Право и привреда

izražavanje prihvata može bili veoma značajno. Ovu konstataciju potkrepljuju neke presude nemačkih sudova. Prema presudi OLG Karlsruhe, 1 potvrda porudžbine koju je poslao ponudjeni (jedna italijanska firma) sa odštampanim svojim opštim uslovima poslovanja na italijanskom jeziku u odgovoru na ponudu nemačke firme na nemačkom jeziku, smatrana je kao "nesaopštena" zbog nerazumljivog saopštenja u delu na italijanskom jeziku, pa je ugovor nastao, ali opšti uslovi nisu proizveli dejstvo. Sličnu presudu je doneo i OLG Stuttgart 2 u slučaju kad je nemačka firma poslala svom partneru opšte uslove poslovanja sastavljene na nemačkom jeziku. Sud je smatrao da to saopštenje opštih uslova nije učinjeno, jer je utvrdio da je celokupna prepiska izmedju stranaka pre i posle slanja potvrde porudžbine vodjena na engleskom jeziku, pa je očito engleski jezik sporazumno bio odredjen kao "jezik pregovora i ugovora". Ovakve odluke sudova o nevažnosti izjava zbog razlika u jeziku moraju biti, pre svega, opredeljivane ocenom saglasnosti ponašanja stranaka sa principom poštenja i savesnosti.

Ograničenja slobode forme predvidjena sporazumom stranaka

Stranke se, videli smo, mogu sporazumeti da njihov ugovor bade izražen pismeno ili da mora biti poštovana pri njegovom zaključenju neka draga forma (dobrovoljna ili agovorena forma), iako zakonom nije za takav agovor propisana nikakva forma. One se isto tako moga sporazameti da se njihov agovor ima sklopiti a formi koja je iznad one koja traži pravo, dodajaći zakonskoj formi i neke drage forme. Takvi sporazami sa dosta desti a praksi, naročito a pogleda pismene forme. Mogio bi se čak postaviti pravilo da Sto je manje formalnih agovora predvidjeno zakonom a nacionalnom pravnom sistema, to se čežće javljaja agovorne forme. Sporazam o formi badaćeg agovora može biti zakljačen bilo a toka pregovota bilo a posebnom agovora koji predvidja forma za badaći agovor ili za badaće agovore. Za panovažnost takvih sporazama o formi ne traži se a principa nikakva forma. Forma se ne traži ni za raskide tih sporazama. Ipak, a nekim pravnim sistemima 3 pismena forma može dati takvom sporazama pojačano dejstvo, jer - ako sporazam o formi nije pismen - moga nastati problemi oko njegovog dokazivanja. Na primer, francaski CC (CI. 1341) iskljačaje dokaz svedocima kad vrednost predmeta agovora prelazi 50 (odnosno 5.000) franaka. Da li se la odredba odnosi i na agovor o formi? Sporazam o formi nema sam po sebi novčana vrednost. Ali pošto se radi o formi badaćeg agovora čiji predmet može prevazići granica vrednosti od 50 (odnosno 5.000) franaka, postoje mišljenja da se i na ove sporazame ima primeniti Cl. 1341. CC.' 1 U ncmačkom i Svajcarskom prava se-a pogleda agovorenih formi primenjaje tzv. tehnika apaćivanja. I BGB i ŠvZO regališa forme koje predvidjaja sranke apaćivanjem na odredbe koje se odnose na zakonske forme. 5 Ni a ovim pravima

1 Od 9. 5. 1972 (AWD 1972, 58). Cit. prema Dölle-u, op. dt. str. 679. 2 V. Dölle, op. dt.., str. 649. 3 Ifalijansko i francusko pravo. 4 V. Izveštaj o francuskom pravu (C-2). - U: Formation of Contracts, str. 1649-1655. 5 V. Izveštaj o austrijskom, nemačkom i žvajcarskom pravu (C-2). - U: Formation of Contracts, str. 1656-1668.

17

Januar / ’92.