СРЂ

— 210 —

te se rve s vjetrima sjevernim, ni plačnijeh Hijađa, ni Nota b'jesnoga, od kog većeg nema gospodara nad Adrijom, buni li jal' toli л г а1о\ г е. Od kog smrti žacnu se pristupa ko bez suza plovna je pucinom strašila ogledao i more naduto i stijene zloglasne Akroćeraunske? Zaludu je zemje rastavio odeanom. pametni bog nepremostivim, kadno ipak pogane prelaze plavi klance, kojib se dotaći nemaju. ^udska vrsta smiona u svačem da se zori, branenim srja bezakonem; rod Japetov smiono unese prijevarom opakom ogan u narode; (pošto bješe izniaknut višnemu ogan domu, sušica i čudo groznica pritiskoše zem|icu novijeh, a smrtnoga časa udajena nekada spori udes ubrza korake!) Dedalo je jalovi vazduh opitao perušinom čovjeku nedanom; skršio je Herkulov napor Aheronat. Ništa nije Judima preteško; i na sama bezumjem nebesa smjeramo, ne puštajuć s naše opaćine da Jupitar srdite položi tr'jeskove. Dubrovnik 1903. L. Zore. r 9t£đT