СРЂ

— 447 —

Do malo časa vrati se grof u sobu vrlo blijed i uznemiren; nastojao se ipak svladati. Sjede pokraj grofiee, ali se ona nc usudi zapitati ga ni o čemu. — Napokon će grof: — Naš Emil uvijek je bio vrlo nemiran duh; u pozorištu je imao neku prepirku s nekijem gospodinom.... pobio se — i bio je ubijen. — UbijenL ponovi grofica, problijedivši kao smrt, a nakon malo smalaksavši pade onesviješćena sa stolice.

Poslije fatalnog događaja, kome sam prisustvovao, povratio sam se kući, ali mi se nije dalo usnuti. Sjutra dan htio sam izvršiti posjednu vo[u nesretnoga Emila, i ako mi je to bilo vrlo teško. Uzevši sa sobom pismo, opazili da je umrlano krvju. Sile su me bile gotovo ostavile; više puta došao sam do grofičine palace, ali se nijesam usuđivao prekoračiti praga. A jesam li smio ne ispuniti zadnu vo|u umiruceg markiza? Ta, ja sam mu svecano obećao. Bilo je šest sati poslije podne već odbilo, kada sam se najavio grofici Florenciji. U početku ona je oklijevala primiti me, s razloga da je neraspoložena; ali javivši joj, da joj imam nešto vrlo važno saopćiti, ona me primi u svojoj privatnoj sobi. Oh, prijateju, nikada ne ću zaboraviti ono što sam vidio. Grofica je bila sama; nežno nezino lice izgledalo je bijelo kao vosak, a trepavice su joj bile suzama nakvašene. Spustivši glavu pod pritiskom boli, ruke joj bijaliu sklopjene kao da je htjela moliti. Cijelo joj je biće odavalo neku potištenost i moralnu bol. U takovome stahu pričinila mi se anđelom judske boli. Bio sam na ulazu od sobe, a nijesam se usudio naprijed stupiti, kada grofica, podignuvši se polagano sa stolice, pozva me da uđem. — Oprostite, grofiee, rekoh, oprostite mojoj dosadi; iskren prijate) htio bi s Vama dijeliti bol teške nesreće, jer uvjeren da je ova bol čista i sveta pred Bogom i pred ludima. Nesretna grofica ništa ne odgovori, već me pogleda nekijem božanstvenijem pogledom. Na nezinijem -očima nijesam opazio suze; nije sada plakala i bio bih taj čas kazao da nije ništa pretrpjela, ali očajna unutrna borba vladala je hezinijem srcem.