СРЂ

- 781 —

geografski do Ovijića. radovi prirodnacki od Pančića do Žujovića; radovi pravnički i ekonomski sve do У. Ve|koviea i Slobodana Jovanovića; i stotinu drugijeli koje bi nam dosta posla bilo prebrojiti. Ne bi se, da i ovo dodamo, smjeli izostaviti ni radovi na francuskom i nemačkom jeziku kojijeli ima dosta u posjedne vrijeme, i među kojima kao primjer ističemo odlicne matematicke radove Dr. Mihajla Petrovića. Toliko za originalnu kniževnu radnu srpskih pjesnika i naucnika. Ali ne treba zaboraviti ni prijevodnu. Da i ona spada u našu kniževnost o tom nema sumne, ali da i ona mnogo znaci u kulturnom pogledu jedne zem|e o tome možda nije svaki uvjeren. A međutim vrlo jak dokaz o visini jedne kniževnosti leži baš u prijevodima koji u hu spadaju. Jedan narod koji ima prevedena sva djela Sliakespeare-a, Grothe-a i svih drugih velikih pjesnika daje tim samim specijalna dokaza o svojoj lijepo upućenoj khiževnoj aktivnosti. I kad on to pokaže na svojoj izložbi, to cini neposredan i vrlo lijep efekat. Mi se još sjećamo kako je dobar utisak u tom pogledu cinilo na posjednoj pariskoj izložbi odjejeiie za knižaru mađarskog naroda. U jednom velikom ormanu stojala su u finim povezima lijepo poređana djela mnogih tuđih klasika, često cjelokupna i u narocitim kolekcijama izdana. Tako bi se nešto i ovdje htjelo. Pored svega toga što ima još dosta lijepijeh djela na tuđim jezicima koja u nas nijesu prevedena, ipak bi se mogla sastaviti oveća zbirka prijevoda ne toliko od starijih koliko od novijih pisaca. Iz ruske kniževnosti mogla bi se izložiti n. pr. skoro sva djela Turgeheva, glavna djela Tolstoja i Groncareva takođe, kao „Rat i mii'", „Oblomov" na primjer, i druga; iz francuske glavna djela V. Hugo-a, Balzac-a i Daudet-a, kao „Bogorodicina crkva u Parizu £r , „Evgenija Grandet", „Tartaren na Alpima", itd; zatim, iz engleske, italijanske i drugih kniževnosti. I to ne bi grubo izgledalo vidjeti ova đjela gdje su sveske u istom formatu i izdahu. Do duše, bilo bi katkad i drukčijih efekata u tom pogledu, sa ovim našim i suviše knižarskim izdanima. Ali šta ćete kad ne mogu sva izđana uvijek biti kao izdahe Miroslavjeva ievandela'? Pored ove čisto khižarske izložbe, mogla bi se istoj sekciji pridružiti i zbirka autografa svijeh pjesnika i kniževnih