СРЂ

— 710

činenice vrlo općeg iskustva". Ideja prostora sa tri dimensije, na kojim se temeii naša geometrija, nije drugo već jedna činenica iskustvom stečena. Helmlioltz također opaža, da su Gauss, Riemann, Lobatehewsky i drugi matematičari znali stvoriti jednu umišjenu geometriju, teme|eći se na pojmu prostora neovisnom o ukustvu. Treba također opaziti, da se pojam vremena i prostora iskustvom mijena. Vrlo je teško, da osoba lišena vida n. pr. može shvatiti prostor onako, kako ga shvata druga osoba potpuno zdrava. Životina, koja proždire prostor brzim svojim letom, može li imati jednak pojam o prostoru, kao druga spora lioda? Jednako velim i o vremenu. Ta svak od nas zna vrlo dobro, da ono što nam se je za djetinstva činilo vrlo daleko i visoko, danas nam se pričina nisko i blizu. Ove su čihenice svakome poznate. Bez sumne mogao bi kogod kazati, da ove činenice dokazuju, da se shvatana jednog datog prostora i vremena mijena našim iskustvom; ali ođatle da ne slijedi, da jednako shvatamo u opce ideju vremena i prostora. Sasvim tim opći pojam vremena i prostora ne bi li se mogao smatrati kao apstraktna ideja konkretnili činenica, kao što je mislio Leibnitz? Grlavna je Schopenhauerova teza, đakle, vrlo prijeporna. Kada bi znanstveno bila dokazana nauka, koju su u pos|eđne vrijeme branili mnogi filosoti u Nemačkoj i Engleškoj, Kant i Leibnitz bi se složili. Oni tvrde, poput Schopenhauera, da se vrijeme, prostor i ostale forme misli mogu smatrati kao spojene sa konstitucijom našili moždani; ali ove forme bile bi resultat dugog iskustva, nasjedstvom učvršćena i organizovana kod neprekidne generacije. Schopenhauer da|e tvrdi, da su vrijeme i prostor pomisli sasvim relativne naravi; a malo kasnije smatra ih kao nešto subjektivno, što nije dokazano ni iskustvom ni razumom: odatle on izvada svoj idealizam. Nakon malo Schopenhauer se udajuje od Kanta i približa Berkelev-u; on tvrdi, da fenomeni, koji zapremaju ovaj prazni okvir vremena i prostora, ne simbolizuju nikakvu objektivnu realnost izvan nas. On naprosto niječe realnost svakoj izvanskoj materiji.