РТВ Теорија и пракса

istorije Bosne, koji istovremeno postaju prelonmi i u njenom životu. U hitrom smjenjivanju kratkih, akustički upečatljivih sekvenci, često nedorečenih u iskazu, ali izuzetno sugestivnih u značenju, munjevito prolazi Rajkin život, sav u znaku očeve posljednje opomene (lajtmotiv), njene tvrdokome štednje, odmjerenog i hladnog ponašanja, nemilosrdnosti prema sebi i drugima, kakvu svijet nije vidio. Glasom izražena „ozbiljnost i mrgodnost" kojima Gospođica zaprepašćuje svoju okolinu pokazat će se tokom emisije kao .duboki kukavičluk", kao .strah da će je okolina ismijati", ugroziti joj ,čast i dostojanstvo', te kamene temeljce tvrdog bedema koji je ona tokom godina podigla između sebe i svijeta. Zanesena snagom novca i sticanja, nedimuta teškim optužbama okoline, Gospođica svjesno zanemamje događaje koji su u to vrijeme potresali svijet, nastojeći da živi jednim dragim, samo svojim i sebi svojstvenirn životom, mimo Ijudi i svega štO je okružuje. Sarajevski atentat, početak prvog svjetskog rata, kao i niz unutrašnjopolitičkih promjena u zemlji, događaji koje je roman mahom samo nagovijestio, aktualizirani su u njegovoj radiofonskoj verziji efektnim postupkom montaže zvučnih citata (proglasi, zapisi, obznane) i dodavanjem kratkih epizoda kojih u romanu nema (nastup majke Gavrila Principa). U svojoj živoj akustičkoj prisutnosti ovi ugrađeni detalji nemaju samo funkciju dočaravanja šarolikog koiorita sarajevske Čaršije, već fungiraju kao akustički izraz spoljnjih zbivanja i čine kontrapunkt Rajkinoj duhovnoj izolaciji i zanesenosti. Ni prelaz u Beograd, u novu sredinu, u haotične poslijeratne prilike velegrada ne donose Gospođici traženi spas. I dok Andrić svoju priču o Gospođici plete na široko zasnovanoj osnovi romanesknog tkiva, Tatić se zaustavlja na najdramatičnijoj sekvenci Rajkinog .pada u prazninu', njcnog očajničkog traženja zaštite umjesto koje se poput aveti u pomjerenom fonu imaginamog monologa javlja očeva oporuka sa samog početka ove radio-kompozicije: Svaki čovjek koji ne umije da uredi odnos izmedu prihoda i rashoda kako livot traii, unaprijed je osuden na propast. "

19