СРЂ

— 209 —

14

Na Sine ću otić' more, Da ti duši budem bliže, Samotne ću podić' dvore, Gdje s' obala nebu diže... Uzdahe ću viti tajne, Rastakaću rujnu zoru, Pa ću liti suze sjajne Po obali i po moru... Jednog dana glas doleće Milosavi ponajteži: „Вап Branislav doći ne će, „Na dnu mora mrtav leži... B'jeli dvori sa obale Plavu moru pozdrav daju, Pozdravjaju mnoge ždrale, Što oko nih žudno graju... Mostar

Iz dvorova osamjeni' Milosava pogled ša].e, A taj pogled tužni neni Niz pučinu bludi daje.... Kada zora krilom trene I sa rosom more pospe, I ona se tada prene Pa biserne suze prospe. A suncani kad se zyuci Za pucinu morsku sklone, U skrajnu se tugu baci I uzdahe pušta bone.... Jedne noći, pokraj dvora, Pjusalt plusnu kroz mrak gusti A kad sinu rujna zora, B'jeli dvori bjehu pusti... Dušan Tamingić-Humski.

Horatijeva oda. (III. 1.) Tako jaka od Cipra božica, tako braća Jelene, zv'jezde te blistave, i vjetara otac proputio sve ostale sputavši osim Ijapiga, brode, koji tebi povjerena Vergilija duguješ; čitava dodaj ga krajevima Atickim, molim te, i očuvaj dušice moje polovicu. Celik i mjed bijaše trostruki oko grudi onomu, što prvi preruci krhku lađu strav'icnoj pucini, a nije se bojao pomanmog Afrika