СРЂ

- 1048 —

Lao uze klobuk i reče odlučno: — Idem. —• Kuda? upita začuđeno kontesa Tarkvinija. Sto se dogodilo ? —• Ne ćeš poći prije u Danijela? upita Jelena od svoje strane. Konte Lao odgovori u hitni: — Ne, ne, ne. Ako vidim Danijela izružiću gva, a sada tomu nije vrijeme. — Ali recite mi, ponavjaše mu snaha, što se dogodilo? Jelena joj žurno dobaci: „ništa mamo", pa za tim reče da će i ona izači da potraži svoga muža. Sad više Danijelu nije od potrebe. Stric je upita, ima li doista ta namjera da ga se prenese u vilu Carre. Da, ima, i liječnici su rekli da Danijel može otputovati i sutra, ali se još nije znalo ko bi ga mogao pratiti. Ona, da kako, ne namjeravaše ostaviti Rim prije nego učini za svoga muža sve što uzmogne; a cijeni da će je u tome i drugi pomoći. — Vaja da ga vidim večeras, reče ona. — Ne znam ništa, viknu joj stric. Ne ću da znam ni za što; idem da nađem gospodina Bogliettija. — Boglietti? reče kontesa. Otkle je nikao taj gospodin Boglietti? — Razjasniću ti, mamo, odgovori Jelena dok je konte izlazio. Kontesa ga dozva. — Oe, reče ona pružajući mu ruku. Znate da se još nijesmo ni pozdravili? — Uh, učini Lao dižući jednu ruku kao da htijaše reći: ,,za to mi dodijevate?" I ode s takvim pozdravom. Jelena upita odmah majku kako je Cortisovica mogla ući. — Lijep li ti je magarac i onaj tvoj gospodin stric, znaš; pusti da ti rečem! odgovori kontesa. Je li ono način? Razumijem da sam se imala više naviknuti, ali se na neke stvari ne naviknemo nikad. Ona druga? Da li ja znam kako je ušla? Vidjela sam je pred sobom a da nijesam znala ništa. Pomisli je li se dugo predomišjala hoće li doći gore a da nikoga i ne pita! Oh pravo ti kažem, ako ostanem ovdje još tri dana,