СРЂ

- 774 —

brovnik. O Dubrovniku i okolini nije receno mnogo ni supstancijalno. Na široko su ispričani veseli momenti provedeni po okolini, a o građskim znamenitostima i o prirodnoj lepoti okolice veoma malo, mane no što bi imalo biti i u knižici s ovako skromnim naslovom. Ima ipak nekoliko podataka o đubrovačkim Srbima i riihovim ustanovama, i što se naročito i lijepo vidi, ima puno Jubavi i simpatije prama ovom našem starom gradu, a to ipak zaslužuje izvjesno priznarie. * * * Svezak I. godine III. Znamenitih Srba XIX. vijeka donio je slike i kratke biograflje naših sugrađana, Boža Boškovića i Dum Ivana Stojanovića. Obje biograflje su riešto mršave i nepotpune. U posleđrioj, na primjer, nema bibliograflje djela dum Ivanovih, niti ocjene riihove kriiževne vrijednosti. Držimo, međutim, da biografije u ovoj velikoj i skupocjenoj kolekciji vaja da budu potpune, iscrpne, deflnitivne i znalačke, i nije nam milo kad naiđemo (a prilike ха to ima) da ovi uslovi nijesu u riima zadovoleni. * * * Javlaju da je uredništvo Karagiča u nedoumici da li da obustavi list ili da ga dale izdaje, zbog vrlo velikih novčanih i drugih teškoća s kojima se bori. Mi držimo da ovaj vrlo korisni list, koji se izdržava jedino pregalaštvom riegova urednika D.ra Tihomila Dordevića, ne može prestati, ako pozvani faktori (čitaoci i kriiževne ustanove) razumiju lijepo svoju dužnost prema ovakv r om listu. K. S. Akademija Nauka imala bi, po našem mišleriu, potpomoći ovaj organ folklornog izučavaria da ne propađne. Izučavarie folklore nikad nije za potcjeriivarie u srpskom narodu. * * * „Gorski Vijenac", koji je do sad preveden na riemački, ruski, šveđski bugarski, češki, preveden je ovijeh dana i na talijanski jezik pod naslovom 11 serto della montagna. Prevodilac je gosp. Jovan Nikolić, poznati prevodilac srpskih narodnih pjesama i „Balkanske Carice". * * * Petrus Ilhjrica de gente — s poluostroa Pelešca. Jeđan „Srđev" prijatel pečatao je u 6. broju lariske god. jedan doslije neobjavleni natpis iz erkve sv. Sabine u Rimu, koji bi srpski od prilike ovako glasio : „Kad je Celestin imao najveću apoštolsku vlast i sjao kao prvi biskup u svemu svijetu, udario je temele ovome, što razgledaš, gradski starac od ilirskog naroda Petar , čovjek dostojan toga imena, od djetiristva othrarien u Hristovom domu, za siromahe bogat, za sebe sirak, koji je, bježeći od dobara ovoga života, zaslužio uzdati se u budući".') ') „Culmen apostolicum cum Caelestinus haberet Primus et in toto fulgeret episcopus orbe, Haec, quae miraris, fundavit presbyter urbis Ulyrica de gente Petrus, virnomine tanto Dignus, ab exorto Christi nutritus in aula, Pauperibus locuples, sibi pauper, qui bona vitae Praesentis fugiens, meruit sperare futuram."