СРЂ

— 1066

Шта ћемо сад? — Да га вучемо — грехота је: а да га иосимо — немамо на чему. Машући шакама вратисмо се у гробље и казасмо попу. Пон вели: »Нека се врати колар с вама, ria га метните опет у кола!« — Тако u учииисмо. Довезосмо га и закопасмо. Око поноћи кући се повратисмо. Сачувај вас Боже, такога спровода! —шетар. vi&v L е g е n d а. (nastavak i kraj, v. br. 18 o. g.) Ovaj izvještaj poslanika o dogođajinia naslalijem u Raman-u prepuni cašu radošeu našega mladoga vitcza. Lice mu se sjajaše a udovi mu se tresijahu od uzrujanosti. Zastupnik, komu on činaše ponavjati do naj maiie sitnice ove srećne dogodaje i koji ne slivataše nimalo koji dio je mogao u tome imati negov ispitivalac, bješe začuden videći ga u ovom velikom zanosu. Jest! Tu bješe odviše sreće na jedan put, i mnogo više nego očekivaše. Nije samo on bio odriješen od zakletve smrću Somlo-v oiii, nego još negovi su mu dušmani podloženi. sve teškoće uklonene, on postajaše bez prigovora kra|, velik i mo guć, u staiiu može bit da opet, i posvoji presto]e svoga oca i da kazni nametnike. Osiin svega toga on irnadaše svoju Jijepu knegiiiu, u koju se mogao pouzdati, i za koju se mogao sad gordo zaručiti otkrivši joj svoj rod, čestit da joj može donijeti na poklon prestoje i kralevstvo. Tijeiu se žurijaše da je posjeti, i izvještajući s malo riječi o novijeni čestitijein prilikama, u kojim se nalažaše, iskazivaše svoje žele ovijem liječima" — A sad, visoka knegino, da znadeš ime svoga gosta i predmet svoga dobročinstva, da unideš u tajne moga minulog i sadašneg života, ostaje mi da te uputim u drugo što se tiče stana moga srea. To je strast goruća, koje piameni, zametnuvši se u ovijem mjestima, i razgorijevajući se iza toga neprestano,