Право и привреда

U uporednom pravu gotovo je jedinstveno prihvaćeno stanovište da nepoštovanje forme ad solemnitatem povlači ništavost ugovora. 1 Ona je konstitulivan sastojak ugovora: on ne može nastati dok se ta forma ne ispuni. Naprotiv, forma ad probationem ne predstavlja konstitulivan sastojak ugovora i njcna povrcda ne povlači ništavost pravnog posla, već druge pravne sankcije. U nekim pravima su te sankcije procesnopravnog karaktera. 2 Ukoliko dodje do spora postojanje ugovora može se dokazivati samo upotrebom te forme. Pismeno ne utide na punovažnost ugovora, ali se on može dokazivati samo tim pismenom. 3 Prema GZ RSFSR (dl. 46) nepoštovanje zakonom predvidjene obične pismene forme lišava stranke prava da se u sludaju spora pozivaju na svedoke u dlju dokazivanja ugovora. Slične posledice nepoštovanja dokazne forme predvidja i poljski GZ (čl. 74. par. 1). Ali, dokaz svedocima i saslušanjem stranaka je po par. 2. isto člana ipak dopušten, ako obe stranke na to pristanu ili ako se dinjenica o zakljudenju pravnog posla dokaže pomoću nekog pisma. Naše pozitivno pravo ne poznaje formu ad probationem 4 u tom smislu. Prema našim OU, kao što smo videli, ncpoštovanje obaveze pismenog potvrdjivanja ugovora zaključenih usmeno, putem telefona, telegrama ili teleprintera stvaralo je za drugu stranu pravo na naknadu štete i, kod usmenog zakljudivanja, pravo da traži od suda da utvrdi postojanje ugovora. Bitna karakteristika forme ad probationem jeste, medjutim, u tome da se ugovor može dokazivati samo ispravom kojom se konstatuje ugovor. Nije uvek lako utvrdi ti, na osnovu zakonskih tekstova, da li se radi o formi ad solemnitatem ili o formi ad probationem. Neka prava dine pretpostavku u korist forme ad solemnitatem. Tako, švajcarsko pravo (SvZO - di. 11) odredjuje da, u sludaju da o dejstvu i znadenju propisane forme nije ništa drugo utvrdjeno, važnost ugovora zavisi od ispunjenja te forme. Nemadko pravo (BGB - par. 125) takodje u sumnji pretpostavlja da je forma bitan uslov zakljudenja ugovora. Prema mišlljenju naše teorije, 5 ne bi trebalo ustanovljavati pretpostavke o postojanju bitne forme, jer bi to dovelo do povećanja broja ništavnih ugovora. Po torn mišljenju, potrebno je posebno analizirati svaki konkretan sludaj, a u sumnji pretpostaviti da se radi o formi kao prostom dokazu postojanja ugovora. Formu ad solemnitatem mogu stranke predvideti i svojim sporazumom. 6 Kakve su posledice nepoštovanja ovako sporazumno predvidjene forme? U vedini prava 7 se ova situacija izjednadava sa situacijom kad je forma propisana zakonom. Nedostatak propisane forme povladi u sumnji ništavost ugovora. Neka prava, 8 medjutim, nisu tako rigorozna. Ako iz ponažanja stranaka, a narodito iz zapodetog ispunjenja ugovora, proizlazi da su se one i bez propisane forme ozbiljno obavezale, ugovor je punovažan. "Kad ugovor o prodaji ne ispunjava obaveznu pismenu formu ne može se zbog samog tog nedostatka tražiti da se stvar vrati u predjašnje stanje ako je ugovor u celini ili pretežnom delu realizovan. 9 Prema poljskom GZ (d 1.76),

1 ŠvZO - CI. 11, BGB - par. 125, GZ RSFSR - čl. 45, poljski GZ - čl. 73 par. 1, GZ Madjarske par. 217, st. 1, naš Zakon o obligacionim odnosima - čl. 70. V. i naie pravosudje (Zbirka sudskih odluka, knj. 11, sv. I, br. 88 i 89) 2 V. ranije ritirarti čl. 2-201, st. 1 UCC. 3 CG - ČI. 1341, španski CG - čl. 1280. 4 V. Perović Slobodan, Formalni ugovori u gradjanskom pravu, str. 80. 5 Perović, Obligadono pravo, str. 82. 6 V. naša izlaganja o sporazumima koji predvidjaju pismeno ili drugu formalnost, str ... BGB - čl. 126 i 127, ŠvZO - čl. 16, GZ RSFSR - čl. 161, čehosl. Zakon o medj. trgovìni - par. 8 Madjarski GZ - par. 217, naše pravosudje.

9

Januar / ’92.