Ошишани јеж

Naglavačke

Donosimo Slanak Hauarda Koha, objavljen prije izvjesnog vremena u američkom časopisu nSkrin rajter «. T7' ADA CUJEM napade protiv besplatnog školovanja, kada čitam članke, objavljene u raznim krajevima naše zemlje koji su uperenl protiv dosada još trpljenih ostataka nezavisne i napredne miSii, kada prelistavan novine ili slušam radio koji svim silama nastoje da potpiruju nerazumljevanje i mržnju protiv boljč polovine zemaljske kugle tada počinjem da shvatam da živim u čudnom, veoma čudnom dobu. Ono što se prije dvije godine smatralo za odliku, danas se tretira kao grijeh. Prijatelj je postao neprijatelj. A za ono što se nedavno još nazivalo patriotizmom, danas se kaže da je teroristička djelatnost. Pokušavam da analiziram ono što se sada dešava. Ali, da bih sačuvao potrebnu perspektivu, moraću da stojim da se slikovito izrazim naglavačke. Pokušaću da pođrobno ispričam sve što sam vidio, do čega sam došao u ovoj malo neobičnoj poziciji. Kada sam imao dvadeset godina, pokušao sam da formiram svoje prvo političko mišljenje. Tada sam mislio da je ženino mjesto u kuhinji. Kasnije sam izmijenio ovaj svoj stav, pa sam došao do übjeđenja da i žene imaju neke veze sa Ijudskim rodom, pa, sljedstveno tome, i sa sticanjem biračkog prava. To je avaj bio moj prvi pogrešni korak, poslije kojeg su se na moj vrat svalile razne progresivne zamisli. Drugo priznanje je još nezgodnije. Za vrijeme krdze bio sam u Njujorku, gdje sam nastojao da izučim vještinu pisanja pozorišnih komada. Smatrao sam svojom dužnošću da temeljno, sa svih njegovih strana proučim život. Radoznali posmatrač je u to vrijeme imao na raspoloženju materijala u izobilju: dugački redovi pred vratima ureda za posredovanje rada, tužne povorke demonstranata koje su odvodili u zatvor i tako dalje, i tako đalje. Taj mi se život nije učinlo sasvim zadovoljavajućim Upravo stoga sam glasao na sljedećim pretsjedničklm izborima za Ruzvelta. Mnogi su učinili tu istu grešku naime, i drugl su u priličnom broju glasali za Ruzveita. (Ne zaboravimo, ja sada stojim naglavačke!). Citalac vrlo dobro zna kakve su promjene jedna za drugom nastale u zemlji. Naša domovlna je počela da uređuje svoj život po izvjesnom planu, Nicali su novi putevi, brane; jedan za drugim sklapali smo razne međunarodne sporazume i pred nama je počeo da svjetluca zrak nove nade. U to vrijeme smatrali smo pravednim sve ove pojave. Sta više, ovom pogrešnom shvatanju nasjeo je i poneki član Republikanske partije. Srećom, već smo odavno ostavili za sobom to opasno doba. Ljudi koji su se našli pored kormila zemlje veoma vole elementame sile, nemaju ništa čak ni protiv zemljotresa Govore o novoj krizi koja se ne može obuzdati. I, ako se budemo dobro vladali, možda ćemo uspjeti da pribavimo sebi i novi rat. U mojoj poziciji, kada Stojim na glavi, ovi izgledi se čine .veoma primamljivim Tako sam ja pristalica Ruzvelta danas, u današnjem periodu, veoma sumnjiva ličnost. Yi čete se možda zadovoljiti i ovom konstatacijom Ali ne, ne, tek sada dolazi crna čorba. U prvom periodu rata, sad već ne znam više da li slučajno, ill po naređenju Josifa Staljina (zavisi od toga kakve novine vi obično čitate), firma „Vamer Broz“ povjerila mi je da napišem scenario pod naslovom „Moskovska misija“. Budući da sam bio naivan čovjek, mislio sam da u svom komadu treba da iznesem što više konkretnih činjenica o Sovjetskom Savezu i o njego>/im prijateljskim odnosima sa dmgim zemljama i da ove činjenice treba da prikažem u svakome lako razumljivoj, ali donekle dokumentamoj formi. Moj zadatak je bio taj đa američkom narodu ocrtam objektivniju sliku o Sovjetskom Savezu od one koju može da formira sebi na osnovu američke štampe. Pošto je Sovjetski Savez bio naš dmg po omžju, saveznik u zajedničkoj borbi, čovjek je mogao pretpostavljati da će ovaj poduhvat biti kmnisan punim uspjehom. Pored Devisove knjige čitao sam razni izvomi materijal, sve štogod sam mogao nabaviti. Između ostalog i zapisnike sa zasjedanja Dmštva naroda i stenografske zapisnike sa suđenja trockistima. Naravno, nisam bio načisto s tim da je jedan dio Amerike

već onda bio u ratnom stanju sa Sovjetskim Savezom. Bio sam toliko naivan, da sam duboko vjerovao: svi se borimo protiv fašizma. Da sam i onda tačno vidio istinu, kao sada, kada stojim naglavačke, onda bih dobro znao šta treba da radim. Onda bih kao prvoborca za ideju kolektivne bezbjednosti prikazao Franka, a ne Litvinova, i rekao bih da sovjetska vlada cim sve kako bi osujetila ideju kolektivne bezbjednosti. Da sara svojevremeno znao sve to, ja danas ne blh bio terorist, nego nacionalni heroj. Držim u rukama čitavu hrpu Isječaka većinom iz „Cikago tribjuna" i „Njujork dejli njusa“ koji su svijetu pričall bajke o našim neograničenim mogućnostima i o agresivnosti komunista i konstatovaii da komurasti vrše ozbiljan uticaj već i na naše filmove, Istina, trebalo je dobro da ispreturam ovu gomilu novinskih isječaka, da bih našao na neki dokaz. Za svaki slučaj, našlo se ponešto. Naravno, ~Moskovska misija“ zauzima među filmovima pardon, umalo ne rekoh „istaknuto mjesto“; sasvim sam zaboravio da stojim na glavi. Ima, međutim, i drugih filmova. Vi sigurno niste ove filmove držali opasnim Eto, recimo, film Sidnija Bahmana „Pjesma uspomena“ koja prikazuje život poljskog kompozitora Sopena, Sopen, čovjek osjetljiv i dobrog srca nije mogao da ravnodušno, iz lože, posmatra patnje svog naroda, pa je Poljacima pružio izvjesnu pomoć. Već I sama misao da jedan kompozitor ima prava da se interesuje za sudbinu svog naroda nepodnošljiva je za svakog „stopostotnog Amerikanca". To je bilo dovoljno da „Cikago tribjun" zapjenušenim ustima grdi ovaj film. Ideja povezanosti umjetnika sa životom, naravno, nije ni mogla da potekne sa drugog mjesta, nego iz Moskve. Onda je slijedila „Pjesma o Rusiji“. Dovoljno je rječit već i sam naslov. Ma koliko to čudnovato zvučalo, sušta je istlna da smo svi radili pođ uplivom iste pogrešne misli, naime, mlslili smo da je Sovjetski Savez naš saveznik. Ili, uzmimo na primjer film Lamara Trotija, koji govori o tome da nije baš najljepša stvar linčovati Ijude. Iskreno da vam kažem, ne znam kako da učinim bijelim ovaj cmački film poslije dolaska „nove ere*. Ali, štampa pukovnika Mak Kormika konstatuje sljedeće: „Nije teško reći protiv koga je uperena propaganda ovog filma“. Prisiljen sam da to potvrdim: stvamo nije teško reći! Mi zaista ne volimo linčovanja, u najmanju ruku onda kada stojimo na nogama, a ne na glavi. Ovako ili onako, svejedno, „Tribjun" je stavio na cmu listu bezbroj imena raznih pisaca, autora, režisera, i tako dalje. To su jednostavni Ijudi koji nemaju nikakvog dmgog grijeha, nego to da su uglavnom radili na stvaranju boljeg, Ijepšeg svijeta. Nadam se da neću biti optužen da ovu ozbUjnu temu tretiram u nedostojnom položaju. Htio bih da napomenem još jednu stvar. Prije dvadeset godina u Njemačkoj je održao govor neki beznačajni čovječuljak. Bacao se riječima: komunizam, sindikati, liberali, intemacionalisti, i tako dalje, i sve je to činio bez trunke loglke. Upravo, kao američki listovi u svojim sada objavljenim člancima. Ovaj tip je u ono vrijeme izgledao tako glup, da ga je većina Amerikanaca ismijavala. Na cljelom svijetu svaki čoviek zdrave pameti smijao mu se od srca. Došao je, međutim, jedan dan, kada im se smijeh pretvorio u grč plača...

KAKO SE PUTER PRETVARA U PORCELAN

Zahvaljujući pronalazačkom daru izvjesnih engleskih naučnika. je vrlo praktičan i lak načir da se najobičniji buter pretvori u skupocjen porcelan. Pos'.upak koji ovi domišljani koriste izvanredno je jednostavan: Iz Londona, recimo, đoznači se za Brisel 70 funti stertinga, što je potpuno đozvoijeno. Zatim vlasnik doznake odiazi za Brisel i nosi sobom još 25 funti, što je isto tako dopušteno. U Brisiu kupuje za svih 95 funti buter, a zalim odlazi u Bizoniju, gdje pretvara svoju robu u porcelansko posuđe, što je, naravno, stoprocentno đopušteno. Ukoliko trenutno ne postoji mogućnost za izvršenje porceianskih operacija zbog velike navale engleskih naučnika ove vrste, buter se siičnim postupkom pretvara u tepihe, fotografske aparate, itd. Zatim hrabri ekspen'mentator napušta Bizoniju i u Londonu pretvara porcelan, odnosno tepihe ili fotografske aparate, u sumu dovoljnu da deset iica đoznače po 70 funti za Belgiju i da ponove gornju operaciju. Itd.

SAOBRAĆAJ

~JEŽ“ SAVJETUJE

Preporučuje se svima željezničkim stanicama da se ugledaju na jednu veliku stanicu, koja je od svojih čekaonica napravila konačište, pa svake večeri tu spava po 100 Ijudi koji uopšte ne putuju. Neke stanice su došle na ideju da treba čistiti čekaonice i perone, ali se primijetilo da se sve to jx>novo zaprlja. Pošto bi novo čišćenje bilo uzaludan posao, najbolje je čekaonice ne čistiti. Primijećeno je da u nekim vozovima, u pojedinim vagonima odvratno blješti poneka sijallca, što veoma ružno odudara od prijatnog mraka u ostalim vagonima tih vozova, pa putnici demonstrativno odbijaju da putuju u takvim vagonima.

NIRNBERG BR. 2

Sud nirnberški, s puno dara, zločincima ~sefte“ čini, pa mu Gliksburg sad otvara filijalu u Atini.

Američki razlozi za nevraćanje jugoslovenskog zlata

|\T A UZOJ konferen’ clji Stejt departmenta iznijeti su razlozi zbog kojlh američka vlada odbija da vrati deponovano jugoslovensko zlato. Među najubjedljivljima su ovi: 1) Jugoslavija traži svoje zlato na osnovu pravnih i moralnih načela koja važe u međunarodnim odnosima. Međutim, Trumanova doktrina i napravljena je đa bi se poništilo važenje tih načela. 2) Ako bi se Jugoslaviji vratilo njeno zlato, ona bi ga upotrebila za obnovu zemlje i učvršćenje svoje ekonomske i političke nezavlsnosti. Poznato je međutim, da američka vlada nemilice troši svoje sopstveno zlato da bi spriječila trkve opake tendencije i evrop>ske zemlje učlnila što više zavlsnim od Amerike. 3) Američka vlada se trudi da ojača fašizam u EvropL U tu svrhu

troši milijarde dolara. Međutim ona smatra da može bar donekle da se obeštetl plljeneči imovinu onih naroda koji je svojim nekompromisnim stavom protiv fašizma ometaju u izvršenju ove njene misije i uvlače u tolikl trošak.

SVE ZBOG "ZALETA"

Poslije neuspjelih napada i čestog bježanja pojedinih monarhofašističkih jedinica ispred Demokratske armije, general Stratos dao je sljedeću izjavu; O nekom našem povlačenju ne može biti ni riječi! Ako smo se i pomakli koji kilometar unazad, to je samo zato da bismo uzell potrebrd zalet i sa većim zamahom navalili na protivnika! Poslije ovog objašnjenja očekuje se novo „uzimanje zaleta" od strane monarhofašističkih trupa

MI SMO ZA PRIJATELJSKE ODNOSE SA JUGOSLAVIJOM POD USLOVOM

Da se ne proganja italijanska manjina

Da se prekine saotmicom naših granlčara

6

18 MA E T 1948