Ритам

KIKBOKSER

(KICKBOXER) Mark DISALLE, David WORTH, 1989. Jean-Claude VAN DAMME, Dennis ALEXIO, Dennis CHAN, Tong PO distribucija: KINEMATOGRAFI trajanje; 105 min.

Kad sam bio mali đečko imao sam više problema: u malom mestu gde sam proveo tu ranu mladost nije bilo nikakvih klubova osim bokserskog, želeo sam da imam pravilan nos, tata me vaspitavao da je tuča samo primitivna komunikacija, mama se plaSila da me neko ne unakazi (~Za Sto sam te radala?!!?”), počeo sam da čitam knjige i da se zavlačim u tamne bioskopske dvorane, podvlačim moj jak sindrom identifikacije sa glumcima, počeosam da imitiram Klint Istvuda (i slične)(nisam tako korpulentan), a sve to mi je reraetilo moju čislu maSlu (cvrc), neki moji drugovi su često dolazili u Skolu razbijenih noseva i kolena, oni su retko

išli u bioskop, mene su odbacivali i rugali mi se, sve češće sam se zavlačio u bioskop, tako mi je prošlo i to delinjstvo, nikad se nisam potukao, verovao sam u čiste iluzije. Pojavom kung-fu filmova stekao sam novog ortaka. Bruce Lee je stao pored Klinta na moj zid iznad kreveta. Bruce, Klint i ja. Vau!!! Niko mi ne može niSta. Znao sam da me oni čuvaju, paze i maze, Život može biti đavolje opasan, romantično ugodan, itekako besmislen, čudno veseo. Film može biti intrigantan, dosadan, neiskren, do kraja uvcrIjiv. Život i film se stalno (uvek) prepliću i nagraduju jer je to idealan brak dveju krajnosti! U novoj etapi mog sazrevanja, shvatio sam da Bruce nikad nije bio karataS, a Klint je pacifista i izbegava da odlazi na bokserske mečeve. I pored demistifikacije mojih ortaka, ostao sam im veran shvatajući da je film jedan veliki i dubok san. „Kickboxer” je film o ratničkoj veStini MAY-TAI, sa nama dalekog Tajlanda. Glavni akter ovog filma je aktuelni Sampion sveta Van Dame. Za razliku od Brusa i Klinta on zaista ume da bije i van filmskog platna. Na plakalu njega reklamiraju kao novog Brusa. On je belac iz Belgije, plavuSan sa vrlo zanimljivim tricepsima i bicepsima. Živi u SAD. Plemenit i dobronameran. Van Dameov brat, u filmu je, Sampion Zapadne hemisfere. On odlazi na Tajland da bi se dokazao, jer borbe koje je vodio ranije imaju prevashodno sportski karakter, Na Tajlandu osnovni kodeksi MAY-TAI veStine imaju u pravo značenje, Tamo nema zezanja. „SuStina” ove veStine je: „PROTIVNIK JE SAVRŠENA -MAŠINA, A JA ĆU DA JE POBEDIM SAMO AKO JE UNIŠTIM!!!” Ne znajući kolikoje Istok ozbiljan, Dameov brat ulazi u ring i posle nekoliko udaraca zlog Tong Po-a postaje invalid do kraja života. Van Dame dobija pravi motiv da bi naučio siiStinu ove veStine. Osveta. On pronalazi dobrog i mudrog Kineza koji ga obuči da bude bolji od Tong Po-a. Uz malo nemuSte dramalurSke koncepcije, zaplet vezan za Ijubavnu zavrzlamu i bratovljevo lečenje film dobija na tenziji tek na kraju kad ukapiramo kolikoje to ozbiljna borba (ponovo sam se übacio u mladalačke iluzije jer sam poverovao da to nije film).

Ovaj film dobija na „težini" kao samoreklama MAY-TAI ideologije i dokumentamost jer kroz njega upoznajemo zaista prave Sampione. PoSto nisam neki frik borilačkih veStina (već i vrapci crvkuću na granama) mogu samo da im se zahvalim što su uložili pare, trud i vreme da bismo mi ovde saznali da uopStc postoji takva ratnička veština. Film je dosta jeftin i za takve uslove (i u takvim uslovima)' ovaj film mora da dobije prelaznu ocenu. Verovatno će Van Dame u nekom skupljem projektu imati bolje koncipiran lik. Više nijansi mu ne bi škodilo. Ovako se ne postavlja cmo —belo dobro zlo, jer na kraju sve to izgleda suviSc pravolinijski i nezanimljivo. Zanemarljiva je teza koju su stvaraoci ovog filma „zanemarili”; Istok je prepun zla. Dolazi beli čoVek sa Zapada. On je dobar. Zapad je debar. Istok je odistio belac. Zemlja kosookih treba da bude kao Zapad. Pričam ti priču o nadčoveku. Neokolonijalizam im kuca na vrata. Nostradamus je predvideo vladavinu žute rase, Bas su mi neke opasne teze. Vrednost pouzdanosti da je ovakva dekodaeija, dokumentaristička ili ne, übedljivija je s tezom da je opasnost uvek „prava” opasnost i na filmu i van njega (neće razvod). Ovome uvek prethodi suprotnost izmedu korisnog i svetog. Korisnog u smislu da će oni zaraditi, prodajom svoje, ove, „istine” i svetog —prave tipove ne zanima samohvalisanje i samoljublje, oni se have jer tako žive LJUBA ZEMUNAC JE ŽIVEO ŽIVOT, ONI DRUG I ĆE DA ZARADE VULO NA NJEGOVOM ŽIVOTU! Van Dame je valjda dobio neku erkavieu od dolara. Nadam se da negde uživa sa lepom Tajlandankom. Ziatko Marušić

SERVIS ZA KOLA I MUŠKARCE

1980. distribucija: ZVEZDA FILM

Moja omiljena metafora je da je aulomobil melafora seksa i smrli. Ovo na paradoksalan način potvrduje i pomografski film „Servis za kola i muSkarce”. Jasno je da seks ima vrhovnu vlast u takvoj vrsti filma, dok je smrt retko prisutna. U filmu „Servis za kola i muSkarce” smrt je, ipak,

prisutna, ali samo kao cmohumorni element. Neurotični pljačkaši nalik na tandem Boni i Klajd gaze aulomobilom sve ono Sto im se nade na putu. Kamera nam pokazuje samo delove odeće koji ostanu od postradalih, rastrgnutih tela nema nigde, Sto je prirodno u filmu koji glorifikuje lepotu nagih tela.

Četiri prijateljice, akterke filma „Servis za kola i muSkarce otvaraju aulomehaničarsku radionicu. Lagani feminističkoklasični Stih o „teSkom radu” i jednakim pravima ogoljen je do granice očiglcdnosli: jedina odeća koju imaju su automehaničarski kombinczoni koje često skidaju ili im oni naprosto sami spadaju. Pored log konkretnog zanimanja —koje to zapravo nije, jer su zamenile samo dve gume —prisutna su joS dva civilizacijska momenta: policija (zakdn) i „Hristovi vojnici” (rcligija). Medutim, ta dva glavna neprijatelja pomografije tretirani su kao ponizni robovi. Onog tre-

nulka kad polieija i religiozni trudbenici upadnu u vrtlog seksa eliminiše se njihova kastraktiv na funkeija. Mnoge scene u filmu „Servis za kola i muškarce” podsećaju na svoje „krvne srodnike” po produkeiji—andergraund filmove. Zbog toga reSavanje tzv. opasnih situaeija, baš kao i u andergraund filmovima, ima onu parodijsku notu. Ovaj film, takode, poseduje nered sličan andergraund filmovima i prava je Stela Sto destruklivni poteneijal nije doslednije iskorišćen. Saša Radojević

RITAM 81