Ошишани јеж

VJEROVALI ILI NE

Pismo Ježu STUB ZA GLEDANJE

Druže Ježu, Onomad sam dobio ulaznicu za pozorište na Trgu Republike i veselo krenuo da gledam „Mladu gardu". Ali, ne lezi vraže moje sjedište na prvoj galeriji bilo je tik iza jednog ovećeg stuba. Izvirivao sam lijevo, izvirivao desno, ali pozomicu nisam mogao da smotrim. Molim te, druže Ježu, đa apeluješ na nadležne da bar na ulaznici otštampaju: „I galerija II ređ, mjesto iza stuba“, da bi srećni sopstvenik bar znao šta će da gleda. M. R.

KOMPOZITOR

NOSI CRNU leptir mašnu, za potiljak mu zabačene duge kose kao zamrzli vodopad; i samo je tijelom svojim prijavljen u rejonskoj prijavnicd, duhom obitava u carstvu zvukova, među heravimima. Kompozitor je po profesiji. Inače smo dobri prljatelji kad razgovaram s onim njegovim oblikom koji stanuje na zemljl Nesporazumi su jedino kad se upletem u tajanstvene sfere njegova stvaranja. Sretnem ga prije izvjesnog vremena. Pod miškom nosi ргаstare kupusare nota. Zdravo. kako si? imponuje meni običnom smrtnom da razgovaram s umjetnikom. Komponuješ li nešto novo? Bacio sam se na obradu narodnih pjesama. Umjetnička obrada, Skupljao sam u biblioteci motive narodnog melosa. Pa zar. pobogu, u biblioteci? Tamo je vjerovatno zabilježio kako su pjevale naše prababe i čukundjede. A zar su njibovi potomci umukli? Zar se ne pjeva ništa novo? Sto je bilo, bilo je, zabilježlli su stari kompozitori. A trebalo bi da ti umjetnički zabilježiž što je sada. Ljutnu se na mene. Neće daIje da razgovara. Šta ga zjiam, možda ima pravo. Ne razumijem se mnogo u muzici. Pomislih ipak: bolje što nije književnik. Kada bi pisao o Ijudima. sigumo bi išao kod fotografa da se ргеma fotografijama inspiriše. Drugom prilikom se opet negdje nađemo. Je И ti isklljalo nešto u-

mjetničko iz onog konzerviranog kupusa? Komponovao sam „Jovo Ružu kroz sviralu zove“. Interesuje U te? Hajde sa mnom na огкеstarsku probu. Poznata mi je pjesma, јег su me njome još u kolijevci usparvIjivali. Prava idila, Jova sjedi na proplanku sa drvenom sviralicom. Oko njega jaganjci. Cvrkuću ptičice. Tako sam bar uvijek zamišljao. Uvallm se u stolicu кгај mog prijatelj a i čekam da orkestar

počne. Dirigent diže palicu i zatreštaše trube. Skoro potskočih na svome sjedištu. Ргерао sam se. Nagnem glavu ka kompozitoru i zapitam; Ш nije Jova bio trubač u vojsci, pa mjesto svirale duva u trubu? Malo poslije zagrmješe trmpani, bubnjevi, kontrabasovi. Aha, došapnem mu, ovo sigumo bruje traktori sa obližnje traktorske stanice iz Jovlnog komšiluka Ш se .pokvarilo vrijeme dok je Jova pravio serenadu i dozivao. udarila valjda grmljavina, pa Ruža neće da dode na sastanak. Prezrivo me pogleda i obrecnu se: Ne razumiješ ti ništa! To }e instrum«itacija. Zaista, nisam ništa ni dalje razumio. Treštalo je, urlikalo. zavijalo, kao da Jova čuva krdo bizona ili mamuta, a ne jaganjoe. Prebacivao sam mu; Gdje je tu melodija? ргеbacivao sam. Tako se ne pjeva u narodu. Treba tamo da odeš, da rabilježiš na licu mjesta. Pretstavnik carstva zvukova bjesnio je na moje laičke primjedbe: Narod pjeva pogrešno! Nema muzlčke kulture. Pjevaju bsz osnovnog znanja muzičkih zakona. Trebalo bi mu uopšte zabraniti pjevanje dok ne nauči kontrapunkt i harmoniju! Valjda ima pravo. Ijpak je on kompozitor, a ja samo slušalac. Treba pjevaće u narodu i stvaraoce narodnih melodija prvo muričM obrazovati. Nije me istina još sasvim übljedio zašto bi se to onda zvalo „narodna pjesma". V. K.

UNIŠTAVANJE ŠTETOČINA

Ја, ko velim, gazda Milivoje, da i tebe ko i štetočine роргskam. VELIKI POST

Zašto je ova stoka toliko smršala za vrijeme transporta? Sada je veliki post pa smo vodili габипа da meeo ne bude mnogo masno.

NEMAJTE BRIGICE

Cijela nam brigada radi na građevini, ali *je naša četa izgleda najbolja. To nam eje, uostalom, priznao i sam pallr-nadzomik, u neku mku naš pretpostavljeni. Cekamo ga onomad, čekamo i već se Ijutimo, kad eto ga. Znam da ste najbolja četa, svršićete već sve. Zato sam namjemo i zakasnio. Bolje da se najprije pola sata-sat malo odmorite! Pa mi smo došli na dobrovoljan rad, a ne na dobrovoljno odmaranje! Nemajte brigice! Ja sve to iz malog mozga! Otsječno nam pokazuje veliku, lijepo složenu kamam cigala. Nju treba prenijeti na drugi кгај gradilišta, tamo će vjerovatno sjutra biti težište posla. Bacamo se na cigle kao lavovi. Lančani sistem radi kao sat: tika-taka, slaže se cigla na ciglu i već se ukazuju konture našeg djela. Stani, stoj! Grede od skela treba spustiti sa četvrtog sprata, bacamo se kao lavovi u nov lanac, grede lete kao регса. Stoj! Zaboravljeno je nešto: kreč i pijesak. Treba ih prenijeti na dmgo mjesto. Ostavljamo grede, bacamo se na kreč i pijesak. Poslije se vraćamo na grede, poslije se vraćamo na cigle. Gdje on okom, mi skokom Ima li još štogod? On vadi sat. Eto, opet ste ranije svršili, pričekajte još pola sata pa idite! Sto sad da čekamo?

Radi evidencije, zgodnije ako se zaokrugli a vi ste najboIja četa, zaslužujete! Kakve li kubure ima s drugim četama! Odlazim sjutradan da vidim, žurim, zakasnio sam prilično. Ja na gradilište, a čujem poznati glas: Vi ste najbolja četa! Nešto me štrecnu. Dakle, boljl od nas. Da vidim i to! Nadzornik-palir pokazuje jednom rukom na’ naše cigle, naš pijesak i naš kreč, a drugom ukazuje na neku zamišljenu tačktL Pa onda; „Premjestite ovo ovamo!“, ■ ~Stani!“, „Prenesite oaae onamo!“, ~Stoj!“ Zovnem ga n'lstranu. Pa ovi vraćaju natrag swe što smo mi juče prenijeli! Željni su posla, a danas posla nema! Sto niste javili da nema posla, otišli bi tamo gdje ga ima! Nemajte brigice! Ja to iz malog mozga! A da je ispalo nešto, a? Ispalo, ne ispalo, mi znafi da prenosimo!? Drugim riječima; „Radite kako mi je ćef!“ i ~Nemajte brigice!" E, nećeš, brajko, prenijećemo mi tebe negđje podalje, pa makar imali i brigice. I prenijeli smo ga! Ceta narw sada zaista radi kao sat: tika-taka, slaže se cigla na ciglu. Ali sad smo sigumi; ono što je preneseno , preneseno je i kvit! E. S.

U TRI RUNDE

Hiljadu ih.. jeste, nije._ (za zločince ratne brinu); poslije prve „revizije" ostade ih još stotinu. Stotina Ih jeste, nije... već dvadeset samo osta; pa i to će da se slije sa trupama milog gosta.

Kad nema mjesta za sve

Britanske sudske vlasti osiobo- jj dile 110 jugoslovenskiltL ratnfh ll zločinaca iz logora u Minstern. 0

Могао sam da ih pnstim. Inačo, gdje bi stale njihove žrtve.

ZDRAVA LOGIKA

Traže da im vratimo Slovenačkn Komšku kao da nđ možemo da vratimo nešto što nije naše.

1 MA J 1948