Књижевне новине

i (Nastavak sa prve strane) |

i Ke »državnim integritetom«? Ne, nije im jasno — da rečem u stilu | _ _mote. A ako im je i bilo jasno, to je bilo odavno.

' Staljin zatim citira i Bauera, koji

i Me kazao:

»Mi polazimo od te pretpostavke đa će austrijske macije ostati u istom . državnom savezu u kome sada Žive,

Hi pitamo: kakvi će biti, u okviru toga

Baveza, odnosi nacija među sobom i svih njih prema državi.«

ı Tako, posle Renera Bauer.”

| A Staljin? On ponavlja:

| »K opet: integritet Austrije pre sveBa Pogledati: »Marksizam i nacional. . no-kolonijalno pitanje«, izdanje »Kultura«, 1947, str, 25/26.)

:Je li jasno našim poučiteljima šta je Staljin ovde. shvatao pod integritetom Austrije? ;

A baš je vgodno što se u i tom Sštarom spisu, koji su pisci note zaboravili, radi o integritetu baš Austrije, i što se polemiše baš protiv Renera. Samo se i pri pisanju pisma Reneru trebalo setiti kako Rener shvata integritet pa mu ga ne obećavati bez objašnjenja da to obećanje ipak ne znači da teritorija Austrije mora ostati čitava... .

'Očigledno je đa mi shvatamo integritet kruto, metafizički i verovatno je dijalektika integriteta u tome da je jedna stvar svoj integritet, a da je tuđi integritet sasvim dmwusa stvar, Pisci note mogli bi nam objasniti da Ti imfegritet Sovjetskog Saveza siidtži meizmenljivosšt granica.

Druga teoretska mudđrošt jeste Ditanje koje nota postavlja: »Da Ji 5' uopšte može dozvoliti odušfajanje od maksimalnih teritorijalnih zahteva?«

'Prosta bi pamet n. to odgovorila: Očigledno. Jer sam pojam »maksimalni zahtev« nužno sađrži u sebi i celu rezevvu manjih zahteva, jer onnj inaše ne bi ni bio maksimalan. S fime še dakle likviđirnmo ovo muđro »teoOretsko« pitanje. A sad dolazi praktič.mo pitanje i odgovor: »Da li se u ovom slučaju (tj. u slučaju Koruške P. ZJ može dopustii đa se maksimalni nhtevi zamene minimalnim! Jeste, to se možr dozvoliti, ali pod dva uslova: ako je to izazvano neophodnošću. fo jest ako nema izgleda da se u datom trenutku oštvare makBimalni zahtevi, i ako jugoslovenska vlada preuzme odgovornošt za takve ustupke,«

Prvi uslov &asvim je đovoljan bez đrugoga i može se priključiti i prvom, »feoretskom« posšfavljanju pitamig. Jasno je da onaj koji je postavio maksimalni zaktev odgovara za to postavljanje, pa prema tome odgo vara i za spuštanje wa manje zahteve kad maksimalni ne može da prođe, TAJ] ima više, odgovornosti, koje, je mota potpuno pobrkal: Jedna je odgovornost, Jugoslavije za poštavlianje manjih zahteva sve do minimanslnih (koji takođe mor . u datim okolnoštima, biti neogtvareni — kao »u ovom slučaju«,) Druga je odgovornost Sovjetskog Saveza kađ se on, iz Ssavezničke i prijateliske simpatije, i iz &ooijalističke mrincipijelosti, zauvima za jugoslovenske maksimalne pahteve samo zato što hoće da se mjima posluži da izvuče koristi ža Bebe. A postoji i treća ođgovornost. To je odgovornost ostalih triju &ila koje nisu dale od Koruške ni mi minimalni deo, alli su đale 150 mili_ ona dolara. Svako odgovara za svoje, neko za postavljanje zahteva, melko za nepopuštanje tim zahtevima, a melo za trgovinu sa tim zahtevima. Mora:se priznati' da je ova posladnja odgovor– most najneugodmija. Zato nota i jeste tako dugačka. ; _

Jedmo mesto u noti ne bi možđa spadalo u ovu našu šetnju kroz njen »teoretsški« Šumarak, Ali teško je ipak ne osvinuti se ma njega. To mesto glagi: »Ne može biti sumnje u to da bi Jugoslavija dobila Slovenčicu Korušku ,da se jugoslovenska vlada nije uplašila i da nije * usled svoje

ljivosti izdala nacionalna prava ugoslavije« (Dosled .i »migsli« da se radi o eamoopređeljeniu pobedničke Jugošlavije, oni me govore o nacionalmim pravima koruških Slovenaca, već o macionalnim pravima Jugosln-

'Da je moja baba bila muško, ona

· bi mi svakako bila deda, Pa što nam, bože. ne izrfadiBše Slovenačku Korušku, kad je to bilo tako nesumnjivo moguće? Mažu, zbog našeg izdajstva. a alto smo mi izdali Slovemačku Toma šku još 1047 godine, a Rusi to znali još onda, što su onđa još dve. čitave godine za Kkartaškim stolom Saveta - ministara izbacivali kartu mašeg

| ___mnkgimalnog zahteva? Stvar je jako

sumnjiva; ili bolje reći easvim je ne| _ summjiva. Zato bi bilo mnogo lodičnije i tačnije đa je to mesto u noli

le može biti sumnje da Sovjetski ez ne bi dobio 150 miliona dolara

»| { o

se J

“ Sed svoje plašljivosti izdala nacional„.

prava Koruških Slovenaca«, a

U jednom delu note izgleda da je učestvovao i neki saradnik »Kroko» dila« To je ono mesto gde se doka'szuje da Sovjetski Savez nije dobio 50 miliona dolara više (od onog što su dotle nudila tri ostala parinera), nego 50 miliona dolara manie (od ono

| „toje tražio Sovietski Savez to jestod.

njegovog mak: zahteva), Št; - ćeš kad &e i ta potvrdilo da maksimalni mahtev nužno mosi u sebi i nje od sebe samog. Možda je

bilo i glupo što smo računali da u dobili više, kađ &u eto na gubitleu prema svom maksimalnom zahtevu. Ali dijalektika kaže da su na dobitku prema onom što im je bilo nuđeno, To je baš kao sa industrijskim – ekatra-profitom. Možeš da prodaš is

društvene vrednosti, a ipak iž- .

iš ne samo profit, neso i ekstraprofit, Svaki berzijanac, koji bi, špekulisao na zaradu od 200 miliona a koji bi zaradio »samo« 150 miliona BmBrme Mi mieninom dn je znrorli2, a ne,

Wei i rraju krajeva radilo 8e izgubio a a Na gubitku je

prodaji tuđe kože,

meahksimalni'

ugoslavija uplašila i da je U,

samo onaj koji je platio ovaj ceh: koruški Slovenci i socijalistička principijelmost u nacionalnom pitanju.

Sve u švemu jasno je. da.su »teo~

retske misli« ove note tako visokog

kvaliteta da se sa sigurnošću može očekivati da će sve informbiroovske prišipetljice opet na sav glas kliknuti kako je i ova nota »novi prilog teoriji marksizma-lenjinizma«, njeno novo »prođubljavanje« i »ragvijanje«, novi dokaz nepogrešive mudrosti i genijalnosti njenih sočinitelja. I prostreće se po podu, ili, bolje reći, pošto su već odavno idolopoklonitelno Droatrti po podu, oni će udarati čelom o pod uđivljeni ovim dubokim mudroštima koje dolaze. sa »na .čelu«, i to još potvrđeno državnim pečatom.

No time nismo iscrpli sve teorije ove nofe, Ona se završava teorijom o dezerterima, koji se dele A) na slučajne i B) na zlobne dezertere, Slučajni, to su oni koji dezertiPaju iz straha, Zlobni, to s svesni izdajniči. Ali ovi pod B dele 8" na podvuste, i to: a) koji osećaju svoju krivicu, pa

se ponašaju sktomno, b) koji se hva= .

lišu dezertiranje kao nekom vrstom ROI Mi spađamo u kategoriju

No šta je 8 našim bašnopisema?

Kakva je posla imao Krilov na početku našeg članka? On je upao u naš početak zato Što je u nokti upao, na kraju. Upao je u vezi sa tim dezerterima »koji se besramno hvališu time da se uvek mogu izlajati.« 1I nota literarno dodaje: »Tačno kao u basni Krilova: »A pudliea,&igurmo je jaka kad laje'na slo, n 8 _ “ Ozbiljnost na stranu. ali to je sigurno najjače mesto cele note. Samo jedan stih iz basne, ali. koliko snažniji, rečitiji, izrazitijl od svih teorijshkih i neteorijskih .audrovanja. Pogođena ja sama najcublja suština stvari, Taj mali stih iz stare basne čini izlišnim celokupni tekst note Osim samog tog šbiha. Svetlošću munje on objašnjava sve. Ne samo fu notu, nego i sve note i rezolucije prošle i one koje se još mogu očekivati. Sad je bar jasno o čemu se radi. Jedna je zemlja pudlica, druga je slon, Jedna je mala država, druga je velika sila, »deržava«, kako ruski pisci počinju sve više nazivati Sovjetski Savez. Pa zar pudlica sme da uobrazi đa je jaka zato što laje na slona? A kako tako malo kučence uopšte sme da se ušudi da laje nn slona? Zar ono ne viđi da je slon strašno velika životinja? Ne, ne, zaista je strašna &tvar da jedna mala pudlica uobrazi đa može da buđe ravnopravna sa šlonom, 'oga u životinjskom carstvu još nikad nije bilo. Takve ravnopravnosti. nije bilo ni nu basnama, a kamo li u ovoj đanašnjoj međunarodnoi „realnosti. Ko je jači, taj i kvači, i kvit. Neka zapamte to wvi mali, jer se svih njih i fiče. Sve one male kučkice iz informbiroovskih narodnih demokratija dobile su dobru lekciju. Neka ih milostivi bog sačuva ođ lajanja na slona. Dosta im je što još žive u šemci slonovog repa ođakle vrlo udobno i sigurno za svoje njuške i leđa laju na jugoslovensku pudlicu.

Da, ali šta ćemo sa Ssocijalizmom? Šta sa deklamacijama i deklaracijama o ravnopravnosti velikih i malih država, koja kođ kapitališta ne po-

a ITM LI O SU SAL OL ZO O Ce 3. SON. SAZIV AMERIČKOG KONGRESA ZA?MIR

strane prve zemlje socijalizma, ma osnovu same unutrašnje suštine so.

cijalizma? Dosad &u, slonovi bili im- . . perijalisti kad su prema malim ima.

li gdnos kao prema puđlicama. Oni su, istina, bili prerušeni u lavove, dvoglave i jednoglave orlove, koji su u kandžama držali razne ambleme, skiptre, krune, nekukaste i kukašte krstove, A sad prema jednoj pudlici stoji veliki crveni slon. No potpumo je sve jedmo kakve životinjske oblike uzima impmerijalizam. Crveno barjače sa šmpom i čekićom tiho i miroljubivo leMuija se utaknuto u surlu. Ali to neće niko# prevariti. Jer, pogledaj, ma barjačetu je ispisana parola: »Tešlko. pudlicama!« Traze o ravnopravnosti

velikih i malih, o zaštiti malih država,

o jeđinoj zemlji koja Btiti nezavisnost.

i suverenost malih narođa. te su fraze dobre za miroljubive Rkongreše i nisu namenjene eWvakoj pudđlici, Pudlice treba da se čuvaju đa ne shvate i ravnopravnost velikih i malih onako proštački Wruto kako su shvatile in. tegritet. Neka se budlice čuvaju ne dijalektičkcih shvatanja.

Jednom reči, jedan jedini stih iz Krilovljeve basne bolje je izrazio no. yu liniju u nacionalnom pitanju nego ćela dugačka nota. Pa zašto. su onda napisali toliki pledoaje?. Sve bi bilo isto toliko Jasno đa su nam „pošlali samo taj jedan jedini stih iz basne, Mogli su notu „gagstaviti na primer ovako: |

Mnogo nepoštovani druže Pudlico,

_ Krilov |e kazao: »A pudlica, sigurno je jaka kad laje na slona«, 8 nepoštovanjem Slon

Ceo bi svet odmah razumeo u čemu je stvar, a ovako mora da se probija kroz dvanaest stranlea mudrovanja, advokatskog nadmudrivanja, tobože< feoretisanja i psovanja, đa jedva na kraju sagleda istina ohakvu kuokva jeste u basnenoj simboljici sloma i vudlice,

Ali jako su sad Stvari konano ja. sne i sa najpozvanijeg mesta glasno izrečene, iako je Krilovljev jedan stih bolje nego čitave lnjige objasnio kako se u centru Informbiroa shvataju odnoši velikih i malih država, odnosi velike i prva zemlje socijalizma prema drugim, malim «šsocijalističkim zemljama, meni se ipak čini đa bi još bolje bilo da su mesto Krilovlje= ve basne o wWlonu i pudlici citirali Ezopovu basnu o. vuku, # onor, nesretnom jagnjetu koje je vuku za. muhtilo vođu uz vodu, Samo da s time opet ne padnemo u »bezrodni, antisovjetski, antipatriotski, antiruski kosmopolitizam«, predlažući da rušku basnmmu zamenimo basnom antičkoga roba. A. možda su i basnu o vuku. i jagnjetu izmislili Rusi pre Ezopa?

| Na A

“Organizatori Kontinentalnog kongresa za mir „guputii su neđavno . američkoj

javnosti sleđeći apel: yY

Polpisnici ovog poziva obraćaju se svim ljudima i ženama dobro volje Amerike pozivajući ih ma kontinentalni kongres za mir, koji će se održati u

gradu Meksiku na dan 5 septemibra.

Delatnost provokatora rata, uperena protiv, celog sveta, sručila se svom žestinom protiv američkih narođa. Ratni huškači su nazvili neobuzdanu trku u naoružanju, koia već škodi mmogim”narodima; opteretili 8u narode neijpodnošljivim ratmim' porezima; ne priznaju suveremitet narođa; organizovali su vojne blokove; stvorili su teške ekonomske uslove za radne mase i porušili su sva demokratska prava, koja 8#u do sada pretstavljala veliku avetinju.

Američki narođi ne mogu da buđu ravnodušni proma ovim činjenicama. Dol ralni huškači nastoje da dovedu narode na put bede, ropštva i smrti, narodi vole i Žele mir koji je neophodan za napredak i blagostanje. Pokazalo se nužnim da to izraze preko odlučnog i borbenog jedinstva, Tome je posvećen Američki kontinentalni kongres, koji se istovremeno saziva ovim dokumentom,

Pozivamo sve uglanove i ličnosti koje 8se bore za mir u svakoj zemlji Amerike; pozivamo kulturne, sindikalne, religiozne, ženske, omlađinske, seljačke i organizacije ma kakvog drugog karaklera, koje &u galnteresovane da

osiguraju kontinemt od stpahota novog rafa;

pozivamo sve ljude i žene da,

bez obzira na versku poipadnost, dmuštvena ubeđenja i stranačku pripadnost, budu spremni da fpreče ratnohuškačke namere, Poznajemo demokrafsku i miroljubivu tradiciju našeg kontinenta i namo da će naš glag imati velikag

odjeka.

Odlučno verujemo da samo zajednički miroljubivi i 8lobođan živat američkih naroda — u jednom slobodnom i miroljubivom svetu — mee osigurati naše blagostanje i naš napredak, Svaka zemlja Amerike treba da podesi svoj život prema slobodnom i normalnom razvoju, da poveća &voOja prirodna bogat-

stva i to bez inostranog mešanja i pritiska,

Tome se susproštavlja rat i protiv_

naradna delaimost. Stoga, na Kontinentalmnom kongresu Melhsika, podići će se snažan i odlučan glas svih naših narođa, od Aljaske pa do Patagonije.

Mir pre{stavlja put 8lobode i veličine Amerike, Ako se to postigne, Amorika će ispuniti evoju najveću dužnost u službi sveta, Prisutnost i privrženost svih mora potvrditi ispunjenje ove dužnosti. Radi toga, 8vi će se američki navodi adaavali istorisškom zaseđanju od 5 septembra u građu Meksiku.

'stojl, ali koja je mogućna samo od

'BRBO samo drame, romane,

|Psić Z POVIČ, 7,

•4/4/.

»Kad čujem reč »kultura« fnoja"tu_ nacističku teoriju o »višoj« rasi, isto

ka se odmah s8spušta na revolver« to je bila omiljena Gebelsova krilatica koju je on godinama, neumorno, papagajski ponavljao, “aj, po nacističkoj logici »divni« aforizam, uzet je iz »drame« »Šlageter« koju je još u

yim danima hitlerovske vladavine napisao Hang Jost. A taj isti Hans Jost, bio je, opet, pretsednik tzv. »Alkađemije poezije« — u civilnom životu, i SS-obergrupenifirer — u svom vojno-političkom rađu, On nije bio gamo višestruki »spisatelje, tj., nije pikomedije, pesme itd., nije bio samo stručnjak za razne komplikovane SS-policaj-probleme. IIang Jost je često govorio preko radija, bio je jedan od najgrlatijih propagandista naci-fašizma, jedan od najjačih štihova Gebelsovog »Propagand-abtajlung«-a, On je od nemačkih »književnika« iz, vremena Hitlero=

-VOg Trećeg rajha f{ražio (valjda kao

pretsednik »Akademije za poeziju«) da svu svoju snagu Upere na to, da

ko sebe do maksimuma potenciraju

»odlučnu muškost«e za učestvovanje u pljačkaškom pohodu na Istokl,„, Tu, skoro, Hans Jost se pojavio u jedmoj sasvim movoj ulozi, Pred minhenslrim „s8udom« za »denacifikaciju« odigrana je komedija u kojoj je ulogu privremenog saputnika (!) macizma igrao, glavom Hans Jost... Pretstava se, na najveće zadovoljstvo odabrane i već ramije »denacifikovane« publike, završila, neviđenim uspehom: Hans Jost se snašao odlično, preko svakog očekivanja, tako da ni šaptač (specijalmo biran u redovima angloameričkih stručnjaka za ovaj posao) nije uopšte morao da &e trudi — Jost je bio na visini poverenog mu zadatka.

"U završnom delu ove zaista uspele ko-

medije on je adržeo uzbudljiv »monolog« posvećen povampirenju fašizma, što mu je, na kraju krajeva, i donelo masluženo priznanja novih gospodara — oslobođenje svake odgovornošti...

Ako s? danag pogleđa bila koji izlog neke knjižave u ma kom gradu ili gradiću Zapadne Nemačke, onda se u njemu, kraj mnoštva »knjiga« izašlih još u vreme Hillerove vladavine, mogu naći ı najnovija izdamja zapadnonemačkih izdavačkih preduzeća, Pored dnevnika MHve Braun (koji je dugo bio šlager tamošnje izdavačke »sevone«) tu se nalaze i dnevnici rafnog zločinca generala Jodla, dnevnik »krvavog:·psa Tjiringije« Gustava Noskea, zatim »kmjiga« zloglasnog Hitlerovog stručnjaka za privredna (čitaj: pljačkaša) pitanja dr. Šahta koja je štam“pana u 350.000 primeraka i pod sengzacionalnim naslovom »Moj obračun s Hitlerom« itd. itd. Nedavno je i po zlu nađaleko poznati Friče, prvi za=menik Gebelsov, koristeći se uslužno= šću svojih anglo-sameričkih gospodara, uz, njihovu punu moinlnu i materijal]mu pomoć, objavio svoje »remoare«! Njegova »knjiga« dobila je u izlozima

dadvećihi knjižara Bisonije počasno Y

esto (koje mu po nacističkoj hijeravhiji i pripada): jzmad »knjige« se stavljaju Fričeove slike (Raa garamciia:za dobar sadržaj) a preko nje krupni: natpisi: »Pažnja, pažnja! Govori Mriče&ć,.., ·

Ono što je bio Firiče za rađio-agita= ciju i štampu, što je Jost bio za nacištičku »hmjiževnoste i »poeziju«, to je TFajt Harlan bio za kinematografiju: glavni pomagač ji savetnik »rajhsmiinistra« Gebelsa. On mije bio samo »čuveni« režiser i »slavni« scenarista (kako ga već sada reklamišu ponovo u Zapadnoj Nemačkoj) već i najuticajniji fašistički filmski propagator i glavni »teoretičar«e nacističke filmske »umeftnosti«. Jeziv je bio po svom sadržaju film »Jevrejin Zis« koji je direktno pozivao na masovna ubistva »ncarijevaca«, na pljačku jevrejske imovine i svega što nije »rasmo nemačko«, Taj film delo je Fajta Har-

· Jana, išto kaa i film »Zlatan građd« u ·

kome je ovaj zlikovac, maskiran u umetnika, glorifikovao podlu i krvavu

NORVEŠKA IZLOŽBA JUGOSLOVENSKE NARODNE UMETNOSTI U OSLU

U umei{mičkom wpaviljonu ĐBrukskunst u Oslu bila je priređena uspela Izložba jugoslovenske narodne umetnosti, Ovo je bila prva izložba ove vrste u Norveškoj,

Među izloženim predmetima Norve= žani su imali prilike da vide čipkane marame, jizvezene bluze od lanenog platna iz Hrvatske i 3osne, dečja ode> la, novčanike ukrašene navodnim. ša» rama, sarajevske ćilime, predmete izvrađeme u duborezu i drugo. MWiligran= ski nakit izazvao 'je naročito intenesovanje kod posetilaca. Izložbu je po= setilo 70.000 ljudi, a iz mnogih mosta štizala su pisma u kojima 6&e izražava želja da se ova izložba prenese i u druge građove Norveške,

ČIHOSTL.OVAČEA POZORIŠTA LUTAKA U ~ ČEHOSLOVAČKOJ ·

"Tradicija „čehoMlovmačkog pozorišta JHialka stava je oko \rista godina. IPra lutaka, koju su u Čošku donele putuiuće glumačke družine, postala je navadnn tmetmost, Od prvih barokmih rnnrjoneta, preko popularnih ručnih lutaka, đo ljupkih, pokrefljivih luta= ha družine Jirži 'Trnkasa, Čoehoslovačio pozorište lufahn prešlo je ddpg | sjajan put svopwa razvitka. U poslednje vreme na filmskom platnu igra lu> tphna je Dostigln isto (nlco, veliki uspeh kao | ti pozonpištu,

IO agromno] popularnosti igre luta= ka svedoči činjenica da je u vremsnu između dva rala u Čehoslovačkoj Dilo hiljadu trista pozorišta ove vrste, koja su. podišnje davala oko deset hiljada pretstava, 7

U vreme nemačke okupacije. na ile> galnim prestavama davaha su. između ostalo, i neka aniifašistička dela Karala Čapska koja su ?9rerađena za po» zotšle lutaka, U današnjoj Čeho8lovačkoj stvoreni su svi uslovi za HOV,

kao i stotine drugih najgnusnijih filmova koje je dala hitlerovska kinematografska produkcija, Kao i Jost, i Harlan #še nedavno obreo — onako reda radi — pred suđom za »denacifikaciju«. Nova komedija završila 6e već po starom uzoru: sudija koji je vođio · Ovaj »preires« izjav'o je na kraju ovce lakrđije, polsmevajući se tako čitavom čovečanstvu, đa je Fajt Harlan zaboga, samo — jeđan umefnik (!) i da mjegova »umetnost« nema

ničeg zajedničkog sa zločinima koje su širom cele Evrope, od Pirineja do .

Kavkaza, počinili nacisti, oni isti nacisti koji 8u se oduševljavali Harlanovom »umeinošću«, i koji su posle njegovih »umefnmičkih« ostvarenja kao besni psi jurišali na nezaštićeno sinnovništvo mporobljene Bvrope, izmišljajući pri tom (polstaknuti primerom MHarlanove »umetnositi«) majužasnija i najsvirepija ubistva, ' 8. R. Dvinger bio je u doba Hitlera jedan od majistakmutijih »književnika«, On je išao zajedno sa nacištičkim horđama po čitavoj Evropi: kad je uništavana Varšava bio je na mjenim ruševinama, kad su hitlerovci manmširali ulicama francuskih gradova on je pisao svoje reminiscencije o Parizu i upoređivao ga sa Berlinom, proglašujući fašističku jazbinu centrom svetke kulture! Kad su nacistički zlikavoi pustošili našu otadžbinu i za jednog ubijenog Nemca vešali sto naših rodoljuba, on je kao »rafmi, vojni izveštač« šlao izveštaje nacističkim listovima o »krahu« »banditizma« na Jugo-istoku... Dok su nemačke divizije nađirale u pravcu Moskvo i Staljingrađa ovaj okoreli zlikovac zahtevao je u svojim »književnim« delima polpumo jstrebljonje komunista, potpuno uništenje tada jedine «ocijalističke zemlje... I kad se, posle svega Što 8&e dogodilo, našao na »optuženičkoj« klupi pred gudom za »denacifikaciju« Bdvin Brih Dvinger je izjavio da je om samo »književnik« a ne političar, da nikad nikakve veze nije imao (!) sa nacističiom Nemačkom, osim toga što je, tako, ponekad, objavio po neku knjižicu, da je uvek (od kako ma za sebe!) bio pristalica amglo-memačikog zibliženja itd, itd. itd. Kr ovog suđenja zna &vako — Dvinger je ošlobođen i Štampa Wu britanskoj zoni već dugo vremena puni svoje stupce reklamišući novu »knjigu« ovog »književnika« koji &e sada, umesto za Hitlera izjašnjava za Čerčila, ali još uvek pod nepromenjenom parolam za totalno mwumištenje svih komunista na svetul | O

Ovaj Gebelasov »književni štabe mne bi danas bio kompleten da u njemu nema i takve snage kao Što je, n.p?., Paul Pehter, koji je još koliko pre četiri-pet godina važio za »najvećeg« Batručnjaka za istanlju memačke književmosti. A taj glas i tako »veliko«

„imo stekao je ovaj zatačnjak«a na taj

način, što je u svojoj »Istoriji nemačke književnosti« (zvaničnom udžbemi-

M. Kraljević (1885—19193): Majka

opef

ku za sve ngmačke srednje i visoke škole) „apigao da Hitlerova »Majn Kampf«& i »Mit XX veka« nacističkog rasističkog »stručnjaka« i »specijaliste« za pitanja na Istoku A. Rozenberga, pretstavljaju klasične primerke ne samo nemačke literature, već da su to »nenadmašna dela čitave svetske lite-

ra*ure«... TI Paul Fehter bio je pred

sudom za »doenacifikaciju« * danas on mirno sedi negde u Zapadnoj Nemač-“ koj nastavljajući s rađom na daljem »produbljavoanju« svog »dela«, To isto, samo malo kasnije, dogođilo se i sa Hans Fridrih Blunkom, koji se još u prvim danima posle fašističkog prevrata 1933 »proslavio« sastavljanjem »oemih spiskova nemačke knjigče« ma . osnovu kojih su javno spaljivana dela Hajnriha Hajnea, Tomasa i Hajnriha Mana, irnmsta Tolera i drugih. najboljih i najvećih nemačkih umetnika ia! oblasti književnosti,

TI dok ae, 8 jedne “trane, omogućava đalji rad' ovim nofornim zlikovcima koji već tolike godine nesmetano mnogo na svom licu masku »kmjiževnilacs, dotle se, na drugoj strani, u Zapadnoj Nemačkoj pojačavaju progoni napređnih književnika, Kao i u đoba Hansa Blunka, i danas se u ovom delu Ne= mačke sastavljaju »emi spishkovi«e ma osnovu kojih se zabranjuju „đela Marksa, Fngelsa i ostalih Rdlasika marksizma, zatim đela naprednih sevremenih nmemačlicih pišaca koji 6e zalažu i pozivaju narod u borbu ma gtvaranje nove, demokrafske, jedimstvene Nemačke, Nemačke u kojoj će nacizam biti islcorenjen i koja će već jednom poštati čvrst oslonac mira u svetu, .

Ali kao što je nek=đa nacistima bila potrebna njihova »SS-kmjiževnost« tako je damas i Amglo-amerikancima preko potrebna jednp ista takva »kmijiževnost« i isti talkvi »kmjiževnici« hkoji za avaj tako delikatan »posao« imaju što đužu i što »us&pešniju« praksu. I zaista, našli su majbolje egzemplare — već oprobane, islužene veterane u svom »posšlu«: Josta, Dvingera, Harlana, Blunka, Pehtera... Ako je malo — pronaći će ih još, r.jih ima svuda u Bizoniji, freba ih Bamo izvesti pred sud za »demacifikaciju« i oni će odmah steći sva prava da nastave svoj krvavi pošao za koji au se tako dobro osposobili u zaista npenadmašnoj školi Gebelsa i Himlera. Blunk, Friče, Ifarlan i komp. rađe danas ponovo. Nastavljaju onde gde su, sticajem »neBrečnih« okolnosti bili zestali, nastavljaju slobodno, 8 dozvalom i uz blagoslov mnngloameričkih imperijalista, svoj zločinački posao. Dovršavaju irovanje već zatrovane duše i savesti nemačkog čoveka spremajući ga za nove SS-divizije, raspaljujući u njemu (privremeno umirene) najniže ŽivOtimjske strasti pozivajući ga u donkihotshi boj »za pofpuno istrebljemije komunisšta«... ·

Šteta je, grdna je šteta što je Ge belg završio onako »tragično«, jer, nema sumnje, danas bi izlozi knjižara u Bizoniji bili prenatrpani njegovim slikama i »knjigama« uz onaj oprabani roklammi plakat: »Pažnja, pažnja! Govori Gebels!«.

D. ADAMOVIĆ

DAM40)00 G4JU0MVČ,

Cuvena stena Lorelaj transportovana“ u Ameriku

Nedavno je grupa američkih specijalista za pronalaženje i odvlačenje u Ameriku igstoriskih i umetničkih znamenitosti otkrila da se na obali Rajne nalazi jedma stena, čuvema po tome Što se spominje u mitologiji i po tome što je inspirisala velikog nemačkog pesnika Hajnea da: mnnpiše svoju poznatu pesmu »Lorclaj«, Posle pola godine »isfraživačkog« ispitivanja stene američki stručnjaci gu je iskopali i brodom otpratili za Amoriku gde će biti montirana na RokiMauntejns. Pokušaj spaljivanja knjiga

u Americi

Pretsedniku veća za ispitivanje anty{američke delatnosti ( i članu KjuKluks„•Kdama iz Djordije) DOžomu Vudu

, desilo se da mu je od 9 članova ko-

misije njih 5 otkazalo poverenje mzDbog

njegovog pokušaja ucenjivanja amo

ričkih univerziteta i univerzitetskih kolegija od kojih je·u jednom prefećem pismu fražio da mu pošalju sDplsak predavanja i Šlcolskih udžbenika; njegova namera je bila da na lomači spali knjige za koje bi mu se učinilo da su pod uticajem marksističkih ideja, Ovom manevru dobro poznatog ucenjivača &uprostavili su se solida!no univerzitetski profesori, „Preisednik Udruženja američkih univerziteta Heri ViMstom ijaviv Me da je Vu-

đov postupak sličan, postupku hitle-

rovskih organizatora, spaljivanja kmjiPa ma lomačama iz 1088 i 1934 gođine. Nauka pod policiskom kontrolom

Pre izvesnog vremena američki Senat izglasao je uredbu po kojoj nijedan naučni radnik ne može primati pomoć ođ Komisjje za atomsku energlju kojom bi mu se omogućila istreživanja u oblasti fizike, biologije il medicine ako nema povoljno uveronje izdato od strane FBI, to jest političke američke policije. Ovo uverenje treba da posvedočij da naučni radnik ne pripada nijednoj političkoj orga“ nigaciji »koja propoveda nasilno obaramje vlađe SAD, U vremenu kada istelkmuti mmučnici celoga sveta plemenitu borbu da nauka buđe u slu Žbi čitavog čovečanstva i. njegovih miroljubivih težnji vlada BAD pribeBla je ovakvoj jodmoj meri kojom se

nauka podređuje ostvarenju porobljivačkih snova i zamisli Voli · Spomenik napredno francusixam izdavaču U Jesenjem adlonu u PaMbizu im\pžen

je gipsmmi odliv spomenika itijenu

Doleu (Miienne Dole, naprednom

francuskom izdavaču i filologu, koji

je zbog svog slobodoumilja obešen i spaljen 4546 godine u Moarizu na trgu WMober, "Spomenik jo izradio istaknuti francuski vajar WKuvirije (Gouturier) i biće postavljen na trgu Mober na istom mostu gde je nekad bio spome-

MBO aa aa e