СРЂ

— 754 —

saznati ideju beskrajnosti, ako ne kao veli Kant ,,od odsutnosti granica kod našeg saznaha?" Ovu je nauku prihvatio i Schopenliauer. On veli: „Neka citalac pomisli da je na granici svijeta, pred praznim prostorom, i neka baci jednu kuglu. Projektil će se vječno i jednako kretati; milioni godina ne će ga umoriti; on će uvijek imati prostora u kome će se okretati, a vrijeme mu ne će nikada ne dostajati. Dodajmo, da sve ovo mi znamo a priori i sa potpunom stalnošću. Ja cijenim da se umna fantazmagorija ovdje pojavjuje u svoj svojoj [epoti." ') A meni je fantazmagorija cijelog ovog sistema jos jasnija. Da, pomoću razuma, mi možemo shvatiti beskrajni prostor i neograničeno vrijeme; da, velim, čulno opažane ne može nam pružiti ništa beskrajno. Treba dakle ovdje priznati jedan drugi faktor odvojen od iskustva. Mješte se uteći sa Kantom ovim jadnim formama, mi velimo sa francuskim filosofom Fonsgrivom: „Razum se može uzvisiti nad fenomenima koji se daju osjetiti; mi u stvarima poznajemo ne samo individualnu simultanost, sukcesiju i situaeiju, već još i prostor i trajane kao dva vida stvari: tijem smo mi kadri shvatiti i predstavu pro stora i vremena. Ovdje baš i nailazimo na glavnu mahnu Kantizma, na negaciju saznana koje je uzvišeno nad čulima." 4.) Kada kod našeg opažana ne bismo već prije imali predstavu vremena i prostora, za nas ne bi drugo postojalo već haos. Vrijeme i prostor predstavlaju nam stvari odijejene jednu od druge. Da bi saznane bilo mogućno, treba najprije da sve stvari mogu biti razlikovane u sukcesivnom redu kao i u redu slagana (juxtapositio). „Prostor, veli Kant, nije empirijska predstava, spolašnim iskustvom stečena. Jer, da se neke impresije ođnose na kakvu stvar izvan mene, i da ja tu stvar uzmognem predstaviti kao izvan druge, ne samo odijejenu, već i na odijelenom mjestu, treba da ja već imam predstavu prostora." Ovdje Kant griješi. Najprije mi poznajemo putem čulnog shvatana kakvu stvar koja je izvan nas, blizu, daleko, i t. d. Zatim mi poznajemo sami sebe. Određeno mjesto, odreden položaj, odnošaji stvari među sobom u prostoru i sa nama po-

') Parerga i Paralipomena, sv. 11. §. 29.