Књижевне новине

SVETLOSTI I SENKE ~ |Hvgemij OVOGODISNJE ARENE eylušenko

PREVODU

(Nastavak sa 1 strane) ređujući ova dva filma jeste da

Bulajiću neuporedivo više leže.

snažne elementarne teme od onih poetskih, fantastičnih. Sasvim je pravedno da je Bulajić nagrađen Zlatnom arenom za re žiju filma RAT, pogotovo ako

· uzmemo u obzir da prošle godi

ne za film VLAK BEZ VOZŽZNOG REDA nije dobio zasluženo priznanje. Razumljivo je i to da je festivalski žiri dodelio njegovom filmu drugu producentsku nagradu, jer, upoređen sa ostalima, RAT' ipak pretstavpie delo koje zaslužuje priznanje. Film Franca Štiglica, DMEVETI KRUG nije najčistiji u pogle du režije — on ima padova i

mestimičnih slabosti — ali je

zato tako snažan u svojoj poruci i tako iskren u kazivanju da je opravdano izazvao neopisivo oduševljenje publike.i priznanje kritike. Za razliku od Bulajića, France šŠtiglic je već u DOLINI MIRA pokazao svoju sklonost prema suptilnim, poetskim temama. On je naročito snažan u tretiranju psiholoških sukoba njegovih junaka. U DEVETOM KRUGU je svakako od velikog značaja scenario Zore Direnbah, koji sa „zanatskog stanovišta možđa nije: besprekoran, ali je zato ispunjen iskrenošću i tOplinom. Zato je debitant Zora Direnbah nagrađena Zlatnom aTenom, koja je. dodeljena, i DEVETOM KRUGU kao najboljem filmu Pestivala.

Posle filma KROZ GRANJE NEBO verovali smo u režisera Stoleta Jankovića. Računali smo da će njegov poslednji film PAR, TIZANSKE „PRIČE, završem

pred sam početak Festivala, na :

ći mesto među prvima na ranglisti. Naše razočaranje je bilo utoliko veće, kada smo bili prinuđeni da, ga uvrstimo među po slednje, i to samo zbog druge priče. Prva priča — CRVENI SAL — snimljena pre četiri godine, ponela nas je svojom poetičnošću i fabulom. „Zamerili

„ smo joj jedino nešto predugačku ekspoziciju. Druga priča — i:

POVRATAK jeste, međutim, do te mere konfuzna, da nam na kraju uopšte nije bilo jasno šta je režiser hteo da, kaže. Možda treba razlog ovom neuspehu tra žiti u preteranoj, brzini snimanja, tim pre što je Stole Janković režiser koji lagano i strpljivo radi na svojim filmovima. Treća producentska nagrada, dodđeliena filmu TRI ANE Bran ka Bauera, došla je neočekivano, posle negativnih Kritika, koje su propratile film prilikom premijere, Gde se nalaze razlozi za tako različit kriterijum Oocenjivanja? Da li je pogrešila, kritika ili festivalski Žiri? Kojim se principima rukovodila grupa kulturnih radnika, koja je ocenjivala filmove i dodeljivala nagrade: žiri je ocenio đfilm, Bran}-~ Bauera, kao »ozbiljan na, por da se na specifičan način tretira naša savremena tema i da se izrazi atlmosfera određenih sređina iz našeg života«&. KAPETAN LEŠI je sa stanovišta režije najčistije filmsko delo prikazano na Festivalu. Za natska sigurnost i spretnost Žike Mitrovića poznati su nam već iz filmova EŠAJLON DOJ:T OZ M i MIS STON. U tom pogle on je u filmu KAPETAN LBIŠI

otišao još korak dalje. smo u traženju filma koji bi možda zaslužio treću producent, sku nagrađu pomislili u prvom ređu na KAPETANA LEŠIJA pogotovu ako uzmemo u obzir da je taj žanr dugo tražio SsVOJe mesto u našoj kinematografiji. Pilm akcije je najbliži ves-

ternu. Znamo kakve su opasno- .

sti u tretiranju ratne tematike sa tehnikom vesterna. Na granici ozbiljnosti i neozbiljnosti u tom žanru može se lako pogrešiti. Režiser Žika Mitrović je našao pravu meru. Njegovi filmovi privlače pažnju gledalaca od početka do kraja, a da pri tome ne ostavljaju nezadovoljnog ni kritičara, koji u svakom filmskom delu traži, pre svega, umetničku „vrednost. Filmovi akcije su na najboljem putu da i u našoj kinematografiji nađu zasluženu afirmaciju.

Petnaest godina, smo čekali na pravu filmsku komediju „koja je i u svetskoj kinematografiji manje razvijena od ostalih žan-

EVOM

rova. „Opasnosti koje postoje kod stvaranja pravog humora, mnogo su veće no kod dramskih zapleta. Zato je poduhvat zZorža Skrigina, koji je ove godine pripremio za Pestival film DRUG #ĐPRETSEDNIK GENTARPOR, dragocen za našu kinematografiju. Žoržu mSkriginu zameramo što nije stvorio komediju od veće umetničke vrednosti, što je ostao na nivou lakog vodvilja. Ali, pritom zaboravljamo da smo dosad nestrpljivo čekali da se neko od naših filmskih režisera uhvati u koštac sa ovom veoma opasnom materijom. Skrigin je otvorio put. TPrantišek Čap zna SVOJ zanat. To smo viđeli u svim filmovima koje je dosad snimio U našoj zemlji, a naročiio u TRON MA ODLUKE, Tu Je Pp u filmu ŠPIJUN X-25 JAVIJA.

Vitez okruglog

We aa a a a a O CK e 47 VV ANN O

_ VAS DVOJICA

Tako To, naravno, nije dovoljno — +

kada bismo njegov „#oslednji film ocenjivali merilima filmske kritike, morali bismo odmah da kažemo da je površan, jeftin i naivan. Međutim, Čap je i ovoga puta uspeo da zainte resuje gledaoce i da do kraja za drži njihovu pažnju.

Nije istina da u našoj literatu ri ne postoje dobri materijali za filmski scenario. Ne možda u istoj meri, kao naprimer u fran cuskoj, američkoj ili sovjetskoj, ali svakako u dovoljnoj za naše potrebe. Postoji samo problem adaptiranja literature za film. To nam teže polazi za rukom. Kada je Soja Jovanović pokušala da prenese na ekran Sterijine likove u filmu DILIŽANSA SNOVA, ona. nije bila najsrećnije ruke. To je sigurno. Ali, kada bismo mogli za trenutak da, zaboravimo na izvore te komedije, ona nam svakako ne bi iz gledala tako promašena. Interesantno je, naprimer, da se film. DILIŽANSA SNOVA mnogo do

RAZMIMOILAŽENJA ŽIRIJA I PUB LIKE — »RAT« U REŽIJI VELJKA BULAJIĆA SA PROTAGONISTIMA

jednog i drugog ekstrema, pronašli pravi put i pravi način u tretiranju naše ratne tematike. Mate Relja nije debitirao sa ambicijom da nam pokaže sve što zna. Njegov film KOTA 905 ocenili smo kao prosečan. Iznenadilo nas je, međutim, mišljenje Žorža Sadula, koji je izjavio daje treću „producentsku nagradu zaslužio baš film KOTA 905 i da. je Mate Relja veoma talentovan i da kao režiser mnogo obećava.

I na kraju samo nekoliko reči o najvećem iznenađenju festivala. Film IZGUBLJENA OLOV KA režisera Fedora Skubonje, pravljen za decu, iznenađuje pri rodnošću izraza i izvanredno od merenom režijom, koja je tek na kraju izgubila nešto od SVOje sugestivnosti. UR ar

Dosad smo uvek govorili i pisali da su glumci najznačajniji faktor u našoj kinematografiji, da našem filmu doprinose više od scenarista i od režisera. Ali ova godina nije nas sasvim za-

TKOŠIŽEVSKOM I TONČIJEM VRDOLJKOM ...

pao Slovencima, l kom filmskom kritičaru Žoržu Sadulu! Možda baš zato što su njima Bterijini likovi manje poznati.i manje bliski. . .

Prvi put su se ove godine pretstavila publici dva mlađa režisera: Jane Kavčič i Mate Relja sa igranim filmovima AKCIJA i KOTA 905. Kavčičev debi nam izgleda mnogo ozbiljniji od Reljinog. AKCIJA je film koji nas navodi na razmišljanje, jer je rađen sa pretenzijom da bude jedna veoma istančana psihološka drama na ratnu temu. Čini nam se, međutim, da je Kavčič zapao u drugu krajnost. On je, naime, likove iz Narodnooslobo dilačkog pokreta ocrtao isuviše tamnim, pesimističkim bojama. Ali možđa je potrebno da iz jed ne krajnosti pređemo u drugu da bismo, upoređujući slabosti

»Mit o velikoj (pa i evropskoj) vrednosti

stola

naše literature evropskom smislu, ako se izuzmu Andrić i KrJeža, — više«. (IZ referata Igora Pretnara na sastanku .Okruglog stola u Puli)

JOŠ I MOŽETE SA NAMAYV |

veštački je stvoren. U

naš film je postigao već sada

(Karikatura Aleksandra Klasa)

KINJUZIEVINE NOVINE

· movima, i po svom

pa i francus-dovoljila. I same nagrade su do

kazale da žiri nije imao veliki izbor. Tonči Vrdoljak je dobio nagradu za glavnu mušku ulogu u filmu RAT. A da li bi ta nagrada zaista bila dodeljena nje mu da je postojala nešto jača konkurencija? Zabrinjava i Činjenica da je sasvim zasluženo i opravdano Zlatnu arenu za glavnu žensku ulogu dobila veoma mlađa Dušica Žegarac, koja je pravo iz školske klupe stala pred filmsku kameru. Gde su naše oprobane filmske glumice? Olivera Marković je, doduše, ne pravedno zaboravljena prilikom podele nagrada, ali zar je to dovoljno? Nepotrebno je govoriti O međunarodnom značaju našeg crta, nog filma; svi veliki festivali u svetu već nekoliko godina nagra đuju napore autora naših crtanih filmova. Venecija, „MBerlin, San Francisko, Bergamo — zabeležili su u svojim analima imena Vukotića i Mimice. Kao što su pre mnogo godina filmski kritičari i istoričari pisali o' Dia nijevoj ili Trnkinoj školi, tako danas govore i pišu o zagrebač-

koj školi, koja je donela nešto

novo i originalno. Zato smo se prilikom ponovnog gledanja crfilmova: PIKOLO, KON-

| CERT ZA MAŠINSEKU PUŠKU,

INSPEKTOR SE VRATIO KUĆI, MALI VLAK i drugih osećali veoma sigurnim i ponosnim. To Su, uostalom, i za publiku u Areni bili najsvetliji trenuci Festivala. Nismo razočarani. Videli smo ono što smo i očekivali. OhrabTila nas je činjenica da se ovaj Festival razlikuje od prethodnih, pre svega, raznovrsnošću tema, obrađivanih u prikazanim fi solidnom proseku. To ne znači da ne Žželimo više! Ostaje nam nada da će idući Pulski festival, koji treba da bude neuporedivo bogatiji od ovogodišnjeg, doneti bar delimično dokaz da je naša kinematografija pronašla sebe i da ima sve uslove da se afirmiše i na međunarodnom planu.

Irma FLIS

1933 god. Prvu zbirku pesama »U izviđnici buđućeg« objavio je kao devetnaestogođišnjak 1952, a prošle gođine jedno od najuglednijih moskovskih izdđavačkih „pređuzeća „»Mlada garđa« objavilo Je već knjigu njegove izabrane lirike pod naslovom »Iz raznih gođina«.

Kratka poema »Usamljenost« koja je objavljena u časopisu »Oktobar« (broj 9 za 195) Bg.) donosi se s neznatnim skraćenjem, Usamljenost

Kako je to blesavo u bioskop kad ideš sam, bez žene, bez devojke, ; bez druga, gde su sve pretstave tako kratkotrajne a iščekivanja njihova tako duga. U tebi duboko vođi se rat dok u foajeu parovi prate te potsmešljivo. U uglu crveneći žvačeš pecivo, kao da je u tom nešto strašno poročno!.. Plašeći se usamljenosti, od tuge bespomoćno svi mi se bacamo u kojekakve saveze, i tih svakojakih saveza ropske obaveze pratiće nas do grobljanske breze... ... Sad ovo, sad ono bučno društvance. Tz koliko njih sam već uspeo da, se izvučem! Kao da me je neko, uhvaćenog u klopku, vezao u lance, ali izvukoh se, gotovo! i sada sve je to — juče! Izvukoh se, da! · | Ti si napred bustinjiska slobodo, ali kome si dođavola, ti potrebna, ti divna, ali ti isto tako i dosačna kao nevoljena a verna žena? A ti, ijubimaja? Gde se sad nastani?

'Gde si sad u ovom času?

Čije su sađa tivoje oči kose 1 ramena raskošna čija su? Kako malo je od tog susreta prošlo, a eto kakva gadost! Kakva je to podlost, mila, kakva podlost! LOSI Sr da ti se sada svetim, U taksiju da sam, nekoj drugoj da i ali ako je i tako | 59) BON al nije svejedno ko će mi to sad vrata otvoriti? ionako

„nikad se neću osloboditi.

. Sve žene kad su samnom povlače se u sebe,

osećajući kako su mi tuđe! Ležem im glavom na kolena, ali ne njima — . . tebi Ee ja pripadam sve bezumnije i luđe. Tako nedavno svratih jednoj u neugledni kućerak u ulici Senoj. Kaput sam obesio o žalosni TOE. SE je Cile O Selrom sa žmirkavim sijalicama, aj podr jeni ica

RĆdEHO 30 a i ? avao na njenim belim papučicama,

a pogled joj kao u devojči s Da dođem izgledalo boj ništa, jednObtavnije. ZS I odoh, - _“

prenaglašeno samouveren. T A da bih bio i savremen odnesoh joj vino,

| ne cveće.

Ali ispalo je sve daleko složenije. Ona je ćutala

i tako sirotinjski kao dve prozračne kapi

dve minđuše svetlele su u dnu njenih ružičastih ušiju. I kao da je bolesna bolešću duše

svoje krhko telo podigavši reče mi gluho:

»Odlazi...

a _ Odlazi... Ti pripadaš drugoj, ti ne pripadaš meni...c Mene je volela jedna devojka s navikama detinjskim, divljačkim, s nemirnim čuperkom i očima kao od leđa. Od straha ili od nežnosti bleda. Bili smo na Krimu.

Noću nas izneadi bura.

I devojka osvetljena, bljeskom munje u noći reče mi tiho: »Moj mali! Moj mah!«a —

i dlanom sakri mi oči.

Oko nas sve je bilo strašno i veličanstveno : i grom i jauk mora gluhonemi, i ona najednom, shvativši instinktom žene,

kriknu: »Ti nisi moj, ;

: » ti ne pripadaš meni!« ? ... Zbogom, ljubimaja! %| | 0 ' . Ja sam tvoj verno i nesrećno i usamljenost je najvernija od sviju vernosti. Neka na mojim usnama ne topi se večno oproštajni sneg s tvojih rukavica, moja nežnosti. Hvala ženama,

| nevernim i divnim, zato što je sve prošlo brzo kao dim, što njihovo »zbogoma« · nije »doviđenja«,

što su tako carski ponosne u laži i nevernosti, daruju nam blažena stradanja i divne plodove usamljenosti!

(Prepevao Izet SARAJLIĆ)-