СРЂ

— 78 —

Gaeka u Mostar došao. Neobično je i to, kad jedan naš prostiji Musliman kaže: Izvoli ko brat (str. 12.), kad dobro znamo, da on ne zna ni šta to izvoli zaači i da upotrebjava samo rijee bujrum. Tako ne ee reei učenak, niti ee reei grad ni varoš nego šelier. Naš Musliman ne pita: šta je dobra? nego kta je? ili sta ima? a dobrovofce zove ba .Hibozukom, sefakinii se /akačom, susjestvo komšilukom i t. d. Ali još je gore, kad pisci tutkaju svojim osobama u usta i take riječi, kakve se u nas nikako ne čuju 11. pr. lilaće mjesto gaće, špUl mjesto pećini, napokon mjesto naj pošle, uzgoj i t. d. Na jednome mjestu vele: „А meni će babo uzeti liep molitvenik", a mi ne znamo ni jednoga Muslimana, koji bi svojoj djeci molitvenike kupovao, niti im to treba... Drugi put pišu ovako: Ako Bog da, dok svrši ruzdiju, odmah ću s nim na višu bogosloviju, pa neka izuči za svećenika! — znala je Zarifhanuma reći Tahiragi" (str. 19.) — Zar ne znadu pisci, jadi ih ne znali, da bi jedna starija Muslimanka prije umrla, nego bi rekla da će dati sina u „bogosloviju" za „svećenika"... I šta li bi kazao gazi-Beliar, da je kakav Srbin ovako što napisao i kakvu li bi uvredu za Muslimane ispreo iz ovogaL. Ne bi li viknuo, da mu Srbi vrijedaju vjerske osjećaje, iz mržne i t. d. kao što on već znade podvaliti"?... Na s'tr. 11б. pisci napominu, kako se pjesma Sto ću rnati s očima, pjevala u nas čak .1882., dok se ona počela pjevati tek iza 1890. Doduše to nije neoprostiva ni krupna pogreška i mnogo je kcupnija ona, gdje se (Na pragu novoga doba, str. 39) opisuje ašikovane momka i djevojke: Ond;i se (jrimače sasvim prozoiu i obori očima па Aliju, uhvativši se za gvozđene priječuice od prozont. Mjesečiua joj se upiela u kose, prolijevala lieem i drsko krala u t iele i шеке grudi onuda, gdje joj se na prsima košula rastavlala. Nije na noj bilo ječerme, a kako se rukama uhvatila za priječniće više gore prema sebi, da su joj padale kose k ramenima, onako se razvratili i rukavi sasma dole pa j<>j se i puue ruke kupale u svjetiu mjesečevu '... U ovakome negližeu ne će izaći ni jedna Muslimanka pred svoga dragana, pa volila ga makar kako. Pisci su ovdje i suviše mašti na vo|u pustiii, a to ne smije biti, kad je pripovijetka iz Mostara i iz Muslimanskog zivota. (nastaviće se).