Књижевне новине

· Ćterične nebeske visine.

Nastavak sa 1. strane

Wih strasli epohe? Ovdđe je mhnogo pominjan Balzak, a niko nijč Spomcnuo Stendđala. A baš je taj veliki romans:jer bilo „zavrbovan“. Njegova pristrasnost u opisivanju političkih dogadaja epohe nije mu smetala da od OC?benog { C?MOg Slvofi roman, koji uzbuđuje čitaoce i danas, pošle 190 godina".

WNGAS VILSON: „Život umetnika fežak je i naporan, sli s vremena ha vreme ozara ga dašci velike seće., Iz tog života on ne može đa odć jer je šlvaralac i jeP ne trguje ribom, niti vozi tramvaj. On mora da piše [...]. Za mene roman počinje izvesnim iznenadnim viđenjem. I uvćk sć rađi O oblikovanju karaktera, čak iako je o oblikovanje nćhae varijanta svoga „ja“, wkoliko je to uopšte mogućno. Viđenjc, vizija Fomansljera, neizbežno je prikovena za zemlju snažnim, vezama kojć ne dozvoljavaju mašti da se vine u Misli pisca, proističući iz njegovog čisto žemaljškog posmatranja, mogu imati filosofsko, moralno, društveno ili psihološko svojsivo. Sva ova svojstva povezana šu S ljudskim životom. Ali romansljer koji nastoji da Yoman sveđe samo na sociologiju ili na filosofiju, ili na estetiku, ili na moralnu doktrinu — obmanjuje sebe samoga, Roman mora da obuhvati sve, I baš ovde, pred piscem, iskrsavaju zahtevi formalnog karaktera, jer se celina počinje rYazlagati na delove, postaje fragmentarna, taščlanjujć se na kara5ktere, epizođe, ali je pisac đužanh da po svaku cenu sačuva jedinstvo prvobitne predštave [...]. Nema na zemlji tako mnogo ljudi kojima jc dato đa trijumfuju ili, naprotiv, da sthađaju zato što su, u punoj meti. veri zahtevima svog Srca. Tim malobrojnim ptripađaju i bisci. Bilo bi na!'vno misliti da se na osnovu Tie ta< nane prijemčivosti koja nas povezujć možemo lako saglasiti. Naprotiv, možda je baš nama, prijemčivim i pronicljivim, suđeno đa ne nađemo odmah za3šednički jezik, Da se šporazumeju umeju samo zđravorazumski ljudi, spremni i na Womptomis, i mi treba da: budemo zahvalni onomc ko nas naoružava zdravim Bmislom. Ali čak ~o se mi i he možemo složiti u mišljemjima, moramo, u krajnjoj liniji, đa poštujemo poglede drugih. Stvaralaštvo je mučan Pproćes, Zbog toga ae predmjemo anhatemi one koji svet vide drukčije od nas“.

Skrećemo bažnju čitaocima da u lenjingradskim „razgovorima o romanu nisu Ssudelovali samo ovi pisci, „Litevaturnaja gazeta“ prenela je uglavnom 'ekštove 5OVjetskih pishća; istupi ostalih pisaca, među hjima i Dušana Matića i Ivana V. Lalića, biće objavljeni naknadno u spećijalnoj publikacıji Weju će Evropska žajeđnica pisaca objavili na Mekoliko svetskih jezika.

tD. Š. 1)

| Rasin i moderna kritika

PRE IZVEŠNOG VREMENA bpojavila se knjiga O Rasšinu iz pčta pozhatog savremenog francuskog csejiste Rolana Barta, Pišući o Ovoj veoma žzarimljivoj i karakterističnoj studiji u „Figaro litereru“ od 10 avgusta Robet Kanter analizira metode, dosiignuća i granice modetne kritike, čiji je istaknuli predstavnik Rolan Bart. Poslednji deo knjige O Rasih, nazvan Išftorija ili literatura, govori o feorijskim koncepcijama utorovim ha najsaže> tiji način. Bart polazi od stava da, u izvesnom smislu, istorija književnosti ne postoji, kao Što se isto tako i književha kritika čini na neki način nemogućnom, Ono što nazivamo istoijom književnosti nije ništa drugo do nizanje HKritičkih „monografija, kaže Bart. Ona bi trebalo da bude, među'\im, ne psihološke več sociološke 1nspiracije. Njen glavni zađatak bio bi da proučava Književnost u odfhosu na materijalnu, soćijalnu i intelektualnu sredinu. Ali u isto vreme kritičar žna da je stvaralački Wt, jedini objekt njegovog interesovanja, nezavisan od svih spoljnih uslova; kad oh govori o istoriji i biografiji, oh se udaljava od ispitivanja literarnog dela, veli autor eseja o Rasinu. Bart aktualizuje napad Marsela Prusta na Seht-Bevovu

- Wiografsku metodu, Kojim putem, da-

njaije,

čuje

“le, prodreti u suštinu dela, pita se Bart, To je na neki način neostvarljiv zađatak, jer je svako delo sistem značenia Moji je nemogućno dešifro-

"vati. Mi se nalazimo pređ jednim VTria-

tima za koja nemamo ključ da bismo ih otključ»li iznutra; ključ kojim ih otvaramo spolja je naš, a he autorov. Kakvim ključem raspolaže Rolan Baxzt za objašnjavanje TRasina? Oh prime došledno i stilski Diljantno, strukturalističku i psihoanaljtička metodu, zanemayijuči gOtovo svaki biografski i istorijski podatak, On isklju-

Rasina -iz iterarmog sveta koji

2

je pesnik stvorio i haščlanjuje zatim slojeve od kojih je taj svet načinjen, “ i Ya. (P. Z.)

Mislimo, mislite, mikle a nije ?eč o glagol8koj promeni

SINDIKALNO ODMARALISTE „Orce Nikolov“ u Ohridu objavljuje u „Politici“ ogld8; „Zbog katastrofe SkoĐija od žemljottesa većina hašđih BO= sliju koji su imali rezervisane pansione otkazuju iste musleći da je naše odmaralište popunjeno Skopliancima. Međutim, naše odmaralište radi i dalje normalno kao i dosada i stoji na rašpolaganju svim zainteresovanim 'koji žele da koriste godišnji odmor".

Ljudi iz uprave ovog odmaališta, dakle, misle da njihovi gosti misle da je ohtidsko odmaralište „popunjeno Skopljancima“, ali pošto ono „adi i dalje normalno kao i dosada“, uprava odmarališta je pohitala da svoje »oste, koji tako zAlMMe, 0bavesti da ne leba tako da misle. Mi pak mislimo a gosli koji sada otkazuju ranije rezervisann pansione u Ovom odmarnjštu normalno i morhlho misle, kad misle da je ovo (odmaralište „popunjeno Skopljancima“, a da uprava odmaralištn, koje „fadil i dalje nmotmalno kao i dosadn“, manje normalno i manje mo gzalho misli no njegovi ođusštali gosti,

Oslm loga, bošdo je dnevha ćena po osobi u ovom odmaralištu 1.500 đimara u avgustu a 1,300 dinata u septembtu i dalje, šta vi, čitaoci mislite, koji su to gosli koji bi za svoj godišnji odmor u sledećem mesecu mogli blatiti, u ohtidskom cdmaralištu, 90.000 dimara, sada kada je u jeku opšta nkcija za prikupljanje bomoći poštradalim Skoplaneima, kada su desetine hiljada dece iz unesrećenog Skoplja našla utočišta u mnogim gradovima šiPom naše zemlje, dok ohidsko odma?nlište, kojćč nosi svetlo i časno ime slavnog sindikalnog beca Makedonije, danas navodnog heroja, „radi i dalje normalno kao i dosada"?

Videli smo šta rukovodioci sindikalnog odmaralište u Ohridu misle, kazali smo šta mi o citiranom oglasu mislimo, rado bismo čuli šla vi, koji ste taj „normalni“ oglas čitali, o njemu, sada, danas, skoro mesec daha pošle tu gcdije Skoplja, mislite. (P. St.)

Ko će kome...

KRUSBVAČKO izđavačko preduzećć „Bagdala“ pominjali 8mo čeBiO zbog kulkurne misije koju tako ušpešno vrši. Govozili smo o njemu kao o primeru izdavača koji, izvan glavnih kulturnih cehte#a i boreći se sa finansijskim neprilikama, iz dana u dan izvođi čitavc male podvige štampajući knjigć stihova mladih pesnika, već afipmisanih i zna čajne prevode iz sltanc liFike,

Nije-amy: ado, u mnoglm~,slučajevina SMiptalo Slo je tehnička *Btrana tih izdanja na Veoma hiskom | nivou, što su tekstovi vrveli štampatskim greškama, Što predgovori i pogovori nisu bili dostojni dela umetnosti o Kkojima su govorili. Bilo nam jć sasvim dovoljno što dobijamo dela.

Ovih đana, međutim, možemo da konstatujemo da je „Bagdala“ rešila i taj problem. Khjiga stihova Zakoiid, nienog urednika B. L. Lazarevića, štampana je tehnički tako uspelo, u dve boje, sa likovnim prilozima i naslovima Radomira Stevića-Raša, da bi joj ha izgledu Požavidela maltene i Kamena uspavanka Stevana Raičkovića ili Mičho iskoni Miodraga Pavlo« viću.

Ako i u tom pravcu nastavi tako „Bagdala“, vaistinu, neće znati kud ćc s bohvalama i p#iznahjim3a, (B. A. P,)

STA DA MIŠLIMO O FILMŠKIM SAVETIMA?

„Visoka priznanja filmu Lice, M licc oživljavaju Ovih daha FazgOvOrcC o jednoj temi koja nekim pozvanim ljudima sa filma i Oko filma nije baš prijatna. Mnogi 5c, naime, čude kako se moglo desiti da je jedan tematski tako intevešahtan i očigledno dobro na= pisan šcenarij, kakav je ovaj Bogdana Jovanovića, morao proći tolike peripetije na pufu do početka svoga realizovanja?! Mogao bi se napraviti film jedmog filma — samo na osnovu zapisnika ša sednica filmskog saveta. Niko he &u” mhja u dobronamernost filmskog 8Bveta „Jadran•filma“, ali je činjenica da se ovaj odgovorni forum, ili bar dobar deo njegovih članova, odlučno suprotstavljao snimanju filma Licem, u, lice. U tome se išlo loliko daleko đa. je, posle višemesečnih rasprava na sednici saveta i ponovnih vraćanja scenarija automu i njegovim saradnicima, rad ma filmu bio već zaustavljen,,odnosno odgođen — ha neodređeno Vreme, Samo zahvaljujući energičnom za” laganju amitorativnih pojedinaca, koji su bili upućeni da se rađi O odličnom materijalu za jedan mođeran film sa izvora našeg života dahas -— Bauerova ekipa, već konačno iznervirana dugim čekanjem i nćizvćsnošću, krenula je, najzad, na pošao, Rezultalf, je poznat... a on pomalo i opominje“.

(„Politika“,. 10, VII. 1963),

prošlom, broju bilo je veči o toU me kako je beogradska dnevmd,

štoMnpa Yeafjovala ma. skopšski zemiljote%. Bilo bi mepravedhb bteftđ, net.čljhoj štompi he zabeležiti ka Bo se 60% 806810, i Đomelćd, W, t0j Bit“

&elji.

„BeogfGadskoa hedelja" < koja noši datum, 6d, medelje, ali W stoahi izlaši beč Ml Mubotu — hlčinila, je, ma 968h O katastyofi (u, petak, 26. jula, ujutru), nafčonečoamski mapor da Skoplju da što više mesta: sthanu i tri četbTtime, koliko se u poklednjem tremutku moglo vraščistiti. 'reba imati ma umu da se nedeljni list, za, razliku od dievmog bi sta, priprema, slaže i prelama damima wndbted, ba je svdka ismeha W minut do dodandest btavi podvig. Tako je za izbacibanje štYane „Nasmešite 80, mo lim" očigledno bilo suviše Kasno,

„NIN“, koji se mašao u istom UVremenskom, škripcu, dovio se ma isti načim, Izašao je sa cim zaglavljem, Skoplju Je ustupio p}tvu stranu, a či“ taocima 96 izolhio Što me može tiše, „zbog tePmina zaključibanja lista petak wu 10 časova“.

„Sport i svet“ izlazi ponedeljkom. pa je imno biše \oremena dm saobtati swoj isgled i sadržaj skopskoj tragedijt, kojoj jćč posvetio prvom, četorit i petu stran (od ukubno trideset i dve). Na broj stran, 9iše simbolična mo đekumehtnYynha fotogrhfija: polomljene feđe i ma mjima lutka bes glave. Na poslednjoj strani, hasmejahe kandidatkinje za titulu „lepotiće 1963". Preko srednje dve strane, ngeniormo hešenje: nekoliko slika s masmejanim Mandiđatkinhjama, i jedma hWa kojoj Ssnuždeme

kandidatkinje daju krv ža nastyadale, .

Uz to obaveštenje da se tradicionalna priredba „Izbor lepotiće“ odlaže za 3. avcust; a 806 žajčednmo bobezano dir-

Božidar BOŽOVIĆ

ONAKO, UZCRED

SKANDAL, ZAISTA iko se nije naućen rodio, ni por N jedinac, Sa ni zajednica. Znam mnoga naša šepriljanstva, VCTOvatno sam ne malom broju — u skladu sa svojim skromnim mogućnostima — i sam umovao. Mislim ipak da je jedno, alttuelno, prevršilo svaku metu.

Radni ljudi Jugoslavije u dali, od krvavo zarađenog novca, ni pojma hemam koliko, ali su u najmanju Tuku u pitanju stotine i stotine miliona 'dinata, da #6 izgradi aerodrom \ Čilipima Mtaj Dubrovnika (bez voze sa ićmom: u našoj štampi, uobičajeno ignoranstvo ima za rezultat da 86 WpOoTno biše Čilipi, umesto Čilipi, kao da se piše ćasa umesto čaša). To je modetfia pista, sa modđetnim uređajima i modermom zgradom. Na nju sleće, OVORS leta, do 26 (što ja znam) aviona dhčVno. I na tom aerodromu dva preduzece” ća, oba dotirana i ni leusnula hi ližnula, imaju drskost da se na štetu uglc da ove zemlje i onih koji su taj aerodFfem svojim znojem podigli, svađaju oko toga ko će i kako da vrši otprcmu i prijem butnika. Ja lično o JATU, kađ je reč o ovim stvarima, imam najgore moguće mišljenje (prosto bih poželeo da me tuže zbog Ovoga za Kklevetu, jer imam foliko dstimitih, i Uz svedoke doživljenih i viđehih, hezgođa koje znače prekršaj pravila međunarodne „organizacije kojoj ovakve kompanije pripadaju, da bih ne samo ja ma sudu dobio, nego bi JAT još ponešto izgubio), ali mi se čini đa je to otganizacija kompententhija nego tek organizovano dubrovačko pređuzeće za aefodtofnBke usšluge. No i to nije hi malo Važno. Ko bio da bio u bravu (stvarno, pravno i na papiru) oko na stalog Spora, za mene je nešhvatljivo da 86 BPOT, sa njegovim posledicama, na štetu putnika, hjihove elementarne udobnosti i čak bezbednosti, toleriše, Vrlo mi je stalo do principa, na kojima počiva naš, jugoslovenski, sištem socijaligtičke demokratije. Ali 10 ne može i me sme značiti da u ovakvom eklatantnom slučaju sebičnošti, ograničenosti i totalnog primitivižma nema i ne može biti vlasti (to ješt madležnoB saveznog organa) koji će kratkovide seljačke svađe (kao One ORO Btopatca ili oko bola metra međe) jednim botezom da prekine, Ako nekom treba javno i Otvoreno uputiti zamerku što je de ove apsurdne situacije na jednom tobož velikom međunarodnom aerodiDmu Jugoslavije, 8a nekakvim pretenzijama, došlo, i, još više, što taj spor traje, to nisu ljudi iz JAT-a o čijem vido« gruku imamo dovoljno drugih dokaza, niti „nadležni“ iz jednog Ppotrgovčenog gradića lcoji se kwijumčari za „svojom slavnom kulturmom prošlošću — to je, jasmo i otbvoremo, Sekretarijat za sao braćaj i veze SIV, koji je morao pro, naći paragraf, ili rupu u zakonima (kako je nađu ohi Što ih Rkrše?), da ovu bruku i sramotu odmah, u dkorehu, spreči.

JOŠ SA LETOVANJA oraveći u Dubrovniku i Hetcegho= B von, fheprestano dolažim u T&8boŽ ioženje onog građamina koji Beda, besan ali pomalo. svečano . hastrojem, da napiše -ipismoktunedništvu+nekogili= . sta,

"ra maFginama štarpe

Kosta TIMOTIJEVIĆ ıbrik FuoOFiKa ljivim, maslovom: „Pomračona YGadoste“. Mače je Doboj stondavdam i kombleleh: 2 grama smeha; pušti puže Yođoboe: fhigidinost Wmuškatca; Stiv Bo-

per i tako dalje.

U utorak je „liusjrovama politika“ od svojih četrdeset i osam, strana od»ojile ah Skoblje pt, četbrtu i peiM. Ostalo (Hhiumotešio, strip, dožibljaji na letovanju ild.), kao la se migde ništa izužetno mije dogodilo i kao da bi še vedovni čiteoci roasrdili što im, pored dnevne štom>»e, još i wedeljni ilustrotami listeoi dajt „Skoplje umesto ganimijivosti iz zemlje i inosthanstbd.

„Mladost“ i „MKomunist“, koji izlaze sredom, odnosno četvt*tkom, imali Su još biše ohemenn < dali su, DOYed tofna imali šta + đa kažu. „Mladost“ je kObskim, materijalom, ispumila celih desef strana. (od, ukupno šesnaest), a „Komunist“ pet strana (od Wwkupno o86m), Bilo bi 39aRkaho pYetetano dn šu i ostali nedeljni listovi odtedili takvu Ppropot= ciju, ali su — Mzimnjući obzir becifičan karakter svakog wapose — ipak mogli da bokažu molo tiše pijetete, žrtoujući malo više svojih dragocenih stubaća.

tw Dubrovniku danima ne radi thamvaj (uopšte, gradski, tramvVbj, da se rBzumemo!), jet 86 pokvarila trafo-stanica, a neko sa nekim nije se sporazumeo. To je onaj tramvaj što spaja grad sa Lapadom i sa Gružom, to jest lukom i željezničkom stanicom. I što, u teoniji, vozi meštane i gosle duž la tri-četiri kilometra uzbyrdice i nizbrdicc prčlo Gospe od Milosrtđa (inonijal) i Boninova (još jedna!).

Iz Gradske luke na Lokrum kupače prevoze četii čamca (recimo, vrlo liberalno, pet) od ttinaeEt nabrojanih u naredbi opštinske skupštine, dok ostali voze, za Svoje pare i bež porčže, stvane turiste na Lopud, Šipam. Daksu i u Trsteno, Gradski oci imaju isuviše prijema da bi to primetili, dok im se neka ugledna ličnost (koja dolazi nn prijeme) u onoj luči pri uiasšku u motorin u smydljivoj vodi Gradske luite ne udavi.

Novi deo hotela „Mıtscelćior“ (zbog kojeg su godinama · paljene minc u vremc kad sc gosti odmaraju, i padalc

pa Pre OBAVI. M Sao je, po Teviši Aa ·Bjelt, betonski Mostu i sad |ć, posle neshvatljive svote novča utrošenog u taj nesuvisli plan, monu” ment, nezrolosti ambicija naših nazoviekspsrata. Štrašilo u najlepšem građu Jadrana — ne za btiće, već za ljude. Pročadili šu novi praktični hoteli na Lapadu, razurmnmo projektovani ali lošc izvedeni (jer je neko palanačko preduzeće dalo formalno najpovoljniju ponuđu), i to je ipak dobro. Ali ža to Vieme i dalje ne radi jedan mali, ali neobično prijatan i izvanredno smešten,

hotel („Belveđer“, na Svetom Jakobu). U pitanju je — ndtfavno, — heka „administrativna“ komplikacija. Jer lakše je trošiti pare iz kredita za turizam (to jest, sredstva zajednice) Po bprintipu lezi lebu, nego 86 u toku Bodinć DOstarati oko minimalnih nabĐOVa i troškova da se nešto, što postoji odavno, u red dovede.

O Hercegnovom — slavnom Po hnjcgovim furističkim | podvizima — bolje je ne pisati. Pre ava dama u ćelom gradu nisam uspeo da kupim hi sir ni salamu, a kamoli što drugo. Iznenadila ih činjenica da je u avguštu urištička šezeona (koja obilato figurira u Pplanmovima, izveštajima i t,&1\,). O javnom Kložetu koji 8#e u centfu ovog mesta, na glavnom šetalištu, ziđao ba #6 sad kao više ne ziđa, pišaću Posebno, Bko mi se učini da to neće Jličiti na plagijat mekih delova iz Klošme?la, 1UdoštBalon,

ja še već više godina ne bavim, hi hutmoPom mi satirom. A ne volim mi tužne priče te o ovom mešlu za šada više ni slova,

MILICA:.ZORIČ: MUČENICI

PTGMHA

Osam dama posle nesreće „NIN“ je to i učinio, al više, nije imao šta da, ·kaže; pa se prepustio neukhusnom, nadriliteharisamju. Na njegovim 8tupcima, „i cigle 59 jauktle“, „Yidala je t0D dama, Jugoslavija“, „poaradok8 je bio nenadmašno bolan“, a „omdj pođli Jutarnji tren“ bio je „genije. zla, ubilački medoštišam, \ svojoj onti4žibotnoj perpe?ziji“, Istoga, đama „Beogradska, nedelja" [18 opšte mije pustila Skoplje na prvu stranu.

Jeđanaestog dana „Sport + svet“ je đenćo četiri sthamP 0 Skoplju, ali je u međuvremenu izušem izbor majlepše devojke za 1963. godiiu, Da je lepot:cama pripalo osam strana (ulklžučuju%i probu + posled-:u).

"Treće skopljansike subote „Heograska nedelja“ vYatila je Skoplje na pr vu stranu u „Dnevnika mlaovnog grada“. I „NIN“ je imao Sior!jo na prooj stra ni, "Trećeg skopljanskog ponedeljka „Sport i svet" je Musftupio Jotogrofiji iz Skoblja maslobnmu strahu, a Jfotoreporteži „Skoplje se bomovo rada“ poklonio je još dve strame. Broj strana posvećen „lepoticama 63% smamjem, je sa osam ha sedam. „Ilustrovana, politika“, w freći ulorak, takođe je Yazorehom gradu Hhslupila bYbu Stranu i još dve.

U poslednjim svojim byojevima i jeđan od četihi pobrojana mnedeljniko, ne mosi Skoblje ma naslovnoj strani. Ono je bostalo naša svakidašnjica i obezbeđeno mu je skyomno mešto, nmefe na nekoj, od uhutrošnjih štramna. Osim b „Spottu i NMefu“, gde se TU= b?ika Skoplje ugasila. Ostalo je samo pismo jedme čitateljke, Koja traži YOdake, i odgovor ?edeakcije da se obrdti Republičkom štabu za borbu brotib ćlementnmih, nepogoda. Sve MW SVĆMUM, duadestakh Yeđi...

o00006000bO0DDO0OO0O06

OŠTRA KRIVINA

ma godinu-dve od vremena kad 1 je naša javnost. zapazila jeđan kratak film, Ranilovićev, o 5a0bračćajnim znacima. Čuo sam o tom filmu sve hajbolje —# a ipak mi je izbegao te ga nekako nisam video. To mi je žao. Još mi je žalije Što Ranitović nije pošao nekim putevima kojima sam ja prošao, pa da napravi vemek delo za vilo odtaslu decu, na temu saobra« ćajnih znakova. Kod nas je svako vlast. U redu, tako i treba da bude. Ali svako može da, ha modernom butu na kojem je dozvoljeno vožiti 100 km/h, iž nebuha postavi, pred iskopanim i raskopanim komadom, tablu koja autoritativno naređuje: 123 km/h. Da nije Yaskobanog igmađa, onmbj ko bi pokušao da zaista sa 100 siđe u ifenu na 19% Wilometara na čak brzinč, bpY\evrnuo bi se bez obzira na kvalitet kočnica i kola, i poginuo. Mogli bi tu odmah da postave i dežurno šYoblie. A už vaskopani drum, iža znaka, šanša da se pogine bar je triput veća. To jest, bila bi da oni koji voze ovom našom lepom zemljom, kad jednom Hegde ošlanu· živi, ne shvate il (nećeš ti mene preći!) i nč očekuju nćčku zamku na svakom koraku. Kao hu na putu od Kolašina ka Titograđu (ovaj neđovršeni but u sve karte i zvanične izveštaje unesen je kao gotov), koja dolazi bosle mnogo upozorenja na krivihe koje ne postoje, Rrivinom na koji nikakav znak ne upozorava a koja je smyhtonosma. Samo, naravno, iluzorno je o tome i pokušati pisati, je» bi takvi i drugi primeri protivni principima, propisima, logici i bezbednosti isbunili knjižutinu, a ne jednu ovakvu belcšku, napisanu uzgred. Važno je da jc i kod milicije, pa i saobraćajhe, glavhs3 samoinicijativa. A ne nekakav južoš10venski stanđerd bropišB i normi. Uoštalom, jedan od najsimpatičnijih susreta na letovanju imao sam a šadbraćajnim milicionerom koji me je žostoko Prečsliša6o, na graniči (8tanići! 3iH i Crne Gore, i onđa me drugarski potapšao po ramenu: „Samo ti produži, druže Božo“. Nisam hteo da ga razočnvam i da mu objašnjavam kako volim da me zovu Božom. Nije to bio ničim zaslužio, adio ie BVOj nebolebni Pošao, B bilo je poduo i bodnevno južno sunce.

PROPESIONALNE PRIČH

relistavam svoje beleške i u njipP ma nađem svašta: embriohe ne” napišanih, onako, uzgred, crtica.

Bio sam lu redakciji kad je tigla vest 6 potpisivanju (onom prvom, dakle, parafiPanju) sporazuma u Moskvi. Ćeo svet je čekao na tu vest. Nju, takožvahi fleš, to jest prvo kratko obnveštenje u jednoj rečenici, dala je 8gencija AFP, francuska telgrafska 8gencija. Nije je dao ni TASS (5858), ni Junajted Pres ili Asošijeted Preš (ŠAD), ni Rojter (Velika Britanija). To jest, nijedna ođ velikih i uglednih Bgencija zemalja „učesnica i potpisnića. Znainaf, baš francuska agencija. ao da se ovakav sporazum više ticao onih koji su PDbrotiv, nego onih koji su 2ža njega: Apsurd — igra slučaja (i Ppošlćdica dobrog novinarskog treninga) do koje, eto, dođe, na marginama sBtValnog Živof8,

Ili, opet agemcijska vest. Iz Skoplja. Dan uoči katastrofe: daje, u mrtvo sezoni kad nema prave vesti (kako uža“ šno život demantuje te rutinerške Yć" gule), podatke o tome koliko je u Skoplju, koje raste, više automobila nego što je nekad bilo. Vest mi je ostala na stolu, heupotPebljena leo zha iz kojih razloga, Kađ sam je, slučajho, sutradan pronašao h gomili hawtije koja je sadržala krvave podatke o trageđiji u me“ đuvremenu nastaloj, izgledala mi je tao dokument Moji vredi sačuvati 0 gradu Moji sam od detinjstva znao voleo, I to sam i učimio, Sačuvaću 84 dok :trajemo, hambije moje i ja.

)

KNIIŽEV,NE NOVINE