Књижевне новине

| 1 Prevela Zora MINDEROVIĆ aaa

NEPOTREBNA?

"Utvrđivanje i ocenjivanje naše již 8. fails najznačajniji zađatak kritike kojeg dedičevne tradicije jeste poduhvatifi. Mora se priznati da i u tamilu i u 0 Ogi La O i u većini naših modernih jezika kritičko rešetka a ae ROD AVOODICO: O , 1LiĆ etanje i od-

jamj OS od vrlo dobrog, podnošljivog od lošeg, treb: tek. da se izvrši. Čaikk i u našim drevnim lit. at m: OGI. vanje onog što bi E liani OU teratur ama, određi\ Vrop!lJani nazvali klasikom nije još izvršeno. Drugorazredno i lažno „remek-delo“ smatra s i to tal dobrim kao i zaista velika knjiga. Za sve Ko{ipo a Bio da imaju manje više isti značaj. O! Selišari ai Sea O

Ne: 1Izaru, autor religiozno teškog del vori se i što i , O EO

iS 73 a, Bovori se isto što i o Kambanu, začst; velikom tamilskom epskom pesniku. Kategorizacii j slka

- 3. ; aa i ategSorizacija klasika prema njihovoj vrednosti i kvalitetu jeste jedan od prvih zadataka koji čeka indijske kritičare. Taj posao će biti d velike vrednosti i koristi današnjem piscu. Mi smo čefošno iu opštim crtama svesni naše velike tradicije, a izabaja Bt da Smo s njom konkretnije upoznati, Jedino utvrđivanjem klasika, kamena međaša prošlosti, možemo se buniti prevazilaziti je i u krajnjoj liniji doprineti našoj velikoj tradiciji

Kritičareva korisnost piscu ima još jedan širi aspekt koji smatram da je danas od najveće važnosti. Pisac shvata da je naslednik svega Što je napisano bilo na kom jeziku. Ja, tamilski pisac, isto sam tako naslednik Konfučija kao 1 Marksa, Selme Lagerlef kao i gospođe Murasaki. Moje pisanje danas na tamilu, ako uopšte nešto vredi, potiče kako' od japanskog Hokusa tako i od tamilskog "Tiruvaluvara, od Dantea i Homera,kao i od Li Poa i Valmikija — od svih dobrih pisaca sveta bez obzira na kom su jeziku pisali, jer to je zajednica kojoj neizbežno pripadam. Ali Je nemogućno piscu da pročita sve što je dobro napisano na svim jezicima sveta. Tu nastupa 'kritičar da pomogne piscu u velikoj meri. Kritičar, ako je dobar, stvara kod pisca osećanje da pripada zajednici svih značajnih pisaca sveta. On stvara veliku zajednicu svetske književne tradicije kojoj današnji pisac treba svakako da pripada. Ako jedam pisac, koji piše tamilskim jezikom, nije u stanju da pročita Sestre Makioka na japanskom originalu ili Sagu o Gesti Berlingu na švedskom, io neće ništa smetati — pod uslovom da je kritičar izvršio avoj zadatak onako kako treba. Kritičar treba da bude spona između modernog pisca i svetske tradicije u literaturi. Do je zaista velika, značajna i plemenita uloga za knjižovnog kritičara,

Treća praktična korist kritike za pisca jeste odbrana od subjektivizma. Opšta je pojava danas da je jedan pisac prijatelj ili neprijatelj drugom piscu samo zato što mu sc sviđa ili ne sviđa njegovo pisanje. Svaki moj prijatelj pisac će še složiti sa mnom da je takav stav pogrešan. Ali svaki pisac, bar svaki koga ja poznajem, i dalje izjednačuje moje prijateljstvo s merom u kojoj mi se njegovo književno delo dopada. Samo negovanje književne kritike kao stvar principa uopšte pomoćiće piscima Indije da shvate da kritika ne treba da bude ni „saosećajna“ pa ni „prijateljska“. Razvijanjem objektivne kritike bićemo u stanju da obratimo veću pažnju na poštena mišljenja o književnim pitanjima, Da bi uspešno ocemdio svoje sopstveno delo, piscu je sve više po= trebna takva kritika. .

Pored tog praktičnog aspekta i koristi koju književna kritika pruža p'scu, kritiku treba negovati kao umetnički oblik, kao područje literature samo po sebi vredno i celovito kao, što. su .i pzzma, drama ili pripovetka. Bez rozvijanja kritike, to jest bes valjane 'procene:·onoga što je dosadv“učinjeno, za modernu renesansu indjjskih jezika ne možeise“ reći da je potpuna ma šta da je drugo Dpostigla,

*) Ka Nas Subramanijam, istaknuti savremeni tamilski pisac pripovedaka i romana.

u zu uo er ununuuur mapa aniui Siae ikar ra Ra ri i eaiaa ana Para :aun u en oiraYicae (cr ana az ena ranama rare ri

danas rađa ima izgleda da će doživeti 70 godina, dok njegov predak od pre nekoliko vekova, kao i danas rođeni u izvesnim po wrajlnmnama sveta, nc dostižu ni 5%5 godina života. I taj broj starih osoba, Whoji se pojačava sve više u našoj civilizaciji, kakvu ulogu može imati u današnjem sticaju. prilika? · · y

Pada u oči pre svega da opšte produženje ljudskog života wameće ponovno proučavanie krivulje liudskih karijera, oslobođenje od tradicionalnih i dotrajalih šema sistema bitisanja, od bi itanja zanimanja i njegovog vršenja do životnog doba opšte prihvaćenog: za: povlačenje. Nije li to i zato što je tehnička složenost učinila” da su godine mladosti postale nedovoljme za učenje, i a je čitav život neki put potreban da se poslane stručnjak u pojedinim delatnostima. Mako znanja idu sve dalje u svojoj složenosti, može se pretpostaviti da se stvaralačko doba čoveka, u izvcsnim, domenima, neprestano sve više povlači, Tako starost postaje šve neodređeniji pojam. TI sve više postaje neosporno da je krepkost. uma izdržljivija nego snaga tela, jer istorija potvrđuje da je velikii broj ljudi iz njenog prvog plana sačuvao do krajnje 3tBrOBi, u uslovima veoma različitim, nepovredljivost svojih BOSNJACI moći, Pa ipak, u našem današnjem društvu, mnogi ljudi XR_ „VIŠE od četrdeset godina“ života imaju gorko iskustvo da ih smatraju „suviše starim“ za mnoge dužnosti, iako -— paradokdalno O. društvenog napretka — komplikovani propisi u materiji životnog osiguranja govore protivu toga.

i novi aspekt društvenog života ja c

OR OTO sa tom osnovnom pojavom koja PHIRIOKaJR TON oslobađamo mnogih nekađa postavljenih ideja, Danas se žena lazi u jednoj korenito novijoj situaciji nego čovek. Tako Prpa s početka bila uvođena među industrijsko osoblje BBTaO ž :_ ol profesjonalne aktivnosti, a neki put više iz ae RO Orav nedovoljne prihode porodice, ona je od tada. ta ~ OS 55 Bati pravo na društvenu jednakost izborivši a a ae potpuno autonomna ličnost. I Po se ne može ni p Žž i je ranij zicije. žcona vrati BR Bole THDNS, PO UO je očigledho da njene pre-

DSN JOLTUOIOVE i ifičnih prilika u pojeđinim zemokupacije proističu iz izvesnih speci aPodšrdtizhjadhišRu" tenz ljama, ta različitost ne isključuje izVes rage Levo! ako. 'BG denciju, koja ima veze sa karakterom 5

beki viš odvlac janje su ija, i Pp ra postoja 4 Woba generac!) ut i suviše naglo Dp d j

iobaiĆ : zategnutos izgleda ipak da je prirodna zalcE igdje OLDROuK dina danas naročito zaoštrena, kao i PLRO Sa NBDLge radio, kino, televizija, disk, aUtO ~ gee U škole dok su stariji stavljaju kod mladeži uticajima porodice d okate .Xiat&daž! već delimično izbegli te uticaje, koji u TO REN, ie daBaoaei had?) < 2: k i rečnik, BUKA od samog njihovog rođenja. Čak _ dase pita ddlsbavd doita jasno tu (indi radu dLuanave u SČHUSM; sd O i nije li ozicija mladđeži — a češ ei e to a ar Wir sterilnom. znak Sadi LR PA 13885 7. > i avlja E i zna raspoloženja koje se JaVdč ~ : : kako O O AV od toga trenutka postavlja RU O Eop upraviti ie mlade snage, kakav smer SPP. Sa o vrlo često ? e hodan zadatak. | đe ? T to postaje neoOpli0te j .. a sasvim aaa traženju sasvim Heat zadovoljenja, a je sigurno da je uzaludno i OOEEa bd tako preterano herato, svet nikad kao da . idnog zbivanja, Ni Poadbipanio podređen zakonu jedno OE g Stao da priVelika je veština da se čovek prilagodi ROE _eigyesnol i sumna da stara pravila života HSI BH izvestan mapor imahjivoj. verovatnoći, i najzad da Sc “Nba hodan da bi se rodila ginacije | invencije. A taj napor Je aa

misao ma visini novih potreba.

vio se sa eman–-

KNJIŽBVNE NOVINUME

dlana asian NAG hi audi aiuiudišuidaiainauisunininkiaiiainaadi

ROLES RRIĆNRRIEKIERIKIUIGIJUIKIIRNINJSKOLNECSEKACSGBEIEKE

Likovi revolucije

(HRnjiga prva, „Prosveta“, Beograd 1062)

Među sve brojnijim deiima o revoluciji, i oslobodilačkoj borbi naših maroda Enjiga „Likovi revolucije? naći će svoje mesto me .po isorpnosti koju nudi, nego kao butokaz za obezbedenje od vremenom ugrožene građe o Pevolucionarnoj aktivnosti u jednom delu zemlje. Premn nameri izdavača, Knjiga treba na ograničenom prostoru da prikaže revolucionarnu akc tivnost partijskih radnika u Srbiji. Zbog te uslovljenosti i očite hitnosti (izlazi povodom &#&Đdvadesetogodišnjice u stanka naroda Jugoslavije), ličnosti „revolucionara nisu mogle biti prikazane u punoj celovitosti, što bi ovakav poduhvat svakako iziskivao,

Prvi deo Mhmjige obuhvata imena četrdesetpetoricc revo-

lucionara, : U manjem broju to su pozmati heroji (Vera Blagojević, Filip „Kljajić-Fića, Moša Pijade), a više su nepoznati „revolucionari . čije su aktivnosti ostale poznate uglavnom #&sredini i Wkraju wu

nog čina ostali njeni najiimanentniji simboli. To su imena proleterskih „tribuna, partijskih radnika, članova okruZžnih i pokrajinskih komiteta, istaknutih komandanata pariizanskih odreda. Svako ime je legenda i poglavlje za sebe.

Necelcvitost knjige ·nadoknadila se u celovitosti njenih priloga, U najyećem broju primera autori su pieživeli pozmanjićči revolucionara koji su u portretisanju ličnosti najčešće ostajali u okvirima ličnih utisaka i sećanja, ta ko da n izdvajanju činjenica odsustvuje neko jedinstvo metoda i Writerijuma. Neka imona Su obrapdivali stručnjaci (istoričari, književnici, publicisti) KWojima će, po svemu sudeći, nudio obimniji materijal, te su njihovi „tekstovi kompletniji i priiemčiviji, U knjizi se oseća jasna težnja za porfretisanjem (romansiranost, efektno potenciranje ivuzetnih događaijn), ali, na žalost, većina autora ne ide dalie od površinske dimenzionalnosti. Bvega 'u nekoliko mrimera podatak olvara i jednu životniin projekciju Woia biografske istine prevodi u neoWrnjeni ortret (Mitra Mitftrović: Vukica Mitrović, Slobodan MBosiličić: Moša Piipme. Ivanka Bešević: Anđa Ranković), Tma u lMwjizi nađahnutih sećania i srećno MWomponovanih podđafaka, ali je wu svemu više prisutna nesrazmera između probuđenom događajia i hladnoće neđoživlienop podatMa. Ima nenomirliivosfti izmeđi materiinlnog podotka i istinski prismtne imsniraciie. To se naiviše oseća w fehstovima o Pntim Mifroviću (Milić Buravčić) i TmŠšanm Mđerkoviću (Slavko VukosSovlšević\, kome su delovali, To su ne- Izdavačeva napomena o nepokolebljivi borci reči i ahMh- celovitosti može da se primi cije, koji su se celim bićem istovremeno i Rao izvinjenje predavali revoluciji i koji su i MWao delimičan promašaj. viteštvom svog revolucionar- (O. D.)

TGT Raa e————

Žorž Simenon kroz ovaj roman on će pri-

čati o intenzivnoj ličnosti i

s či\gka, životu insspektora. Vodeći Sa

Megre se Va FP: iz sve zamršenije u SV 7Za-

mušeniju situaciju, on nagada

(„Rosmos“, Beograd 1902?) prave razloge zločina, Woleba

| zh ljubitelje" zabavme“\litekc'

rasture najnoviji prevod jednog Simenonovog dela predstavlja „još jedan „prijatan susret s majsto»om WKkratkih, uzbudljivih romana, Neumorni Simenon neiscrpno natapa svoju stvaralačku maštu podvizima inspektora Megrea.

Pažnju čataočevu ne zamara činjenica što i ovaj roman pripađa opsežnom ciklusu gde se susreće s istim glavnim junakom, sa skoro istim epivodnim ličnostima i njihovim sudbinama, u više slučajeva neizvesnim, ili mahom sličnim. Jer Simenon se uvek truđi đa svoje ličnosti vodi iz jedne u drugu situaciju, da im nametne jednu takvu dinamiku Moja će ih odvajati od već doživljenog, poznatog. Samim tim, nastojanje Simenona je i u tome da unutraŠnji život svojih junaka proširuje i prođubljuje, da ih sukobljava sa sopstvenim osecćanjima i načelima, da ih što Ssvestranije i Životnije predstavi, Zato, i pored toga Što je prihvatio već uobičajenu formu opsežnih ciklusa romana ovakve vrste, Simenon ima snage da osvoji čitaoca. ı još jedan momenat, veoma važan u ovom slučaju, privlači nas Simenonu i njegovom inspektoru Megreu, To je ona njegova težnja da roman 0vakve vrste izvuče iz zastlarelih kalupa,

TI ovde je Simenon dan svog inspektora započeo iznenadmim, neobičnim zločinom, i

| mnmeprevedene knjige

\ MANIO TOBINO

Se oko stvarnih njegovih uzroka i pogađa ubicu. On ne ispoljava naglo, i otvoreno svoj sud, svoju definitivnu misao. I na tom putu pokazuje sve ono što je u njemu znalačko, humano i ljudsko. Megre je prema Simenonu 0Običan čovek kao i svi osfali ljudi. On ima samo jednu odgovormu ulogu. Samo od prisebnosti, Samo od trezvemog rasuđivanja, zavisi koliko e on biti dosleđan svom pozivu. On ne mora da bude sveznajucći i uvek na istom putu. Ni uvek hladnokrvan, Postoji neBto što i njega može da uzbudi, nešto od čega će patiti pa bilo da se radi o ubistyu ili samoubištvu neke miade Lujze Milon, koje će otkriti čitavu hrpu podataka o ljudima oko nje, njihove zajedničke poroke, njihov greh.

Tako, Megre nije samo inspek koji

tor disciplinovano i U-

mešno vrši svoju dužnost, već

.i čovek koji voli da upozna

čoveka, kao i sebe sama, To je osnovna odlika Simenona. Zato je on tako privlačan i neprolazan, I zato mu Be pripisuje zasluga za novi put romana ove vrste. (R. P.)

BI izandlestino

MILANO,

Nekoliko poznatih italijanskih pisaca pojavilo se u toku ove godine sa značajnim delima koja pretepduju da budu vrhunac njihovog dosadašnjem književnog stvaranja. Medu njima sigurno je najinteresantniji povratak Marija To-

: bina (kod nas poznalog po li-

tfterarnom „dnevniku jednog psihijatra pod maslovom „Slo-

MONDADORI,

1802.

bodne žene Maljana“) MRkoji s romanom „IJ clandestino“* („Ilegalna grupa“) oživljava atmosferu pohreta otpora u primorskim mestima Toskane posle 25. jula 1943. goćine. To nije prvi put da se Tobino obraća temama iz drugog svetskog rata, ali ovo delo, koje se pojavilo u irenutku kada se tradicija pokreta otpora po-

· mitove i

Slobodan A, Jovanović

Tri ogleda

(„Bagdala“, Kruševac 1962?) Ono Što jie karakteristično za oglede Slobodana A, Jovanovića jeste odsustvo ličnos stava prema «piscima i problemima, jeđan u priličnoj meri bezličan način izlaganja, nedostatak zanimljivijih iđeja i dubljih i originalnijih misli. Sva tri ogleda su vrlo Čitko, korektno i pismeno napisana, iz mjih možemo da saznamo sadržaje Ibzencvih drama, OpŠtu situaciju evropske dram-

Ipak, treba piscu ovih Ogleda odati jedno priznanje. Tavi kakvi jesu, ovi ogledi zaista pružaju i daju prilično jasnu i tačnu predstavu o piscima o kojima se govori, mišlienja Kkritičara su savesno izneta i vešto prepričana,. dovanovićeva izlaganja nisu lišena izvesne zanimljivosti. Uz to, onda kada je navodio tuda mišljenja, uvek je navodio ona koja su doista interesantna, koja se odista mogu pri-

ske Književnosti u trenutku kada se pojavio Golsvordi sa svojim dramama i o Spisateljici Kolet, koja je ipak prilično sporma literarna vredđnost irančćuske HRknjiževnosti. Ovakvi nipisi su nesumnjivo korisni; kada bi se ovi pisci učili na višim školama i fa- hbvatiti i o Kkojima se može Kultetima, ova MWnjiga bi mo- 70 SL - il Ela vrlo dobro i sasvim lako TRŠPTR VJ, o kd da zameni udžbenik, ali tu Hi SVO Mibraturamnii postoje ae ovakvi pisci i ovakve Knjige. nema ničeg Nreativnog, ničem 0, njima!"8d; istina,- ne misli što bi bila literatura i što bi SEO OVA dobro, ali ovakvi pisci i ovadavalo ovim «mapisima neko kve knjige postoje, Zašto biopravdanje i dublji smisao. smo mi bili izuzetak? (P. P-ć) CCHS a ra TOG auu —

Jemeljan daroslavski Diblja za vjernike i neviernike

(„Svjetlost“, Sarajevo 1962; preveo Andrija KMKrešić)

Ova knjiga Jemeljana Jaroslavskos (1878—1943) spada u red popularnih antireligioznih dela, pisanih s odličnim pozZnavanjem problema i sa dosta duha, tako da njeno čita-

nje nc predstavlja neki mapor, nifi zahteva prethodnu spremu, izuzev poznavanja

„Biblije“. Po svojoj koncepciji to je u prvom redu tekstološki, odnosno filološki MKomentar „Biblije“, i Jaroslavskog u prvom redu interesuju protivrečnosti i nelogičnosti samog biblijskog teksta, dok se naučni aparat samo funkcionalno uklapa da dopuni izz laganje i definitivno ,

obračunava pisac. mana Knjige je nedostatak mere i ukusa, koji autora često odvodi u jeftin pamf{fletizam i suvišnu polemičnost. „Biblija za vjernike i nevjernike“* je, u vreme kada Je nastala, (period neposredno

obori.

legende s Mhojima s%#e; tb. S. NajvećaryS5takkay osećanja mere, očigled-

posle oktobarske revolucije) nesumnjivo dala značajan doprinos borbi protiv religije u Sovjetskom Savezu. Kod nas, međutim, njeno delovanje u tom pravcu biće po svoj prilici manje, jer — „kod nas se ljudi ponose što nikada nisu i nikada neće čitati „Bibliju“... Zanimljivo je sad dodati da ni dobar deo popova ne zna u prste „Bibliju“... piše nn jednom mesiu (govoreći o prevođima) Isidora Sekulić. Stoga u našim uslovima drugi, neposredniji metodi borbe protiv „religije mogu imati znatno više uspeha među Dpreostalim vernicima. Bto se, pak,

liče onog dela obrazovanijih

čitalaca · (jezikom ”~| 5 dJaroslav-

skog: „nevernika“), koji oče-

huju naučni komentar „Bibli-

je* i mjene mitološke struk-

ture, ova je MWnjiga za njih,

Zbog „svoje Jjednostranosti, na-

glašene. poiemičnosti i nedo"

no nedovoljna.“

(1. 8,

PRIMLJENE KNJIGE

Tomas Bejli Oldrič: PRIČA O RDAVOM DBCAKU; „Prosveta“, Beograd 1962; prevela Leposava ZŽ. Simić, Biblioteka „Kadck“,

Ivan Goram Kovačić; JAMA; ~ „Prosveta“, Beograd 1960. Predgovor napishko Marko MHistić. Movo, izđanje u popularnoj „Prosvetinoj“ Školskoj biblioteci.

Skender Mulenović: STOJANKA MAJKA KNEZŽOPOLJKMA I DRUGE POEME: „Prosveta“, Bcograd 1962. Novo izdanje u popularnoi „Prosvetinoj“ školskoj biblioteci, Viljem NENAGRADENI LJUBAVNI PRUD; Velimir „Živojinović KRALJ HNIČARD DRUGI; pre-. Sima Pandurović i ŽiSimić; Beo1002. Šehspir: preveo veli

vejin grad

„Prosveta“,

METAL I ZVEZDI Kunjičovni hlub Radničkog univocr+ „Đuro Salaj“, Beograd Zbornik radova članova hadkoji ziteta 1962. Mnjiževnog

kluba pri

ničkom univerzitetu, predstavlja jedam skroman isečak iz raznovrsne desetogodišnje delatnosti ove ustamove i aktivnosti

Kluba.

osmogodišnje

čČINoyi dovan Hristić: STE WUKME; Sad 1962.

OREST:; „Progres“,

Dve drame.

Aleksandar ·mnisšstović; PItwGIRODE:;

vac 1962.

IM „Bagdala“, Mrušc-

Zbirka pesama.”

Miomir lIdstović:; POBLEDNJI ZBEG; „Bagdala“, Rrušec-

vac 1962. Zbirka pesama.

T.vvgenije „Jevtušenko: RAKETE I ZAPREGE; „Bagdala“, Mruševac 1962; preveli Branko Kitanović i Sergej Slastikov-Kalužanin. Izbor iz poczije, s vaalarak ši PRAV E. · Miodrag „Paylov : MLIPEKO ISRONI; „Prosveta“, Beograd 1962. Zbirka pesama,

PIŠU: OSTOJA DURIĆ, RADIVOJE PEŠIĆ, PREDRAG PRO-

'PIĆ,

IVAN ŠOP I

SRDAN MUSIĆ

užHANMAUHHHGE) BHHHENAMHNMNP MM MuNHERRNBENNEIREHNMMRMHMUBNBGRMSAMBAUNHEHHBMSP

PISKATOR REŽIRA U ZAPADNOM BERLINU

Zapadnoberlinski pozorišni život već godinama je u za» stoju. Uzrok ftome je veoma mali broj zapadnoberlinskih pozorišnih autora, a zahtevi berlinske publike su prilično veliki. U zapađnoberlinskim pozorištima su većinom Prikazivani komadi francuskih, engleskih i američkih pisaca, i to po mogućnosti pre nego u Parizu, Londonu i Njujorku. Tako je, na primer, „Mrav W telu* Žaka OQdibertija izveđen pre nego li u Parizu i Londonu, „Zoološki vri“ Edvarda Olbija pre mego u Njujorku, a „Španski zid“ Žana Ženea pre nego u Parizu. Novi zapadnonemački pisac jedva da je na programu

pozorišta. Ponajviše se igra Vedekind, SŠterhajm i Kkalkad Breht.

tađi stvaranjia neke živosti

u pozorišnom životu odgovorni su se obratili Piskatoru „ocu BerJinskog ansambla“ i za-

novo nameće italijanskoj političkoj stvarnosti, ima izuzetan značaj i kao Književna pojava i Mao preispilvanje psihološke Klime koja je uslovila onakvo buđenje masa u poslednjim godinama rata. U Jiterarnom . pogledu delo se be odlikuje nikakvim formalnim novinama. Realizam i postupnost u pripovedanju OVde su Još izrazitiji nego u ostalim Tobinovim delima KOja su, na protiv, okarakterisana „izvesnom nervozom u komponovanju rečenice i unutrašnjim lirizmom, koji ie oduvek bjo najprivlačnija karakteristika Tobinave proze.

molili da reži-

ranja. Piskator je, kao što je pozmato, osnivač takozvanog cbp-

ga se primi

SKOB „pozorišnog stila. Svoje delovanje otpočeo je 1924. kod Volksbihmne, a 1928, stavio je na program Švejka. Brebt je dugo godina bio njegov neposredni saradnik, Wad je Hitler 19933. došao ma

vlast Piskatoer je morao da emigrira. U Miujorku je osmovao Dramatic Workshop, kojim i danas rukovodi njegova supruga Marija Lej. Oni su 1940. imali još rišta, jedno na Brodveju, a drugo u neposrednoj blizini. Piskatorova pozorišta u Nju+ jorku bila su istovremeno i Škole za” mlađe ređitelje i glumce, a otuda su izašli dobrim delom „đanašnji alukteri američkog pozorišnos živofa. Piskator se 1951. vratio u Nemačku. Mtežirao je Tolstojev „Hat i mir“, Bihnerovu „Dan-

U oyom delu nervoza je sasvim iščećla, dok je unutraŠnji lirizam uthan neposredno u same ličnosti romana, te postaje deo živih, plastičnih Tobinovih „junaka. Kada se tome dodaju i vrlo pedantne psihološke opservacije jednog čoveka od zanata, slobodno se može reći da ovaj roman od prve do poslednje stranice pleni čitaoca svojim literarnim i istorijskim Kvalitetima i da je njime još jednom potvrđeno ono staro pravilo da izraz ne stvara pisca, već da pisac stvara izraz MWoji mit najbolje odgovara i kojim će majboliec moći da izrazi svoje

dva pozo-·

tomovu smril", Foknerov „Re-

kvijem za iskušenicu“, „Smrt trgovačkog putnika* Artura Milera. Foknerov hwomad davan je u Šilerovom pozorištu, a Milerova drama u pozorištu na Kurfirstendamu, u kojoj su kući sad Pjiskatoru ponudili režiju, Piskator treba prvo da postavi nekoliko dela Gerharta MHauptmana, „zatim „Pećinu* Žana Anuja, On je Već sad olkhrio jednog mladog nemačkog dramskog pisca, Rolfa Hohuta, čije delo o drugom sveiskom ratu je primio da prikaže. U maju 1963. dovršiće se Piskalorovo novo pozorište, koje će takođe nositi ime Volksbihne, a imaće preko hbiliadu sedišta. Tu Će on režirati „Nibelunge“ od Mebela i „Miobespjera“ od MWomenn Rolana, Istovremeno će u Šilerovom pozorištu prikazali „Kuhinju“ Amolđa Veskora i „MPizičare“ od Direnmata, -

preokupacije., U poplayi ck5sperimentalizama ''obinov roman R«„II clandestino“ deluje pomalo anahronjstički, ali u isto vreme, svojim nesumnjivim kvalitetima, ohrabruje sve one Moji veruju da nije zauvek prognana jedna vrsta književnosti, već da i ona nalazi svoje mesto u kpvulziv-

nim literarnim zbivanjima čanašnjeg sveta. Za voman „II clandestino“

Tobino je u julu ove gođine dobio „Premio Sfrega“, ne» sumnjivo najznačajniju italijansku Kknjiževnu 'nagrađu.,

(8, M)

2: