СРЂ

— 750 —

PROBLEM PROSTORA. — К. Tadin (Dr. Torkvato). — (2) U cijeloj Kantovoj filosofiji ništa nije tolilco iznenađilo učene |ude kao negovo nazovi-otkriće, da prostor i vrijeme nijesu drugo već naprosto dvije forme judskog slivatana i da ne postoje izvan naše svijesti kod samih stvari. To su dvije proste forme našeg uma, kojih nam djelovane predstav}a stvari u prostoru i vremenu, i ako realno takove nijesu. Izvan našeg uma, veli Kant, nema ni prostora ni vremena. Ova je Kantova nauka silno utjecala na mnoge filosofe, i ovi je prihvatiše kao nekakvo izvanredno otkriće. „Ovo je, veli Schopenhauer, djelo takove vrijednosti, da je dovojno da ovjekovjeci Kantovo ime; đokazi na kojim se osniva imaju takovu demonstrativnu silu, da ih ja smatram kao neprijepornu istinu." Lange sa mnogim drugim tvrdi. da je ovo najveće Kantovo djelo: „Između svijeh studija filosofskijeh, veli on, ja bih jedva mogao pomenuti i jednu, koja bi dovela do resultata tako divnog, potpuno novog, i koji se do tada ni slutio nije, i to sve pomoću ispitivana, tako pouzdanog, preciznog i toliko čvrstog, da se ni u kom pogledu ne može oboriti." Prijegor razuma, koji je potakao neke nemačke mislioce da izreku amen Kantovoj definiciji e,v cathedra, predstavja se u svoj svojoj veličini, netom zamislimo evidenciju realnosti koju bi Kant htio da porečemo. Nikakva činenica nije boje iskustvom učvršćena, nego egzistencija prostora i vremena izvan našeg duha. Ne prenosimo mi prostor i opseg na stvari, mi ih već nalazimo i sebi predstavjamo. Tako isto i o vremenu. Mi smo dakle kadri shvatiti prostor i vrijeme, mi imamo tu sposobnost. Niko nije nikada posumhao, da se ta sposobnost vrši u prostoru i vremenu, i da se rnože izjednačiti objektivnim odnošajima prostora i vremena. Kant tvrdi da je pronašao, da mi, putem dviju intuitivnih forma, postavjamo vrijeme i prostor kod stvar!. On nazi v)o transcendentalnom estetikom onaj dio svoga sistema, u kome se rasprav|a o ovoj