СРЂ

— 470 —

DANIELE CORTIS. (6) R 0 М A Н. Napisao Antonio Fogazzaro. Prevod. s italijanskoga aTiktorovom privolom. Glava VI. Gospođa Fjama. Cortis stiže u Lugano kasno u večer, i odsjede u skromnu Pension du Panorama, jednoj od bijelih kućica, koje se bijele pod imenom Raja na rubu od jezera, u onoj vijugastoj uvali udajenoj od grada, odakle se uzdižu nagle strmino sv. Salvatora. Izade odmah iz svratišta i uputi se putejkom, koji se pene uz strmine, do zem]išta Paealskoga. Prijatejica negove majke, gospoda Leonora Fiamma, bješe mu pisala, da stanuju u malenu zaseoku među Paradizom i Pazzallom, na lijevu od puta, malo iznad krcme zabijene sred gustih sjena šumovite gudure. Trebalo je zazvoniti na crvenu ogradu između dva duđa. Cortis nađe ogradu i zazvoni. Bijaše prijavio svoj dolazak telegramom; znadaše dakle da ga cekaju. Sobarica mu otvori. — Gospođa Fjama"? upita on. — Jest, gospodine. — Kako je druga gospođa? Sobarica je malko oklijevala. — Yi ste, ođgovori, bez sumne gospodin, koji je poslao telegram ? — Jesam. — Dobro, go&j>oda je isto. — Zlo? — - Isto. — Hoću da mi odgovorite, osorno će Cortis, da li joj je zlo, ili nije. — Reći će Vam moja gospođa, odvrati mu ona razdraženo ; i otvori mu ne baš prijatno vrata male dvorane u prizemju. — Evo onog gospodina, nadoda, gledajući u jedan kut od dvoranice.