Књижевне новине
~ OCA: WROJ 10 ci ea
e
RRJIŽEVNETNOVINE
— PRILOG BIOGRAFIJI AN TUNA AUGUSTINČIĆA O NJEGOVOJ PEDESETOJ GODIŠNJICI
SUSRETI S TONČEKOM
(Moto: Tošo Dabac)
Antun Augustinčić: Moša Pijade
|)
Bilo je to prilično davno, još 1913. Kao na dnu dubokog i mračnog bunara, neke slike iz onih dana svjetlucaju čas začudno oštre i jasne, čas pak talasaste, rasplinute, mutne.
Tadašnja zagrebačka Druga realna gimnazija upravo še bila uselila u novu zgrađu na Šalati, u kojoj je danas jedan od instituta medicine, Bila je to najnovija i najmodernije uređena škola u čitavoj Cuvajevoj »trojednoj kraljevini«: široka stubišta, aula, kabineti, risaone, gombaona, sve opločeno i popločeno, na hodnicima nekakve mramorne žyidjele 8 higijenskim patent-vodoskocima, povrh krova tornjić-opservatorij sa zvjedarnicom, a oko zgrade travnjaci 6 prvim nogometom 1 hokejom. ~ Tu smo se sreli prvi put u prvom A razredu.
Tonček je sa svojih trinaest godina — rođen • maja 1900 u Klanjcu bio u razredu najstari i neusporedi| vo odrasliji od nas drugih, koji smo \| imalj tek deset-jeđanaest. On je mo| rao da se žilavim naporima istrgne iz | svoje seljačke sirotinje u Klanjcu, pa da se probije do zagrebačkog srednjoškolca. Bio je onimak, širok, kratkog | vrata, snažnih ruku, noge je u hodu izbaciyao i jedini je od nas već u prvom razređu nosio đugačke hlače od | cajga. To nije bilo ništa drugo no U-
staljeni seljački običa, odijevanja,
| Već u tom prvom razredu mnogi | Bu od nas stekli nadimke, koji Wu pojedincima ostali trajno prišiveni. Augustinčić je s ebzirom na svoje | porijeklo i kajkavski dijalekt postao . »Tonček Zagorec«. Zavalila se na nas već u prvom |) razredu prilična gomila predmeta, i mljela nas je škola sa vojim satima, ispitivanjima, notesima, „razrednica| ma, svjedodžbama, ukorima i zatvo| rima, Učili smo i risanje, koje se | službeno zvalo prostoručno crtanje.
U tom prostoručnom crtanju bili su objekti prvih naših likovnih ostvarenja list jetrenke, list kopitnjaka, pa zimzelena, bršljana, sestena a u dru| goj fazi admiral ljepokrili, paunče JI damje i noćno, prelac borov i još koji sličan motiv iz bilinskog i leptirskog svijeta. Nije se to međutim radilo neposredno po mođelu. Naš nastavnik crtanja (neuspjeli đak Hebermanov 8 minchenske akademije) kre“ dom je na "loči crtao u nadnaravnim dimenzijama takav list jetrenke ili kopitnjaka unutar velikog paralelograma, razdijeljenog: na »pomoćne kvadrate«, a taj je crtež čitav razredni koletiv mehanički prenosio o>
kom na risaći papir. Zatim bi be takav nacrtani list unutar konture »položio« jednobojnom plohom zelenastog tona u akvarelu, „to se zvalo »štilizacijas. Kod admirala, prelca i paunčeta zađatak je bio komplicirani= ji, jer je trebalo položiti više boja i šara, a prii~ toga krupnije ucrtati još i onu složenu i isprepletenu mrežu rebara na leptirskim krilima. Tu se zapinjalo unatoč »pomoćmih hvadrata«, strugalo gumama i nožićima, de” rali se papiri, a metulj' &u ispadali groteškno | izmakažemo kao na ekspresnionističkim fantazmagorijama Kleea ili Kandinskog,
top »prostoručnog crtanja« vrlo smo se brzo izdiferencirali u polu> 8pretne i plusposobne i u 6easvim nevješte | bespomoćne, U toj defirencija= ciji utvrđila se sasvim jednostavna činjenica, da je na{jbo!ji crtač između sviju nas Tonček Zagorec, koji je u ostalim matematičko-filološko-prirodoznanstvenim disciplinama bio sasvim nezainteresiran, On je uviiek bio prvi gotov, ı njegove smo realizacije promatrali sa «zavidnim čuđenjem Dakak da je smjesta započelo izrabljivanje te njegove sposobnosti, Po Tisaonj stali su putovati prazni blokovi ili loše započeti crteži u smjeru Tončeka, a on je u par minuta, kad je nastavnik odlazio u susjedni kabinet na cigaretu, svržšavao crteže i kolorirao ih brzinom i vještinom, koja je zađivljavala, Za ovakva i slična ispomaganja, kao što &u rješavanje
matematičkog „zadatka, prijevod s njemačkog ili sastavak hrvatske pismene radnje, postojala je izvjesna nenapisana ali čvrsta tarifa u vidu »puterbrota«, žemlje sa sirom ili čak čokoladne adrije, kupljene kod školskog podvornika, i pojedini specijalisti prilično su rigorozno utjerivali ovakve honorare u naravi, Tonček. nikada. On se nije hranio puterbrotima, ni bijelim žemljama, ni adrijama, već oskudnim tvrdim „kuružnjakom kod svog brata radnika Šandora, ali pomagao je svakome nesebično, drugarski, ni ne mislići na kakav uzvrat. (Nije se u tome promijenio u ovih 37 godina do danas),
Ugled Tončeka, po našem uvjerenju &vakako budućeg Bukovca ili Medovića, porastao je u našem razredu jednog dana do najvećih razmjera, U to je vrijeme Drugi balkanski rat bio posljednja velika historijska činjenica, i opisi krvavih bitaka pa i kojekakvi reporterski crteži vukli su se po našim novinama. Tonček je na svom bloku, u risaoni Druge realne za vrijeme jednog sata prostoručnog crtanja, slikarski ostvario svoju Viziju toga rata. Taj je njegov akvarel predstavljao nekakav brdovit pejzaž, na kojem su se u vatri i borbi #uda> rili crveni Turci, smeđi Srbi i zeleni Pugari. Prilazili smo Tončeku, zagledali se u tu uzbudljivu ratnu kompoziciju, i naskoro &e oko njega okupila čitava grupa. Primijetio je to konačno i profesor, pak mu je pristupio i pedagoški se ogorčio, Izderao se na Tončeka, neka se drži »nastavnog predmeta«, jer takve su stvari u školi disciplinski zabranjene, a ovu oslariju i mazariju neka smjesta ukloni, ilj će mu je on lično i vlastoručno „poderati i baciti u koš, Danguba jedna zagorska!
Bilo je doslovno tako, a što je on đa dalje bilo, to ne zna više nitko, pa ni Tonček, u koliko se uopće još sjeća one svoje figuralne historijske kompozicije u akvarelu: Vizija Drugog balkanskog rata.
Prvi dakle moj susret & Tončekom odnosno zbir susreta u trajanju one desetmjesečne školske godine, uocrtao ga je u moje pamćenje kao slikara, Da, i kao dobrog pajdaša, druga Zagoroa,
TI
U junu četrnaeste otpjevali smo propisnu zahvalnicu, pokupili s&vje» dodžbe i onda se razišli, da se više nikada ne nađemo u istom razredu. U ferijama je Evropom planuo Prvi svjetski rat, koji je dopro i do Šalate. Mjesto nas doši Su već u augustu u našu Drugu r”alnu madžarski topnici, izb.cili klupe i katedre iz razreda, porazbijali patent-vodoskoke po hodnicima, zagadili zavodsku ·Uulu, uništili preparate po kabinetima, polomili sprave u gombaoni, ukratko uvelj carski i kraljevski austrougarski poredak mobiliziranih trupa. :
Mi smo s8e raspršili kao da je i me” đu nas tresnula granata, Pomješani 8 gimnazijalcima i preparandistima seli> li smo se tih gođina iz zgrađe u zgra=> du, — iz ženskog liceja v josipovačko girotište, iz trgovačke” u potkivačku školu, pa onđa u”neke »demobilizirane bolničke prosštorije, koje su una» toč plinskih dezinfekcija i lizola osta= jale zaražene, ušljive i stjeničave.
Tončeka sam izgubio iz viđa i ne mnam, gdje se i kako se školovao i probijao tih godina, .
U građu je sšedamnnea8fe-osamnneste postajalo sve teže, Stvarno rečeno: kruha bivalo je sve manje — Krleža je pisao o katastrof na glada u Her cegovini i o sirotinji u Zagrebu, — a i taj je Kruh bio od mljevenoga gra ha, mekinia ı pilovine pljesniv + blat* nognjecav, Tko je mogao, taj je u ta dva mjeseca školskih Terija bježao Iz grada, da &0 negdje na ladanju ishra» ni Naša mela familijama jedinica, bez oca, sila se tađa u Veliko Trgovište u Zagorju, gdje su nas prehra» njivali dobri ljudi rođaci. skromni u» čitelj i učiteljica, koji su na šegstopo
dječjih usta dijelili krompira i jabuka,
Veliko Trgovište je postaja na zagorskoj željeznici, od koje polazi cesta, što kreće ajeverozapadnim smjerom prema Tuhlju, Desiniću, Velikom 'Taboru, Selima „Zagorskim, „Titovom Kumrovcu, Klanjcu, pa preko Sutle u Podsredu i Podčetvrtek i dalje u Štajersku, Ta postaja bila je i neša i Tončekova izlazna i ulazna točka za ferije, Ali dok je naša »Obća pučka škola« kla od nje udaljena par stotina koračaja, do Tončekovog seljačkog doma u Klanjcu bilo je seđamnaest ki|D PCO
om su &e cestom dan i noć, još cd feudalno-kmetskih vremena, kretali ljudi seljaci, škripale taljige u volovBkoj sprezi, kotrijala se kola i kočije, vukla se krda goveda, čopori prasađi i jata purama, i sve je to išlo na sta” nicu. gdje su madžarski teretni vagoni gutali tovare kukuruza i škrinje jaja i gomile stoke i buradi vina, i odv]ačili ih na sjever i jug kao robu eksporta i profita, koje se gladni i bosi Zagorac morao odricati, da u zamjenu dobije kakvu lošu motiku ili plehnati lonac ili koi metar prostog fabričkog platna,
Na postaji Veliko Trgovište uvijek je bilo kao na sajmu. Kod svakog vlaka čekala su kojekakva kola, kojima se. sjedeći na daskama ili sjenu, moglo dotreskati do Klanjca ili čak i Pregrađe. No ta je vožnja stajala par kruna,
A gdje bi siromašni Tonček onih godina bio smogao čitavih par kruna za luksuz, da se kolima poveze kući? Viđao sam ga ne jednom, kako se cestom zaputio pješke, gologlav, u sVO> jim dugim hlačama i razgaženim cipelama, Trebalo je šedamnaest kilometara do Klanjca propješačiti, a trajalo je za to tri-četiri sata,
Krajem augusta, bilo je to sedamnaeste ili osamnaeste, opet sam jednom na toj cesti ugledao Tončeka, ka=ko pješke dolazi iz Klanjca, Prašan, mnojan, bez šešira, on se vraćao od svoje kuće da željeznicom otputuje u Zagreb.
Zastao je pred školom, pozdravili smo se i porazgovorili,
U jednoj ruci nosio je staru neku kožnatu torbu s ono malo svog ruha, valjda kojom konopljenom košuljom i gaćama, a u drugoj je držao neki predmet zamotan u zgužvane novine,
Tako malo razgovaramo o tome, kako je i koliko pješačio po toj vrućini,
onih svojih par
Antun Augustinčić na radu
a onda ga zapitam, žto on to nosi u tom papiru?
Tonček mi pruži omot: neka pogle” dam. .
Primio sam ga u ruke, Bilo je to nešto prilično teško, i nisam se mogao domisliti, što on to vuče evo već par sati tih sedamnaest kilometara,
Razmotao sam novine, i pokazala se — skulptura, Bio je to neobičan ali :.c nepoznat lik, isklesan u žućkastom ka» menu, — lik sfinge, kao iz školskih knjiga: ispruženo lavlje tijelo s pan= džama i repom i ljudskom glavom, lik pravilno proporcionalan, izrađen u de" taljima i blještav, kao politiran.
Pitam Tončeka, gdje je on to u Klanjeu asmogao? Pa to je prava prav» cata egipatska sfinfa, to se može od= mah prepoznati, (
Tončekh se smije šluoVo | glasno, Gdje bi on to našao u Klancu! U Klanjcu nema afinuga! On je to sam napravio ovih ferija, On se sada time bavi, da pikvi različne kipiće, glave, životinje i sfinge, e i ;
Imao sam u rukama prvi put Jednu njegovu skulj turu, Ništa a nisam on”
a znao ni slutio, kako držim u ruci klicu jedne budućnosti, i da taj Tonček sa svojom sfingom ide nekud ravno, de ide odreJeno, i da će sigurno dcći onamo, kuđa je bosonog pošao iz SVOM sela | iz svoje bezimene mladusti, ;
Zapitao. sam ga sasvim običnom radoznalošću, kaho on to zapravo radi?
O, vrlo jednostavno, samo s ovim
ovdje, T izvadio iz dž' pa omanje, tan=_”
ko i oštro zašiljeno željezno dlijeto,
Bivo, treba 8amo to, i još jedan čvrsti čekić, i ništa drugo, Samo treba naći dobar kamen, i onda se dade napraviti svašta,
Tako sam na toj cesti Klanjec—Veliko Trgovište prije triđeset i tri godine vidio u slučajnom susretu jednu od prvih slulptura Tončeka Zagorca,
Rekao je na rastanku da će se sa” da upisati u umjefničku školu, na kiparstvo, Tako je i bil,
Znalo se, dn tamo uči kod Valdeca i Frangeša, da radi kamenoklesarske poslove za Meštrovića — pomalo nadničarski posao —, ali viđao ga više nisam duže vremema,
/ TII
Godine 1925—26 bili smo u Parizu. Ja na Sorboni i u Ticole du Louvre, a Tonček u predgrađu pariskom Asničres, onkraj Seine,
U pariskoj skulpturi zbivanja se tada kretala oko arhais}ičkih tendencija Bourdellea i razmekšanog realizma Maillola; slijedila je „atim duga i krivudava linija svih mogućih varijana” ta, do razbijanja svake suvislosti i smisla kod Arhipenkovih »dematerijalizacija«, Lipšicovih »apštrakcija« i sasvim zagonetnih plastičnih predmeta Henri LađGrensa.
U čitavom tom kaosu, između naj” nastranijih formalističkih ekscesa i službeno priznate slastičarske manufakture, ra došljaka za Sutle zjapilo je hiljadu opasnosti da se prebaci, da izgubi tlo pod nogama, Nisu t bezazlen ; opasnosti, Malo je onđa bilo likovnih umjetnika, koji nisu adap” tiralj kakvu up-to-date formulu, koja je navodno sadržavala »onaj pravi« sveobuhvatni i sverješavajući likovni izraz, pak su i naši mladi ljudi maljali izobličene flaše i gitare i gnječili glinu u deformirana torza. No Tonček je — poređ talenta — imao još dvoje: tvrdu zagorsku glavu i oštar instinkt. On se ustrajno i upomo držao sebe samoga i &voga uvjerenja, ne dajući se zbuniti ni od čega
Živio je 8a svojom ženom | malom kćerkom u Asničresu, jer je to bilo jeftinije, „ipak je bio u Parizu i mogao polaziti akademiju, Asničres je jedno od pariskih predgrađa s bloko> vima najamnih „kućerina, nizovima fabrika, željezničkim vijaduktima, gazometriman, predgrađe sivo i siromašno, k.kva već jesu naselja proleta=> rijata po periferijama velikih gradova,
Tu je imao skroman stan, u kojem je bio glavna prostorija veliki atelier. Tu mu na posštamenftima stojale nje-
(Foto: Tošo Dabac)
gove figure u glini i gipsu, gotove ili započete, čitav niz likova, kompozicija, studija, glava i torza, Sjećam se dobro jedne nevelike harmonične ženske
(Nastavak. na četvrtoj &tramni)
r— SVETULKI
bile.
Zatrepta srce toplinom sunca, * žjenice svijetlim danom,
slova se riječi razviše u runca kad čuh: postadoh članom.
Članom Partije — tog zvjezdosjaja bezbrojne goleme klase,
koja narode i ljude spaja, kontinente. jezike. rase.
Može li zlato, ili biser mora upored s njom da stane?
Od srmena zraka vedrog obzora lepše joj lice grane, Ž
Ima li nacije, zemlje i kuta gdje plam se razbukti prije. ima li gvožđa usijana, ljuta da iskr» jarkije lije?
RIR fTIMIIIIJAIG)R·YIR IDIIIIHIUMRIIJIRIII gr muzruamiljl||k=+
Ja se radujem jutru kad grune, zaigra vamična plima.
ti kad me primi, nikad tako pune oči mi ne vitlaše snima
EHHHIHHIIIMIUIUIIIIJIMHIHIJIHI
TIIIIIIIJIIILIHIMIEIIIIIJIJIMHI|R/NIIMIIJIIIŽKĆIHIIIIIZJIIIIJIČIIIĆII,IIJIIRIJIIIJIIJIKIJIIJIIILJIIIIIIIAAIIIJIIJIIVIITAIAIIIIIJIIIIIIIIIIIIJ Im
ZVIJEZDA
STRANA '
Ima li tvrđe od čelika smjese od borca, komuniste, druga? = Ti si ta snaga što iz dna trese. „= širinu zemljina kruga, <
Hiljade zubalja kao zvijezde izbiju iz noći-tmine:
preko svih međa tvoje misli jezde da nov: život šine,
Iz ruku rapavih, rovov8, koliba nikla si, Partijo moja,
pod udarom tvojim temelj se giba vjekovnog ropskoga stroja!
Sve ljudsko u meni sada je bliže bilu milionskog puka. U tebj raste | # tobom stiže gdje radnog je ritma i huka. Iko je } imao tako susret vreli k'o ja kad tobom planuh, kad se radošću srce moje preli na vrućem ga prinoseć dlanu? Mirko BANJEVIĆ š a
IIIIIIIIIIIIIIJIIFIJFIJIIIIIIIJIJIIIIIIIIIRIJIIINMI/IIJIFIIIIIIRIIJIIIIJII-PU/TIII II III ITIIRILIIIIRIJIIIJAIĆIJJIIJIJDI-I]|I I/IĆRIII IICIFIIIIIAAIITIIIJIIIIAIOJI/IJ||||MVA||/|}}
OSVRJ7I WA ENJIFGE
Jedna knjiga o Pirinskoj i Makedoniji
Neđavno je jzašla iz štampe obimna knjiga makedonskog književnika i publiciste Dimitra Mitreva: »Pirinska Makedonija u borbi za nacionalno oslobođenje«. Njena pojava dolazi u času kada se praktički rešeno makedonsko nacionalno pitanje Narodnom revolucijom u Jugoslaviji, ponovo objavljuje kao nerešeno sa strane informbiroovskih rukovodilaca Bugarske komunističke partije, Posle famozne Rezolucije Informbiroa protiv socijalističke Jugoslavije neki odgovorni državni i partiski rukovodioci Narodne Republike Bugarske, inspirisani od evojih sovjetskih tutora, istupaju drsko | otvoreno sa onim stavovima, koje 6u pre Rezolucije skrivali ili delimično izražavali, puštajući u promet staru velikodržavnu tezu Ferdinanda Koburškog da su Makedonija i makedonski narod &udbinski povezani sa Bugarskom i da treba da uđu u sastav Bugarske kao bugarska zemlja i narod. Negirajući kako pravu istorisku stvarmmost tako i postojanje makedonskog naroda i njegove nacionalne svesti, ovi komu= nistički propagandisti povampirenog velikobugarskog šovinizma „putem štampe ji radija „neprestano ~ sipaju laži sa ciljem da pomrače iskrema bratska osećanja bugarskih radnih masa i pirinskih Makedonaca prema FNRJ. Oni neumomo trube preko svojih propagandnih centrala da make donski narod tobože u granicama Jugoslavije nije nacionalno oslobođen, da bi prikrilj brutalno sprovođenje asimilatorsko-bugarizatorski kurs u pirinskom delu Makedonije koji se nalazi u državnim granicama NR Fugarske, U stvarj tamo se sprovodi denacionalizacija makedonskog naroda, započeta od reakcionarne #velikobu=garske buržoazije u prošlosti, samo što se sada ogrće plaštom „demagoških fraza o »proleterskom internacjonalizmu« i »lenjinsko-staljinskim rešenjem makedonskog nacionalnog pitanja« u »dimitrovskoj „Bugarskoj«. Knjiga D. Mitreva je bogato, dokumentirana optužnica upravo protiv nemarksističkih stavova i gaženja nacionalnih prava makedonskog naroda u Pirinskoj Makedoniji. Knjiga obiluje mnogobrojnim istoriskim činjenicama, preko kojih 'se prikazuju nacionalno=oslobodilačke borbe make= donskog naroda u ovom delu Makedonije od vremena nacionalnog preporoda do naših dana, „Honološko izlaganje događaja | perioda daje mogućnos8t autoru da prosledi | utvr> di u toku istoriskog razvitka oslobo» dilačkog pokreta {jedan i isti karakter velikobugarske propagande, koja je eprovođena u različitim periodima i stalni i aktivni otpor pirinskih Makedonaca pred ovom „propagandom kao i pred pokušajima porobljavanja.
Iznošenjem citata iz knjiga, brošura, članaka, izjava i govora poznatih rukovodilaca Bugarske radničke socijal-demokratske partije (tesnih &O” cijalista) i nekih rukovodilaca njene (nasl.. nice) — Bugarske komunističke partije, jasno se ocrtava velikobugarski odnos | jednih i drugih ne sa» mo prema borbi Pirinske Makedonije za nacionalno oslobođenje, nego i prema čitavoj Makedoniji, prema ma> keđonsškom nacionalnom pitanju uopšte, Kao što sam autor podvlači u predgovoru, istoriska istina je da se makedonski narod u Pirinskoj Make>
Zaspi mi, Sibinčo... težok e patot, zaspi mi v prispiven zbor, Vide 1i?.., Pomina svetulki jato
v našiot osamen dvor,
Svetulki minaa negde kon sever,
žmirkavo av
|L} Razbiraš, Sibinčo.,. 8 pusto e v našiot kraj,
irače ... leven' —
Večerva ođdime v korija sami,
večerva begame v mrak. e
Zaspi mi v skutoi, zaspi mi mamin, mi pak. ·
odmoren da si
A hoga narasne patem kolona
i stivne zadniot boj
znaj, oti tatko ti ne ke e so Hag, v Kostursko zagina toj.
Mislevme dvajcata nekako prosto,
čekhaoume proleten Jen,
a sega, malečok, se mi e dosta, —
neli sme tuginski plen!
Zaspi mi, Sibinčo... težok e patot, v nov sončev ođime svet. Svetulki minaa, svetulki jato, —
pomni go nivniot let!
Aco ŠOPOV
doniji, i pre i posle trostruke podele Makedonije, borio kao makedonski narod za svoje nacionalno oslobođenje, a u naše vreme, nalazeći se u granicama jedne narodnođemokratske zemlje, borio se i bori protiv prikrivenog, posle 9 septembra 1944 g., i otvorenog, posle rezolucije Informbiroa, denacionalizatorskog kursa današnjih bugarskih rukovodilaca za potpuna nacionalna prava i za ujedinjenje sa slobodnim. makedonskim narodom u prvoj u istoriji suverenoj i ravnopravnoj državnoj zajednici u sastavu .PNRJ — u Narodnoj Republici Makedoniji.
Zasićene raznovrsnim faktičkim materijalom, stranice knjige su osvežene istovremeno i živim, oštroumnim polemičkim tonom, koji čini knjigu zanimljivom i bliskom po aktuelnosti sa svakog čitaoca,
Pošto je dao opštu karakteristiku geografskog i ekonomskog položaja Pirinske Makedonije, Dimitar Mitrev razrađuje obilnu istorisku građu u sledećim, glavama knjige: Pirinska Makedonija u borbi za nacionalni preporod, Ustanci u Kresni i Razlogu; Razvitak nacionalno-oslobodilačkog pokreta u Pirinskoj Makedđoniji; Pirinska Makedonija u borbi protiv vrhovizma; Serski revolucionarni Okrug i mladotvrska revolucija; Balkanski ratovi i podela. Makedonije; Nacionalno-oslobodilački pokret u Pirinskoj Makedoniji posle Prvog svet=skog rata; Banditska VMRO — sprovodnik velikobugarske stege u Pirinskoj Makedoniji; Aktivnost VMRO (ujedinjene) u Pirinskoj Makedoniji; Partizanski pokret u Pirinskoi Makedoniji; Pirinska Makeđonija u Otečestvenofrontovskoi Bugarskoj: Makedonski narod u Pirinskoj Makeđoniji razvija svoju nacionalnu kulturu; Ekonomska politika otečestvenofrontovske Bugarske prema Pirinskoj Makedoniji: Informbitovska hajka i Pirinska Makedonija; Nacionalna po-
litika ili mnacionalistička teorija i praktika. Knjiga Dimitra Mitreva »Pirinska
Makedonija u borbi za nacionalno Oslobođenje« pretstavlja vrlo dragocen prinos ka osvetljavanjiu kako pred na šim narodima tako i pred svetskom javnošću prave istine o stanju u Pi» rinskoj Makedoniji i demaskiranju do kraja velokobugarskog »marksističkolenjinističkog« stava i prakse nekih rukovodilaca BEKP u odnosu na Pirinsku Makedoniju i Narodnu Republiku Makedoniju.
Pored toga knjiga pretstavlja prvi značajni pokušaj kad nag da _e da potpuni osvrt na istoriju makeđon= skog naroda (makar i jednog dela) iz druge polovine osamnaestog veka do naših dana,
Georgi ABADŽIJEV
——Č_-- ——) —. ——_ _-- —----- — – —. oe
PLODAN RAD MAREDONSKRIH LIKOVNIH UMETNIKA
Udruženje likovnih umetnika Makeđonije, osnovano neposredno po oslobođenju, olcupilo |e sve aktivne likovne radnike na Živ stvaralački rad. Što |e doprinelo oživljavanju likovnih umetnosti u ovom delu naše zemlje, koji je neobično bogat tradicilama | nasleđem starih majstora idnog slikarsfva. \
Mahkeđonstti likovni umetnici su u toku ovih godina organizovali nekoliko kolektivnih izložbi slikarskih | vajarskhkih dela, raznovrsnih po tematici | interesantnih po načinu obrade, pri čemu se jasno ispoljavala tendencija va oslobođenjem od raznih fOTmalističkih manira, Na poslednlo], če po ređu prošlogođišnjoj izložbi, koja je priređena u okviru prvomajske proslave, pokazalo se đa su mafređonski likovni u» methici učinili đobar korak napređ ka Te"
· alističkom slikarstvu. U dvođnevnoj javno:
diskusiji kulturnih radnika, književnika umetnika, koja je održana u olviru izložbe, konstatovan {e napređak | ukazano na nedostatke koje treba makeđonski slikari 1 VadRri da prevaziđu u svom daljem ra! e lanovi Udruženja likovnih umetnika Makeđonije, poređ svom aktivnog umetni kog rada, daju veliki doprinos u rađu na MLMPryIn novih kađrova likovnih um ki kamo nastavnie! u Školl za primenjenu umetnost. Prošle Modine Škola le već dala”. svoju prvu generaoilu svršenih đaka. Neki su od nlih nastavili svole školovanje, me Ba kademijnma u Beograđu, Zagrebu 1 dok i bliani, Makedonsici slikari đali su svoj doO-> PRKON ı za očuvanje dragocenog nas] i srednjevekovnog slikarstva, U toku, ia nekoliko gođina, a naročito u vezi sn premama m Izložbu naše srednievekovne umetnosti u Parlzu, on! su rađili zajedno sa „steučmlacimas iz Inostranstva | drugih naših republika na koplranju i restaurira- nju poznatih freski Iz starih manastira Ma keđon!1e, i Bi ih &i& Mekeđonski !covnt umetnice! će u ove tadine otvoriti stalnu umetničku ga• leriu, u koloj će pare manlen broja slika 1 skulptura sakupllenih u Narodnom mu» zelju, bi {izložena savremena slikarska |
- vajarskm dela najistaknutijih jugosloven=
skih lovnih umetnika, U gnleriji će sebno mesto biti posvećeno đelima makedonskih slikara | vajara,
Sređinom juna meseca u okviru Neđelje makeđonske kulture koja će se održati u Ohridu, makeđonsk! likovni! umetnici otvoriće petu redovnu icolektivnu izložbu BVOjih rađova. *%
u. •