Свет

BIBLIJSKI EGZODUS SRBA (3): Novosadski SPENS

Plše: Srđan Rajković

DOKSMO IM Ml KORDUNAŠI BRANILI KNIN, MARTIĆEVE "KNINDŽE" SU U TOPUSKOM BILE SU NA OBUCIIIGRALE FUDBAL!

osle bitke svima je lako da budu generali. Jedino pravo da optužuju, da budu gnevni i očajni imaju nesrec'ne izbeglice iz RSK koje su, kao u nekom biblijskom prizoru, kreuule i stigle. u Srbiju. Za samo 24 časa cela jedna država se uašla na točkovima. Daleko od patetičnih, često i neukusnih i morbidnih komentara novinara RTS-a (A zašlo ste vi u crniui? - Dijcte mi je шпг!о na putu! - Stvamo? A kako. zašto?) porazgovarao sam sa nekim od tih nesrećnika koji su smešteni u novosadskom "Spensu". Situacija na terenu do zaključenja ovog izveštaja iz Novog Sada biia je sledeća: kroz glavni prihvatni centar koji se nalazi u SPC "Vojvodina" do danas (14. VIII) prošlo je 10.000 Ijudi, a od toga broja 3.213 izbegla lica je otišlo iz dve ledene dvorane i njih 2.800 je smešteno u kolektivne smeštaje, a 1300 izbeglica je zatražilo medicinsku pomoć od službi koje danonoćno dežuraju i izuzetno se trude da pomognu ovim Ijudima. Dok sam pripremao ovu reportažu, u SPC "Vojvođina" bilo je kao u košnici. Glavni ulaz za izbegiice nalazi se na sevemoj strani "Spens"-a. Ispred ulaza spiskovi na kojima su Ijudi koji su se prijavili za odlazak u Zrenjanin, Temerm, Suboticu i druga mesta Sirom Vojvodiue. Ispivd spiskova mnogo Ijudi koji ira/.e rođake, prijatelje, poz-

nanike. Na pločniku ispred glavnog ulaza stoje autobusi GSP-a u kojima sede izbegla lica i čekaju da budu odvezeni u neki novi grad, kako bi počeli novi život. Parkiranih traktora sa pokrivenim prikolicama u kojima je najviše žena i dece, automobila, kamiona, svakim danom je sve više ispred "Spens"a. Gotovo 90% onih sa kojima sam razgovarao nisu želeli da kažu svoje ime i prezime bojeći se, kako mi je rekao jedan vojnik, da sutra ne završe u zatvoru. Ташо su se plašili ustaša. Koga se ovde plaše kada ne mogu slobodno da pričaju, samo pretpostavljam. Ipak, i pored svega, evo nekoliko njihovili kazivanja s napomenom da ovakvih priča ima preko 200,000. ZA KILO KRUHA SU NAM TRAŽILI 15 DINARA Gorau Miljević iz Benkovca: Gorana sam zatekao kako se igra sa svojom desetomesečnom ćerkom Goranom, na zelenom vojničkom krevetu koji više podseća na nosila nego па udobau ležaj, Koža male Gorane sva je crveua od ujeda komaraca i alergije. O svemu što ih je zateklo Goran priča: " Po-

čeli smo sc povlačiti u subotu 5. n 111 ujutru. U Bosni smo odsjeli dva dana, a odatle smo v ргеко Pavlovića ćuprije stigli u Sabac i onda u konvoju u Novi Sad. Desct

dana smo proveli u putu. Prva tri dana nismo imali ni kruha, ni ndijeka, ništa. Naređenje za povlačenje stiglo je u subotu ujufru rano. Nc znam zbog čega je do ovoga došlo; međutiin, možda je i bolje tako. I)a sn se samo civili povukli a vojnici ostali, bilo bi ja-

ко rnnogo žrtava. Ташо je bilo užasno. Sve je pržOo i gorilo od njihovih minobacača. Međutim, meni nije jasno da, ako več mi vojnici morarao ratovati zbog čega je ovo dijete krivo. To je očaj! Kod nas na linijama je sve bilo spremno. Poslije granatiranja oni sn krenuli u pješadijski napad, јег su mislili da smo mi pobjegli. Onda srao ih u tom pješadijskom napadu odbacili nazad. Ja osim nje imam još dva shia. U stvari, ovdje nas ima tri porodice koje su krenule zajedno. Svi sa djecom koja su ispod 10 godina. • Sta dalje, kuda sad? - A šta, ne znam ni sam. Kud i ostali narođ. Da je to bilo reć’ Ijudima 10-15 dana prije da su se pripremili. Ja nisam ni znao gdje su mi djeca, јег saru bio s vojskom. Našao sam ih na putu kako se povlače. • Mislite li da čete se vratiti u RSK? - Ne znam. Ne znam. Ipak je to puno Ijudi, a tamo je sve srušeno. Gdje da se vrate svi ti Ijudi? Mora se nešto organiziramje radil', a ne ovako. Ovo je katastrofa koju ne pamli nijedan narodu svojoj istoriji. Mi kao da smo tri naroda. Zamislite, kod Petrovca stoji čovek na putu i za kilo kruha traži 15 di-

nara. Užas, ne znam Sta drugo da vam kažem kada to radi Srbin Srbinu, a u istoj smo situaciji. Samo, Hrvati se ueće na ovome zaustaviti. Sad su mnogo jači. Evo, čujem prije neki dan da je bombardovan i aerodrom u Banjaluci. DVADESETAK LJUDI NIJE SE USPILO IZVUĆ’ IZ KNINSKE BOLNICE Nikola iz Knina: - Izaša sam iz kninske bolnice sa upalom pluća, a tamo je ostalo još oko 20-ak Ijudi koji se nisu uspili izvuć’. Vjerojatno su ih ustaše prilikom ulaska u Knin masakrirali. Vojska se prilikom povlačenja totalno zbunila. Sa cjelokupnom ratnom tehnikom zapriječili su put civilima. To je bio opći haos i bježanija. Ni oni uisu znali na koju stranu treba đa se povlače. Kod Petrovca u Bosni su nas bombardovali hrvatski avioni. Sad je teško sve to vratit’ natrag. Po mojoj procjeni, potrebno je najmanje 800.000 Ijudi da vratimo u Krajinu. Imam 30 gođina, ali bi’ više volija da sam mrtav, nego što sam ovu sramotu doživija. Ovo se neće tek tako završit’. Biće tu i samoubistava, vidićete. Đaković Trivun (60) iz Glamoča: —Od-Glamoča smo putovali ja, žena i sin do Banjaluke, a odatle za Srbiju. Ргл'o su nam rekli da ćemo ići za Niš. Tamo nisam htio ići već sam došao u Novi Sad i vjerovatno ću odatle za Temerin, jer su rekli da tamo ima mjesta. Nas je iz Glamoča spasila samo kiša, tako da nisu tačno mogli viđit’ naše položaje, kolonu, pa nas nisu mogli gađaf. Od te silne kiše spustila se magla tako da nas je to spasilo. Inače su na jedno mjesto bacali i po hiljadu granata. Vidio sam velike muke u putu. Umirali su starci, žene, djeca. Nisu mogli izdržaf po јакош suncu. Inače, ja Vam o ovome ne znam mnogo reć’. To znaju sigumo oni koji su doveli do ovoga: Milošević, Karadžić, Martić, svi oni. Ja pamtim i Drugi svjetski rat, I onda je sve gorilo oko Glamoča. I djetinjstvo i starost sam proveo u ratu. Sada sam u Glamoču ostavio i kuću i zemlju i traktor i aoš’o ovdje sa tri torbe. Bar da su nas ranije obavijestili, da smo se pripremili. Odmahujući glavom dalje uastavIja. Ne moš’ protiv cijelog svijeta. Njemačka je i u Drugotn svjetskom

"Mnogo je naših izginllo braneći Fikreta. Svakih v osam danajeišla jedna grupa naših , Sjudš da se bori za njih i tamo bili dvije ncdjelje. Ondaseosam dana odmoriš, pa I opet dvije nedjelje | ' itakostalno" ч :

Svet 18.08. 1995.

9