СРЂ

— 666 —

jeta mrtvih, da reku žalosnu tajnu čovječjeg biča, pulvis et nihil, da zaniječu duh; i čovjek mramorna liea bješe joj se pričinio svećenikom tragične vjere smrti i ničega. U Rimu je često spopadala ova zaraza očajničkog skepticizma; osjećaše je po razasutim ruševinama jednemrtve vjere, u ostarjeloj gizdi druge bolesne vjere, na po]u koje obje opkoluje lnukom i samoćom. Druge večeri, po svom dolasku, ode u Loeschera da uzme Memoires d' outre tombe, te ju je vidio senator Clenezzi iz Bergama, živahni starčić, koji bi je klečeći bio obožavao zbog njezine ]epote, zbog nezina uma; jer mu ne namećaše nikad, rara avis, ni ulaznica za koncerte, ni predbrojbe na djela pisaca poslanika. Nije znao, da je Jelena u Rimu. Po]ubi joj ruku neobičnom ganut]ivošću, te ne prestajaše govoriti „draga gospođo Jeleno, draga gospođo Jeleno!" tako, da se Loescherov pomoćnik, uspravan tu s Chateubriandom u ruci, smiješio. Jelena, vraćajuć se u svoju kočiju, reče mu, da misli, da će se još koji dan zaustaviti prije nego pođe na bane, te da se nada vidjet ga opet. — Kod četiri Fontane? upita senator. — Ne, u Bristol-u. — Na koji sat nema Vašega muža? Jelena se stane smijati. — Ja ga ne vidim nikada, reče ona. Dođite, kadgod hoćete. Zašto se bojite naći moga muža? Zar ste se posvadili? — Ne, odvrati starčić. — Onda? On joj pomogne, da se uspne u kola. — Jesam li baš tako star? reče. Кб da ste me nožem probili, ali svejednako dolazim, znate. — Dobro je, odgovori Jelena, smješeć se. Dođite, i ako ima još ko od naših prijate]a ovdje, dovedite mi ga. Uvijek sam sama; dodite brzo, ako hoćete da me nađete — Gospođa ne zna ništa, reče sam sobom Clenezzi, ulazeći opet u Loeschera, dok su kola silazila niz trg Colonna. Sutradan ode u Hotel Bristol. Jelena ga dočeka skoro bučno, govoraše mu o ovom i o onom groznieavom veselošću, koja ga ne malo smete. Odgovaraše joj jednoslovčanim riječima, previjaše se na stočiću, izgledaše, da mu je zlo i da se ne