СРЂ

— 773 -

tugajive, prostacke šale, mogao gdjegod u sejackoj „sjenici od grana" i uspjeti. Na gradskoj pozornici bio bi, bez sunme, gore srede. Pisac je, u ostalom, u natezanu šale morao biti nmogo umjereniji. Tad komad ne bi počeo „pucnavom topova", a svršio: „topovi pucaju, da se svi teturaju"; ne bi „katana vadio iz ustiju(!) lulu", a Marko padao „ргеко onih krumpira u susjedovoj bašči"; jer pomiiiane topova, lula i krumpira u jednom događaju na koncu četrnaestog vijeka je (okrom drugih) užasan anahronizam. A pisac koji je, va|a da, više puta slušao jali citao koju „pjesmu jeporeko ukićenu" morao je pisati nešto narodnijim jezikom, kad je komadu usuđena „рибка sjenica", jer ovaki jezik prosto je narodan, koliko i jezik zagrebačkih „Naroclnih Novina". Ovom priliko primjetih bi, da je Markova pojava mogla biti ozbijnija, jer bi se moglo dogođiti, da naš selak, po prirodi vesejak, stane u koječemu imitovati Marka, kod kakve krčmarice Jahe, a pisac, jemačno, taku „ćudorednu svrliu" nije želio. Auktoru je ovo, vidi se, početnički rad. Negova misao oživleha narodnih pjesamji, koje su već na smiraju, svakako je pohvalna, pa mu od srca želimo u narednim radovima — bo|u sreću. P. M. Kolendić. J&t BII.EŠKE. Naš nrednik gosp. Antun Fabris otputovao je na kratko vrijeme u ZagTeb. U uredništvu g - a zastupa g'osp. Miho Vacchetti. * * * Šaćir-ag'a Kajtaz, trgovac u Mostaru, izđao je kiiiževni oglas kojim poziva. pretplatnike na Ašiklije , zbirku pjesama Osmana Đikića, mladog hercegovačkog pjesnika, koju je namjeran izdati. Preporučujemo ovu zbirku našim čitaocima. * * ❖ G.đica Milica Nedelković preštampala je iz „Brankova Kola" svoj „Spomen na Dubromik i more" u zasebnu kiiižicu. Počine kiiižica utiscima s puta kroz Bosnu i Herceg'ovinu i napomenama o današnem staiiu na koje naiiazi sti'anac, kad putuje tim zemlama, a zatim se prelazi na Du-