Књижевне новине

BROJ ?

Vrlo su se sporo stvarali uslovi za otvaranje jedne muzičke škole u već formiranom političkom i kulturnom centru Srbije, Beogradu. Građanstvo koje se u prvoj polovini prošloga veka počćlo već formirati u Srbiji osećalo je pofrebu ne samo đa uživa u muzici, koju su izvođili voćinom stranci-muzičari, već i da samo uzme aktivnog učešća u izgradnji muzičkog · života, makar i u skromnim razmerama. Tihomir Đorđević . kaže na jednom meštu kako je »1823' godine počela da uči svirati u' klavir Jelisaveta (Savka), mlađa kći kneza, Miloša, kojoj je tađa bilo deset godina«. Ili dalje: »1820 godine počela su da uče »uđarati u gitar i u klavir« i deca Jevrema Obrenovića u'Šapcu., Da bi mu se deca svestrano.,obrazovala, uzeo im je i učitelja za muziku«. Ali knez Miloš, plah i nefrpe= ljiv, prebacio je ovo svome bratu, te mu. se ovaj izvinjava i kaže kako u Šapcu »istina ima jedan čovek, bivši Jevrej, a sađa katolik, koji je u više otmenih domova u Cesariji decu Učio uđarati u gitar i klavit« i da »u ove instrumente uči udarati našu decu rađi odmorka, i to u sobama da se zvuk ovih instrumenata na polje čuti ne može, niti su se ikad deca čaršijska na zvuk ovih sabirala, niti su ih momci razgonili.« Tu već naziremo neke početke muzičke nastave u Srbiji. Nešto kasnije Jevrem Obrenović dovodi iz- Pešte Josifa: Šlezin+ gera koji postaje ne samo. učitelj muzike· njegovoj deci, već se Šlezingeru šalju u Šabac probrani mladići na »nauku muzikalnog iskustva«. Ti mladići će posle »muzikalnog izučenija, koje mnogo truda iziskuje« biti uključeni u »knjaževsko-srbsku bandu«, ličnu banđu kneza Miloša. Stepen po= stignuća na fom »muzikalnom izučeniju« trenutno nije toliko važan, koliko činjenica da se tu radi o pokušaju stvaranja jedne koliko-toliko organizovane ustanove, u kojoj bi se učila muzika, dakle, prve srpske mu-– zičke škole. Učenje muzike. kod Šlec. zingera, koji i sam nije bio perfek> tan muzičar, bilo je neređovno i često prekidano raznim. putovanjima kneza Miloša a na kojima ga je Šlezinger kao prvi kapelnik prve vojne muzike u Srbiji morao pratiti.

Polovinom prošloga veka muzički život u Beogradu se'sve više usredsređuje oko Beogradskog pevačkog društva (osnovano 1853), kome je bio cilj »zabava i međusobno diživanje i obučavanje u muzici«. Međutim rad u društvu se svodio na automaisko prenošenje jevtine i besadržajne mu zike sa Zapada, uzimane bez ukusa i izbora. Tu ustajalost i idilu snažnim „zamahom „prazbija Kornelije Stanković koji vođi društvo od 1857 —62 godine. Svojim određenim stavom prema muzici kao društveno kulturno-umeftničkom činiocu a naročito pravilnim isticanjem značaja narod-

5 e | muzike kod Srba ukazao je Kornelije Stanković na pravi puf, kojim srpska muzika treba da pođe. Narod brzo prihvata njegove..zdrave ideje i, o duševljava se njima. Međutim nije bilo ljudi u to vreme koji bi te ideje i priveli u delo, Posle odlaska Kornelijeva iz Beograda u okviru Beo . gradskog pevačkog društva društveni horovođa Milan Milovuk osniva Muzičku školu, u kojoj se pređavala muzička teorija, 'violončelo i violina. Jako je ova škola bila vrlo kratkog veka, ona je dala nekoliko dobrih muzičara koji su svirali u orkestru Narodnog pozorišta. Odnos beogradskih čaršilija, međutim, nije bio uvek pozitivan prema rađu ove škole.i pre= ma njenim učenicima. I tako može ava hroničar iz ftoga vremena da

aže »da su se za učenicima muzičke Škole, i onima koji su sa violinom pod pazuhom prolazili ulicama Beograda, osvrtali, gleđali na njih kao na neke, što no kažu, fantazije«.

Beograđsko pevačko društvo ne na= pušta ideju o osnivanju jedne muzičke škole i godine 1875, na svojoj vanrednoj skupštini, prožeto duhom i idejama Kornelija Stankovića, odlučuje »da se u spomen velikom srpskom umetniku počivšem Korneliju Stankoviću priredi koncert, od čijeg

podizanje muzičke škole pod imenom »Kornelijanum«. Ovakvi koncerti da se u tu svrhu đaju svake godine po jedan«. Tako ne ostvaruje glavnu .i Osnovnu zamisao — osnivanje muzičke Škole, Beogradsko · pevačko društvo iste godine pokreće za svoje članove pripravničku školu, u kojoj su se pevači muzički opismenjavali i osposobljavali za lakše savlađivanje pevačkih deonica. Ali se i u društvu samom osećao nedostatak kvalifikovanog stručnog rukovodioca, te društvo o svom frošku šalje u Minhen na školovanje svoga člana, Visoko obdarenog „Stevana Stojanovića-Mo= kranjca. Taj potez Beogradskog pevačkog društva ubrzo će dobiti istoriski značaj. Mokranjac odlazi u Minhen na studije krajem 1879 godine, Bilo je i drugih pokušaja da se Osnuje u Beogradu muzička škola. Tako Toša Andrejević-Australijanac o sniva 1888 godine »Višu muzičku školu (konzervatorijum)« koja je, prema planu, obuhvatala celokupnu instrumentalnu (klavir i svi orkestarski instrumenti) i -teorisku nastavu, kao i solo i horsko pevanje. No, i. pored toga Što je rad; škole odobrilo Ministarstvo. prosvete..i, crkvenih poslova, usled finansiskih teškoća ŠkOla je posle rada od jedne godine prestala da postoji, Ovu školu je poha= đao najstariji živi Srpški kompozitor Boža Joksimović. |

Još je pevaca družina Gtanitov pokušala 1893 godine da osnuje muzičku školu ali se od pokušaja nije otišlo dalje. L toye · Kao šio se vidi čitava đruga polovina XIX veka protiče u uporni pokušajima da se u Beogradu, političkom i kulturnom centru Srbije, osnuje jedno muzičko učilište koje bi Srbiji davalo kvalifikovane muziča~

bi se prihoda imao osnovati fond za

Predrag MILOŠEVIĆ

re. Ti pokušaji su se stalno, višili od sirane privatnih ustanova ili čak od strane privatnih lica. Te pokušaje su izazivale nesumnjivo realne potrebe za takvim. učilištem., Međutim tadanje prosvetne vlasti nisu shivatale te potrebe i stalno se oglušivale o molbe za osnivahje muzičke škole u Beogradu. I najzad na predlog Stevana Mokranjca, Cvetka Manojlovića i Stanislava Biničkog Beogradsko pevačko društvo (i opet privatna inicijative!) osniva 1899 godine »Srpsku muzičku školu«. Glavni inicijator za osnivanje ove škole bio"je Stevan Mokranjac, koji 'ije odmah imenovan i za njonog prvog direktora. Inicijativa i napori Stevana Mokranjca oko osnivanja »Srpske, muzičke škole« pretfstavljaju samo jedan deo Mokranjčevog rađa na organizovanju mu> zičkog života u Srbiji i njegovog podizanja na jedan viši stepen, Muzičar širokih viđika. i organizator prvog gudačkog kvarteta u Beogradu, umetnički rukovodilac , Beogradskog pevačkog. društva, s kojim .,je proputovao polovinu Evrope i proneo slayu srpske pesme, i, kasnije, inicijator za osnivanje Saveza pevačkih društava u Srbiji, — Stevan Mokranjac je dobro znao da muzika kao deo narodne kulture ne može da odigra potbuno svoju ulogu bez jedne dobro organizovane muzičke škole koja bi bila i rasadnik naše muzičke kulture i učilište za naše muzičke kađrove, u to. vreme Srbiji tako potrebne. No iako tek osnovana i bez tradicija, »Srp=ska muzička škola« je imala od početka dobar osnov, koji joj je dao njen osnivač Mokranjac i koji je |

plan. škole napravio prema savreme-

nim evropskim uzorima. Sa sredstvima, koja je pružalo isključivo Beogradsko pevačko društvo, bez ikakve državne pomoći, »Srpska muzička škola« počela je da radi novembra' 1899 godine. To je vrlo krupan

datum u našem muzičkom životu i

vrlo značajan za razvoj našeg muzičkog školstva.

U prvu školsku godinu 1899—1900 »Srpska muzička škola« ulazi sa 48 upisanih učenika. Za nekoliko godina taj se broj penje na 200, da bi u jednom trenutku došao na preko 800 učenika, Ove cifre jasno govore koliko je Mokranjac realno osetio poirebu za osnivanjem jedne ovakve škole i koliko je ta škola postajala značajna i popularna,u Beogradu.

Period od pedeset godina, od 1899 do 1949, ne pretstavlja jedno, razdđoblje mira i sređenosti u kome bi »Srp= ska mizička škola« mogla, uz maksimalni napor svojih nastavnika, da postigne ono, što su slične srećnije institucije u svetu postigle za stotinu i više godina nesmetanog Tada. Upu-

' ćena samo na prihod od školarine i io6"6d Beograđskog pevačkog dra=

štva škola dobija malu pomoć od države tek od 1906 godine. Prvi svetski rat prekida normalan rad škole. Posle završenog rata škola se potpuno odvaja od Beogradskog pevačkog društva, postaje gasvim samostalna i rađi pod imenom »Muzička škola u Beogradđu«, Stalna ideja o podržavljenju škole nikako ne može da se privede u delo. Veću državnu subvenciju dobija škola tek 1922 godine. Težak potres doživljuje škola prilikom osnivanja Muzičke akademije u Beogradu, kađa je veliki broj nastavnika škole bio pozvan na Akađemiju 1937 godine. Posle oslobođenja, u proleće 1946 godine, ona umeće u svoj naziv i ime Mokranjca, te se od toga vremena zove Muzička škola »Mokra= njac«, Time škola otplaćuje samo deo duga svome velikom osnivaču. Najzad se ostvaruje poluvekovni san škole: ona definitivno prelazi u državne ruke 1948 godine. Tek u Uuslovima naše nove države, u periođu iz= gradnje socijalizma, vlast je pravilno shvatila ulogu ovce škole i njen značaj za razvoj naše muzičke kulture. n

Dejstvo. Muzičke škole »Mokra= njac« u muzičkom životu u Beogradu za prošlih peđeset godine oseća Be u više pravaca. Kroz nju su prošli mnogi učenici koji su kasnije, posle usavršavanja na stranim „muzičkim

Pedeset godina muzičke škole | „Mokranjac” u Beogradu ~

visokim učilištima, postajali 1 njeni”

profesori a Rhasnije i profesori Muzičke akađemije. Mnogi su postali

profesori muzike u unutrašnjosti Srbije, a neki su otišli u Makeđoniju, Vojvođinu, Bosnu ili Dalmaciju. · U njoj su se formirali naši najznačajniji muzički kritičari, muzički teoretičari i muzički pisci, kao i pisci prvih naših muzičkih udžbonika. Iz nje su izašli mnogi izvrsni dirigenti i horovođe. Kroz nju su 'rošli bilo kao đaci ili profesori skoro- svi naši današnji Yukovodioci muzičkog ŽživOta. U ovoj su se školi napaiali zdravim „ideiama Stevana Molranjca mnogi naši komnozitori. Najzad, Muzička škola »Molwramjac« je od onih učenika, koji nisu imali. sreće ,đa se više uzđignu u muzici i da postanu profosionalni muzičari, stvorila visoko muzikalnu publiku zdravoga ukusa i strasne ljubitelie muzike.

Ako pogledamo programe koncerata ove škole ođ osnivanja pa kroz pedeset godina njenog postojanja, viđećemo već na početku da je siguran i istančan ukus Stevana Mokranjca određivao njihov izgled i da nije dopustio ni za trenutak đa se spuste na nivo banalnosti. Instrumentalisti i pevači izvodili su dela od staroklasičara, bečkih klasičara, romantičara, da bi postepeno ali sve više izvodili kompozicije slovenskih autora Rusa, Čeha, Poljaka. Škola priređuje 1910 godine »Šopenovo. veče« povodom stogodišnjice od rođenja velikog poljskog kompozitora. Od ovog. vremena otprilike počinju da se na programima pojavliuju najpre usamljeno, zatim sve više i kompozicije na= ših kompozitora. Tako škola prima na sebe propagatorsku ulogu u prve dve decenije svoga postojanja, kada je muzički život u Beograđu bio dosta oskuđan. Za poslednjih triđeset godina skoro i đa nema učeničkog koncerta, na kome se ne bi pojavile i kompozicije domaćih autora.

U prvoj deceniji jeđina muzička škola u Beogradu, ova škola postaje uzor ža otvaranje sličnih škola u Beogradu, jer su potrebe za muzičkim obrazovanjem sve više rasle. Ali nenarodna vlast pre ovoga rata nije shvatala značaj muzičkih škola na podizanju muzičke kulture u narodu i nije pomagala kako treba njihovo otvaranje, već je dopuštala da

se takve škole otvaraju po privatnoj

inicijativi i na. komercijalnoj bazi, što je imalo za posledicu da su se u školu mogla upisati samo deca imućnih roditelja koji su mogli plaćati školarinu, đok su đeci rađnika bila vrata škole zatvorena, — i što su profesori škole sa strepnjom i neizvesno> šću gledali u svoju neobezbeđenu budućčnost i starost bez penzije. Međutim su se đanas uslovi iz osnova promenili. Dok je pre rata bilo u Srbiji i Vojvodini ukupno 6 muzičkih škola sa 1500 učenika, đanas na teritoriji NR Srbije radi oko 25 muzičkih škola sa preko 5.000 učenika. Jedna široka reka obdđarene dece iz svih slojeva naroda potekla je u širom otvorena vrata naših muzičkih škola koje se sve sada nalaze pod okriljem narodne vlasti. „Muzička škola »Mokranjac«, kao prva među njima, može 8 ponosom da pogleda na svoju pedesetogođdišnju prošlost, ispunjenu borbama i uspesima, — i sa spokojstvom. na svoju budućnost, u kojoj će moći još više da razvije ideje i da ostvari ideale svoga osnivača Stevana Mokranjca.

___NA, BUGOJNU __-

Savio se Vrbas ispođ gola granja i hladno i muklo teče u dubinu. Prohuje nekud mutna talasanja.. Mi slazimo kao vihor niz dolinu.

\ |. Bugojno večeras mođro u tišini, avjetiljke iz njega ko oči nečije plamte u tami — ili mi se čini, O, bol mi za tobom vrelo srce rije!

· lIstaj noćas ozdo, druže mio! Ima li igdje tvojoj humci znaka? Časom bi tj sišli, i ti nas bi srio spremne i mrke u gluvoći mraka, ~

Pružio bi svoju izvidanu ruku koju bi mi šaka uželjeno stegla, i zajedno mi bi, ko gora u huku,. i jurnuli na varoš, na podmukla legla, - 4,50

ı Da to pjesma nije u ponoćnom čumu, tvoja pjesma topla — avjež izvor riječi? da l' to svita krvi bilježi po humu ~

| stihove nad ranom. da je izliječi?

Gdje si? Ozovi se! Evo drug ti stiže 3 koračajuć teško. Al PEVA: _SaPal CJB, BRySRH., GA ko bomba-eksploziv što rovove diže, „o planuče iz ruke, grudi, i njedara. ~

i Čekai me u noć ovu tako tamnu OI 1 — i svi,što padoste dobu svijetleći! —"· prema grobu tvome, ognjenu i plamnu,

noćas ćemo gradu čelik-žice sjeći, ~ eceaiJ | | NP BRORBH Mirko BANJEVIO

Đorđu Lopičiću,

· RRJIŽEVNE:NOVINE

Komunističke

_. Štampa Jugoslovenske armije produžetak je, u novim uslovima, štampe naših jedinica iz narodnco-lobodilačke borbe, ona je zasnovana na tradicijama „štampe naše Narodnooslobodilačke, vojske, koja „se pojavila sa formiranjem prvih partizanskih odreda, i rasla i razvijala se Uporoedo sa njihovim . rastom i ražvijanjem. Sve veće hazrastanje svenarodne „borbe u ugoslavij:, porast jedinica ..Narcdncoslobodilačke vojske nametali su sve Veće.potrcbe za Dpisanom riječi, za štampom, koja je

opet sa.,svoje stran* uticala na dalji.

razvitak le borbe, širila njcne ideje, upoznavala trudbeničke maše s njenim ciljevima, organizovala ih i SVIstavala. pod pobjedonosnu „zastavu Revclucije, Veliku ulogu u stvatanju i organizacionom učvršćenju naše Ar mije u ratu odigrao je Bilten Vrhovnog štaba NOV i POJ, preko koga su

. Vrhovni štab i CK KPJ davali liniju

izgradnje naše Armije, idejno nao-

ružavali borački i rukovodeći sastav ·

za izvršenje njegovih. zadataka, Prelaskom., na, mirnodopski period izgradnje Armije i njena štampa je dobila nove zadaške, i u skladu sa razvojem Armije, i ona se sama razvijala. Krajem 1945 godine počeo je da, izlazi centralni organ oružanih snaga FNRJ »Narodna armija«, koji je na sebe primio veliki dio zadataka na planu vojno-stručne i ideološko-političke. obuke a Armiji, Još u toku rata, od februara 1945 godine, počeo.je da izlazi ilustrovani VOjni list »PFront«, sa. zadatkom da jlustruje borbene uspjehe naše Armije, a docnije, da upoznaje radne mase naše zemlje sa uspjesima naših jedinica u periodu mirnodopske izgradnje. Nešto kasnije počinje da izlazi ilustrovani organ IZomande „Jugoslovenske ratne mornarice »Mornar«, a zatim i ilustrovani list Jugosloven=

\

Rizah Štetić:

Hranjska Gora

Mehmed TOĆKIĆ:

skog rainog vazduhoplovstva »Čuvari neba«, Neđavno je počeo da izlazi i ilustrovani list namjenjen omlađini na predvojničkoj obuci, »Za otadžbinu«. SU Sve veće mođernizovanje Armije, sve krupniji uspjesi na csposobljavanju njenog rukovodećeg sastava i potreba za njegovim „neprekidnim daljim „stručnim „usavršavanjem, u skladu sa naprednom vojnom naukom i dostignućima savremene ratne tehnike, na bazi dragocjenih iskustava narodnooslobodilačke borbe, nametnuli su potrebu za novim listovima .i časopisima, tako da se štampa u Armiji još više proširuje i omasovljava. Pojava »Vojnog dela«, »Vojnopolitičkog ılasnika« i stručnih časopisa pojeđinih vidova, rodova i službi oružanih snaga pretstavlja svakako najvažnije momente u mirnodopskom razvitku naše armiske štampe,.

U januaru ove godine počeo je da izlazi časopis »Vojno delo« sa zadatkom da tretira pitanja taktike i stra= tegije, 'da razrađuje i uopštava bogata borbena iskustva našeg Oslobo= dilačkog rata, da razrađuje našu vojnu doktrinu i našu vojnu teoretsku misao. Časopis pruža najvišem komandnom sastavu dragocjene materijale po osnovnim pitanjima naše vojne teoretske misli i doprinosi daljoj izgradnji naših oružanih snaga.

»Vojno-politički glasnik« obrađuje osnovna pitanja organizaciono-partiskog, idejno-političkog, kulturno-pro svjetnog rada u Armiji, tretira ČVOTna pitanja politike Partije u vezi sa putevima izgradnje socijalizma kod nas, kao“i najvažnija pitanja spoljno-političke linije naše Vlade.

Svestrana ·aktivnost pripadnika Armije, uspjesi jedinica na svim

Formiranje manjinsbog

pozorišta

Pormiranje prvog stalnog manjinskog pozorišta u Skoplju za Šiptare i 'Paurke, u vreme kada listovi tih manjina »Birlik« ·i »Piaka e Vlaznimit« slave svoju petogodišnjicu postojanja i razvijanja, kada su nacionalne manjine Makedonije. postigle ogromne rezultate u opismenjivanju Šiptara i Turaka i kada rađi 221 šiptarska škola sa 28.636 učenika i 106 turskih škola sa 13.220 učenika — pretstavlja nov dokaz o pravilnom rešavanju nacionalnog pitanja u novoj Jugoslaviji. Na bazi čitavog ovog napretka nacionalnih manjina u Makedoniji naša narodna vlast, na inicijativu partije Makedonije, mogla je doneti rešenje o formiranju prvog mahnjinskog pozorišta u Skoplju. Direktor pozorišta je Abduš Abdul, svršeni učenik Državne glumačke škole u Skoplju, a njegov zamenik Abedih Krasnići, student Filozofskog fakulteta u Skoplju. Glumački ansambl za novo manjinsko pozorište formiran je od članova diletantskih grupa »Jeni Jol« i »Bmin Duraku«, i od drugih pozorišnih radnika, Među njima ima mladih Turkinja i Šiptarki koje će sada još više razviti svoj talenat na, polju pozorišne umetnosti,

Narodna vlast je obezbedila prosto= rije novoformiranom pozorištu i Ono je odmah počelo sa radom. U isto vreme, pri Upravi manjinskog pozorišta u Skoplju, formiran je Savet od nekoliko drugova. koji će ukazivati stručnu pomoć pozorišnom kolektivu u pravilnom izvršavanju postavljenih zadataka, u radu. na uzdizanju kulturnog nivoa: samih glumaca i njihovog osposobljavanja za profesionalnu pozorišnu delatnost, U radu Saveta učestvovaće i nekoliko drugova iz Narodnog pozorišta NRM, kao i drug Petre Pričko. Tehničku i finansisko-

materijalnu stranu obezbeđuje Grad-

ski narodni odbor Skoplja. Stvaranje ·manjinskog pozorišta u

Skoplju izazvalo je ogromnu radost i

oduševljenje. kod Šiptara i Turaka i

· divljenje kod: drugova Makedonaca,

Ovaj kulturni. događaj izaziva. kod svih naših ljudi gordost što su građani socijalističke Jugoslavije, u kojoj se svima daje mogućnost razvoja na švakom' polju političke i kulturne delatnosti. Kako naša Republika, tako i čitava zemlja sa rađošću će primiti vest o ovoj novoj tekovini nacio~

nalnih manjina u Narodnoj Republi-

ci Makedoniji, . M | Tz štampe, a ni iz drugih izvora dosada nismo čuli o nekakvom pozorištu turske manjine u NR. Bugarskoj, o čijim pravima piše slavopojke jedan sovjetski novinar, ne videći na-

ravno zatvaranje makedonskog pozo=

rišta u Pirinskoj Makedoniji, inform| i | \ -

u Sbopiju

birovci na nas blatom i psovkama, mi na njih udaramo delima: ostvarenjem Plana, novim radnim zadrugama, novim filmovima, novim pozorištima i drugim postignućima, Ukoliko se oni trude da nas razbiju, utoliko naše jedinstvo postaje sve čvršće i sve nesalomljivije, jer stvarnost u kojoj živimo i razvijamo se, ne može biti uništena. Radost naših ljudi povodom ove nove tekovine, još više pojačava naše uverenje, da nas naša Partija sigumo vodi putem blagostanja i radosnog kulturnog života.

Manjinsko pozorište u Skoplju odigraće nesumnjivo vrlo važnu ulogu političko-idejnog i umetničko-estetskog vaspitavanja naših nacionalnih manjina ·u Makedoniji. Uz pomoć iskusnijih glumaca i reditelja Makedonskog narodnog pozorišta, manjinako pozorište i njegovi mladi glumci savladaće sve teškoće razvoja, dopuniće znanje iz oblasti šiptarskog ı turr skog jezika, a čilavo pozorište doprineće razvoju literarnog jezika i kod Šiptara i kod Turaka, koji do oslobođenja nisu imali ni bukvar na maternjem jeziku. Isto tako se postavlja novi i veći zadatak pred prevodioce nacionalnih manjina, koji treba da prevode za novo pozorište vredna de. la naše i strane dramske književno= sti. Ovim pitanjem će se pozabaviti Savet, pri Upravi pozorišta, no to je zadatak i svih kulturnih alttivista nacionalnih manjina, Postojanje i raz“ voj manjinskog pozorišta u Makedoniji omogućuje i razvoj novih knji-

ževnih talenata i stvaranje novih O-

'riginalnih dela iz života nacionalnih manjina,

Čitava delatnost ovog manjinskog pozorišta biće plodna u razvijanju socijalističke kulture, među Šiptari. ma i Turcima, kulture po formi na> cionalne, a po sadržaju socijalističke.

Jasna je perspektiva švestranog razvitka pred našim nacionalnim manjinama u Makedoniji; one koračaju zajedno sa drugim narodima „Jugoslavije u četvrtu godinu naše Petoletke, u nove borbe za bolji život, one su posle ovih izbora za narodnu vlast još masovnije ušle u sve njene organe; one vide da naša Partija vodi herojsku i pravednu borbu protiv re-

vizionizma; one svojim punim uče- ·

šćem daju svoj prilog toj slavnoj i istoriski dalekosežnoj borbi za principe marksizma-lenjinizma i dalji razvitak aocijalizma, | Pormiranje Ovog muaujinskoM pozo“ rišta znači i pobedu manjinskih ak= tivista u Sveopštem socijalističkom stvaralaštvu — znači, i skroman udeo borbi naše zemlje za pobedu ravnopravnih odnosa među svim narodima.

Mustafa RARAHASAN

~ naše Armije. Čitaoci šaliu redakci-

poljima rađa, nisu mogli biti ob Ćeni samo centralnim „organom i stručnim časopisima, Zbog toga eu prošle godine počeli izlaziti oblasni listovi i listovi pojedinih vidova oru= žanih' snaga. Oni na svojim atranicama neposredno odražavaju život jedinica, prate njihove uspjehe, mažu pobolišanje rađa na svim torima. 2. ONOG Danas u Armiji ukupno izlazi danaest stručnih časopisa, osam Vi. nih i četiri ilustrovana lista, pore velikog broja stalnih i povremeni publikacija namjenjenih vojnicima i 'rukovodiocima., Samo časopisi imaju jj tiraž od preko 100.000 primjeraka. i Sve to govori koliki se značaj pri · daje štampi u našoj Armiji. ~ bR Uspjesi koje je armiska štampa postigla u proteklom mirnođopskom periodu svoga razvitka mogu se, p= red ostalog, sagledati i u ogromnom interesu koji za nju vlada u jedini» lil cama, u redovima vojničkog i ruko= { vodećeg sastava. Saradnja u svim li” stovima veoma je živa i raznovrsna, | Od vojnika do najviših rukovodilaca | — svi pripadnici Armije rado sara — 5 đuju u svojoji štampi, shvatajući nje - i nu ulogu u borbi za dalje jačanje ~

jama listova svoje prijedloge o temafici, svoja, zapažanja na pojedine F predloge i fa inicijativa se sve više” , razvija i omasovljava. Ta čvrsta povezanost armiske štampe sa sv~~om čitalačkom publikom čini je aktuelnom, živom, veoma omiljenom, O mogućava joj da brzo i neposredno reaguje na sva pitanja i probleme života i rada u Armiji. ee

Armiska štampa je omogućila velikom broju mladih pjesnika i slikara= početnika koji razvijaju svoju aktivnost u jedinicama da ispolje svoj talenat, da istupe sa svojim prvim radovima, što je sve mnogo dopr;inijelo razvitku i podizanju kvaliteta kulturno-umjetničke samođjelatnceti u Armiji, Mnogi oficiri pišu svoje uspomene, odlomke iz dnevnika koji obrađuju događaje iz narodnooslobodilačke borbe, osvjetljavajući herojsku borbu naših naroda i njihove Armije u periodu Narodne revolucije. Tako naša štampa na primjerima heroja i junaka iz narodnooslobodđilačke borbe vaspitava u ljubavi prema domovini nove mlađe borce naše Armije. ;

Vaspitavajući pripadnike Armije u–duhu velike nauke marksizma-lenjinizma, u duhu nepokolebljive vjernosti svojoj socijalističkoj. domovini, odanosti svojoj Pamnbtiji i njenoj revolucionarnoj liniji, svom Vrhovnom komandantu, drugu Titu, izražavajući nepokolebljivi stav i uvjerenje svih pripadnika Armije, armiska štampa na svojim „stranicama raskrinkava zločinačku i kontrarevoJlucionarnu politiku nekih rukovodilaca SSSR i njihovih satelita, razobličava antimarksističku i revizionističku suštinu njihovih stavova i postupaka, upoznaje pripadnike Armije sa veličinom i istoriskim znočajem. borbe koju naši narodi i nata Partija, na čelu sa drugom Titom, vode za pravilne, socijalističke odnose među socijalističkim zemljama, za ravnopravnost zemalja malih sa velikim, za poštovanje nezavisnosti i slobode svih naroda. I upravo je od pojave rezolucije Informbiroa naša armiska štampa postigla svoje najveće i najznačajnije „uspjehe, silno podigla svoj kvalitet — što je sve logična posljedica i rezultat ogromnih uspjeha koje je u svom izgrađivanju u tom periođu postigla čitava ·naša Armija.

Uspjesi armiske štampe u protekloj godini obilježeni su i Naredbom Na čelnika Glavne političke uprave p9o= vodom Dana Armije, u kojoj je čic · tavoj armiskoj štampi odđato prizna= nie za njen rad na vaspitavanju pri-. padnika Armije, na jačanju bojne gotovosti oružanih snaga, na raskrinkavanju kontrarevolucionarne politike rukovodilaca SKP(b), a posebno su „pohvaljene redakcije listova »Front«, »Krila armije« i »Za pobedu«, |

U našoj armiskoj štampi sarađuje ' sve veći broj naših. književnika i ue mjetnika, Ta saradnja neposređan je dokaz čvrste povezanosti naših U- mjetnika sa svojom A-mijom, ona ) svjedoči da veze umjetnika i naših jeđinica iz periođa „Oslobodilačkog rata žive i u novim uslovima. Neko= liko posjeta naših istaknutih knji-

ževnih radnika nekim jedinicama da= li su kao rezultat nekoliko uspjelih i zapaženih priloga u našoj štampi o i

životu i radu naše Armije. Ta sarad= nja naših umjetnika, književnika u prvom redu, u armiskoj štampi mogla bi; međutim, biti još redđovnija” i bogatija. Tema savremene armije, njenih velikih uspjeha na svim poljima djelatnosti, njeno učešće u socijalističkom preobražaju zemlje, izgrade nja, u najmasovnijim razmjerama, U Armiji novog socijalističkog čovjekanepokolebljivog čuvara 6elobode i ne- i zavisnosti domovine, svjesnog borca m radničkom pokretu, za pobjedu velike nauke marksizma-lenjinizma , u praksi i politici socijalističkih zemB- a lja i komunističkih partija, za istina o našoj \narodnooslobodilačkoj borbi | i socijalističkoj stvarnosti — to je dragocjen i zahvalan materijal za naše književnike, to je dio njihove ~ | obaveze za umjetničko uobličavanje meša smecijalistižte | siwmmost. Ti .: prilozima, u prvom redu, a zatim, — k ”.

svojom saradnjom u našoj armiskoj· štampi uopšte, oni će sa svoje strane doprinijeti da ona još pumnije, još kvalitetnije i svestranije ispunjava svoje odgovorne zadatke. .