kam naj se denemo, ki umremo raje, kot da bi šli z lažjo do samih zvezd?

Mar naj bo res, da je ne najde sreče pod solznim nebom novega sveta, kdor noče, da bi še zastave rđeče popadel bes razdora in gorja,

kdđor noče, da bili biprazne vreče,

ki vanje se ostudna laž naph4?

Mar naj bo res, đa votlooke str4sti kalile bođo večno tvoj pravir,

o duh, in ga imele v svoji lasti? Mar res počitka vam ne bo nikjer,

o ljudstva, in vas večno v nove pasti bo sBnala v vas potuhnjena prazver?

Ne! Mi še verjemo, đa ni je sile, ki mogla streti krila bi duha

in da ta krila vse megle nemile spode z obnebja novega sveta, čeprav zđaj stari svet skoz zobe gnile ” se njega norim grehom krohota.

Matej BOR

e Jedna impresija i jedna istorija _

Živko MILIĆ

Prije nekoliko neđelja u jednoj od beogradskih Rkinodvorana počeo se prikazivati kod nas prvi, talijanski umjetnički film, Već sam njegov Optimistički naslov. — Sunce još sija okvir u kome je snimljen, plakatski nagoviještena fabula, poveli su u tu salu .desetine hiljada naših radnih ljudi, spremnih da ~ pozdrave svaki, pa i najmanji pozitivni napor naprednih filmskih radnika Italije, Kamera Alda Tontija nije ih razočarala, ona im je pokazala dragocjene kadrove, borbe napolitanskih partizana. Ali samo drove, jer film' režisera Alda Vergana nije pošao dosljedno putem istine.

Finale, jedan majstorski krešendo u kome čovjek u mantiji izbija u prvi plan kao pobornik masa, njihov vođa i zatočnik, ustvari je gruba krađa, falsikat, nepravda prema rad= ničkoj klasi Italije koja je bila i oOstala prvoborac za sretniju budućnost talijanskog narođa.

Međutim, to je bila prva filmska pantljika, koja je došla u našu zemlju nakon rata iz Italije; ona je naše ljude istinski ·obradovala, pokazujući im da je, nakon dugačkog i katastrofalnog perioda fašističke vladavine, ova širokim masama najpristupačnija umjetnost, i tamo krenula naprijed. Dvadeset godina stizale su u našu zemlju bombastične, teatralne, megalomanske rolne u kojima su se izredali svi Cezari i Scipioni, sa pozom i gestama MBenita. Taj kompleks bio je prorijeđen nekakvim »psihološkim«, bolećivim kamernim dramama i muzičkim operetama. Zato je i doživljaj, koji našeg čovjeka obuzima gledajući prvi kod nas posle rata prikazani talijanski- film ·pozitivan, da ne kažemo radostan, On nam je pokazao da u #+talijanskom filmskom svijetu ima snaga koje će moći stvarati kvalitetan, ·human,' istinit i falijanskom narodu, nakon fašističke diktature i u jeku maršaliziranja zemlje, toliko potreban film.

Frontalno, u generalnoj liniji u kapitalističkom društvu to je nemoguće postići. Sve dok sredstva za proizvodnju i eksploataoiju filma budu u privatnim rukama, on ne može služiti narodu; ne može biti izvršena demokratizacija filma. Film će i dalje pokazivati ilustracije za De Sadova, djela i za doživljaje plemića Foblaza...«; on će ostati sredstvo za apolitiziranje masa, za skretanje njiho= vog pogleđa sa gorućih pitanja svakidašnjice, za borbu protiv revolucionarnih snaga. Međutim otpor filmskih radnika, režisera, glumaca, tehničara — oni koji su najmanje krivi za takvo antihuamano iskoništavanje njihove umjetnosti, ponižavanje i

' Sramoćenje njibovog zvanja, — uda–

ra po grabežljivim prstima filmskih magnata. I to sa uspjehom! Filmski trudbenici Japana wWuspjeli su, na kon štrajka uperenog protiv djelat=

nosti Markaturovog štaba, da izrade nekoliko dobrih filmova, kao »Petorica iz Tokija«, koji raskrin-

kava japanske militariste i birokrate. Napredni francuski filmski radnici, na čelu desetina hiljada trudbenika bore se protiv ekspanzije američkog filma. A film »Sunce još &ija«, koji smo vidjeli u Beogradu, zatim »Rim — otvoren grad«, »Šuša«, »Dan života«, »Živjeti u miru«, »Zemlja drhti«, »Bez milosti«, » Teške godine«, »Kradljivci bicikla« — koje je napredna talijanska štampa ocijenila kao početak nove ere thtalijanskog filma pokazuju da se ta borba uspješno vodi i u Ifaliji, gdje su uslovi vrio teški i gdje je borba za zaštitu ilalijanskog filma od američke ekspanzije u posljednje vrijeme poprimila slične oblike kao u Francuskoj, februara prošle godine.

Jačanje filma, koji prestavlja na= predak i demokratsku Italiju, išlo je sporo, preko niza teškoća, prepreka i napora. Prvi talijanski filmovi stvo= reni su još 1944 godine, dok još nije bio oslobođen sjeverni dio Italije, Proizvodnja je iz godine u. godinu postupno rasla. Rasparčana u preko "0 raznih preduzeća, u trci vlasnika za dobitkom, filmska industrija je producirala &labe, bezidejne, komade, lake muzičke lakrdije „koristeći stare asove i zvijezde iz fašističke ere kao što su Brinjone, Galone, Matoli, Brogelja, Rigeli. Izrađen je niz filmova po ugledu na holivudsku produkciju, »Usidjelice«, »Kiti se predala«, »Svi su ljuđi „neprijatelji«, »Igra smrti« »Pušionica * opiuma«, »Glas krvi«, »Bijeli đavo«, »Ljubav i otrov« itd., koji su frovali i koji i danas truju milione gledalaca. Među=tim, glavni ftrovač, glavni proizvođač takvih filmova je Holivud, koji ne zna kuda bi sa svojom proizvodnjom od preko 500 filmova godišnje, U njemu je, samo poslije zavreštka rata, čekalo na izvoz 2.800 filmova. Američki »tvorničari sanja«, hoće da osvoje tržišta ne samo zbog njihovih Dposlovnih interesa, nego i zbog »kulturno-političke misije američkog fil-., ma«. Krik Džonson, šef američke

· filmske cenzure, pretsjednik udruže=

nja holivudskih producenata, izjavio je 1947, prilikom svog dolaska u Evropu: »Stara' legenda o dekadenciji kapitalizma u SAD ruši se čim publika dobije priliku da vidi naše filmove i da iz njih izvuče zaključke«, Na stranu Kredo gospodina „Džonsona, ali je činjenica da je među ostalim zemljama Maršalovog plana i Italija postala žrtva holivudskog imperijalizma. Talijansko tržište je već tada davalo godišnje preko 20 milijardi lira ili 40 miliona dolara. a nedenacifirana zemlja bila je pogodno tel za »kulturnu« misiju novih pretendenata na Svejtsko' gospodstvo, utoliko više što je narod Italije pokazivao nastojanje da jednom za «svagda svrši sa starim. Američki filmovi prodrli su u zemlju masovno, gušeći nacionalnu produkciju, vršeći nemilosrdno svoj „zadatak zaglupljivanja masa, lažnog prikazivanja kapitalističke stvarnosti, buđenja najnižih instikata, vršeći na poredo s tim ponižavajući uticaj na

talijansku, i onako pritješnjenu kino, industriju. . i Opšta politička linija SAD, agre, sija na privrednom i diplomatskom polju, temelj je i ekspanzije ame. ričkog filma. Ono što se desilo u Ja, panu, Francuskoj, zapadnoj zoni Nje, mačke, desilo se i u Italiji. Uzalud je engleski filmski magnat J. A, Rank škripao zubima i nastojao da svojim filmovima zauzme bar neke Pozicije — Italija je pripala Americi, On je morao pristati da Engleska, kao i u svim ostalim slučajevima, ostane mlađi partner kome ostaju mrvice, A vlastodršci Italije pristaju na sve čak da zatvore sve filmske studije, Ali poštoji narod koji pruža otpor i koji je i prema prodiranju američ. kog filma to pokazao. Iako je ta borba bila obilježena i uskim, trgovač. kim interesima talijanskih produce. nata, za nju su bile živo zainteresova– ni široki slojevi naroda, a naročito filmski radnici. Pod njihovim pritiskom, uprkos protivljenja Gasperijeve vlade, donesen je 16 marta 1947 \akon koji je obzbjeđivao 80 dana godini za prikazivanje talijanskih fil. mova. Naporedo s tom borbom, {ali. janski napredni filmski radnici izra, đivali su nove filmove, koji su danas u Evropi primljeni sa odobravanjem, a od kojih su mnogi, kao de Santisov »ragičan lov« i »Šuša« snimljeni iz finansiskih sredstava Saveza partiza= na. Oni su postigli, kada se uzme u obzir da je došla u pitanje i sama egzistencija talijanskog filma, >zna« čajne uspjehe. . Godinu dana nakom donošenja akozvanog »zakona o osamdeset dana«, došlo je do osnivanja Komileta za zaštitu italijanske kinematografije, pod čijim su rukovodstvom italijan= ski filmski radnici, podržani od narođa, pokrenuli veliku akciju profiv američke „penetracije. Bilans , 1948 godine pokazao je da je »zakon o osamdeset dana« ustvari prazno &lovo. U toku te godine dana u Italiju su uvezena i dublirana 864 američka filma, iako tržište može da primi oko »Ufičo italiano kambi« (Talijanski ured za razmjenu) odbjavio je da je uvoz filmova potpuno slobođam. Od 45 milijardi lira godišnjeg prihoda na talijansku produkciju otpalo je samo

. 1,8%. Talijanska filmska industrija sa

kapacitetom od 100 filmova, sa 53 hiljade radnika mašla se u krizi. Nacionalni komitet, koji je osnovam na inicijativu sindikata filmske industri= je, uputio je proglas u kome otkriva pravo stanje talijanskog filma do koga ga je dovela politika vlade.

Borbu za odbranu talijanskog fils ma ne vođe sada samo falijanski producenfi, Proglas su potpisali istaknut filmski umjetnici, među kojima Ama Manjani, Vitorio de Sika, ILuidji Zampa, Djino Červi, Djuzepe De Santis, Alberto Latuada. Talijanski film koji je postigao prve rezultate, mora, dosljedno vlađinoj politici potčinjavanja nacionalnih interesa, da — umre, Prema toj činjenici ne može da buđe rav-= nođušan nijeđan Talijan, bez obzira đa li je vezan za produkciju filma, bez obzira da li mu prijeti opasnost od besposlice. Italija treba da se zbriše sa filmskog platna. Da to shvataju narodni &lojevi, najbolji je dokaz to što je na zboru koji je održan nekoliko dana nakon , objavljivanja proglasa, u Rimu, na Narodnom Trgu, prisustvovalo oko 50 hiljađa ljuđi ođ kojih su šamo 90 hiljada bili zaposle= ni u filmskoj industriji. U proglasu | u govorima formulisani su zahtjevi koje filmski radnici postavljaju vlađi: poštivanje zakona od 16 marta 1947 o osamdeset dana, uvođenje faksa na uvezene i dublirane filmove, smanje= nje fiskalnih tereta kod prikazivanja talijanskih filmova, Kkređitiranje in= dustrije itd. Sa natpisima: »Da li lju= di iz vlađe znaju ili ne znaju đa po stoji falijanska kinematografija?« de< monštrirale su hiljade ljudi, pozdrav“ . ljajući govornike de Siku, Djina Červi, Anu Manjani i druge. Činjenica đa su prema Dpovorci filmskih radnika poslati poznati policiski kamioneti »čelere«, pokazala je da vlada . — kako se to izrazio jedan talijanski novinar — i 'fe kako dobro zna Dpostojanje talijanskog filma, Međutim, ovaj veliki dan završen je, uprkos brektanja i zakrčavanja ulica džipo=i vima, velikom povorkom preko trga Barbarini, ulicom Vitorio Veneto, pored Američke ambasadđe..,

Bila je to masovna Scena, snažan pa čak i simboličan kadar, kako je to u listu »Unita« napisao Djuzepe di Santis, — miting kulture, koja je iz kule od slonove kosti sišla među ljuđe. Glumci, režiseri, scenaristi i slikari našli su se skupa, u istim redovima, ne samo sa radnicima filmske industrije, nego običnim, malim ljudima, koje je dao i Aldo Vergano u završnim šcenama &voga filma »Sunce još sija«, u borbi, s puškom u ruci. Tu scenu niho ne može falsifikovati, zamagliti, jer' je to stvaran život, detalj produžetka borbč za demokratiju, organski \ezan s borbom partizana, na novim frontovima...

Osmoga marta poslanici opozicije Korbi i Di Vitorio raskrinkali su u Parlamentu sabotersku, neprijateljsku politiku vlade.

Borba se nastavlja i u toj borbi talijanski filmski radnici ća istrajati, jer to traži italijariski narod i interesi njihove domovine,