СРЂ

943 —

— Ја ću platiti, nadođa Cortis. Vi ne razumijete. Ja sam prijatej konta Carre. Da je on ovdje, da ga se može o svemu obavijestiti, platio bi on. Sada ima posebnih razloga da se stvar trsi. Dakle, ako Vi nemate kakva prigovora, Vaša klijentica ustupa mi vjeresiju prama di Santa Giulia, a ja se obavezujem isplatiti cijelu svotu kroz petnaest dana. — Promislite! usklikne odvjetnik. — I Vi ćete obznaniti odmah senatora, da je riješen svake obaveze prama Banci. Ništa drugo. — Zamislite! Vi činite vrlo plemenito djelo. — Ni po što, odgovori Cortis. Ja sam negotiorum gestor (posrednik). Rekao sam Vam. Hoćete li se služiti jedan punch? Ne, odvjetnik ne uzimaše pnnch na onu uru. Cortis zazvoni, naredi jak punch i kavu. — Trebaće štogod upisati, гебе on. Odvjetnik odgovori da nije hitno. On će komodno prepraviti pismo o ustupanu pa će ga Cortis sutra potpisati. АИ Cortis htjede da se tu s mjesta učini barem nacrt. Tada Boglietti, trebajući neke hartije iz svoje kancelarije u ulici sv. Ignacija, izađe, obećavajući da će se vratiti do malo časaka. Vrata naprama pisaćem stolu Cortisovu otvoriše se malo po malo, majka mu pruži lice da vidi je li odvjetnik još ondje, рак uđe naglo. — Danijele, nemoj! zajeca zagušenim glasom, sklapajući ruke, Danijele, nemoj! — Sto je? гебе on. Gospođa Cortis baci se na kojena, nasloni čelo na pisaći st6 i stade jecati ponav]ajući: — Ne, ne, ne! On je dva tri puta slatko upita što znači taj prizor, ali poslije, ne mogući izvući već jecaja, svladan naglom srgbom, raskrivi se na nu da govori ili da izađe. — Oh, Bože, Bože, reče ona. Ne smiješ potpisati. — Što ne smijem potpisati? — Ništa!... Za onoga čovjeka koji je malo prije otišao, ništa. — Vidim da će mi trebati staviti dvostruka vrata. Ali zašto da ne potpišem?