СРЂ

— 946 —

Mislio je možda da će mu Cortis ustupiti svoje mjesto, ali kad se ovaj ne mače, zadovoji se drugim stčcićem, te namjestivši se, kako je bo}e mogao, poče pisati: — Ovim privatnim pismom Ispusti pero i prekide svoj ispresječeni govor da se obrati Cortisu. — Ja bih mislio učiniti ovako, гебе on, da i troškove uštedimo .... Čini li Vam se? Cortis jedva glavom potvrdi, ne odgovarajući; a onaj drugi, prihvativši pero, nastavi svoj posao, izgovarajući riječi, jednu po jednu, kako je pisao: „.... koje vrijedi.... na najboji način . ... i razlog.... Cortis zgrabi jedno pero grčevitim rukama, iskrivi ga i slomi ga od jedanput. — Sto je? upita odvjetnik. Cortis skoči na noge, pograbi ga za ramena i stište mu ih. — Pišite, pišite! reče mu; te stade šetati gore doje po sobi. Odvjetnik ga stade gledati, začuđen. Cortis se zaustavi, reče mu stisnutih zuba, lupajući nogom o tle: — Hoćete li pisati? Zatim ode ravno k vratima kroz koja bješe mu izišla majka, te, našavši ih pritvorena, zamlati nima strašno, a kjuč s protivne strane odleti na tle. Zastade časkom spuštene glave, kao da misli što je onaj zveket; pa ode sjesti na naslonač. Odvjetnik, koji ne razumijevaše ništa od te oluje, pogleda ga kradomice. Izgledaše okamenen. Onaj nastavi mučke pisati. Nakon dugih deset časaka položi pero i iznova pogleda Cortisa; vidje ga u istom položaju kao i prije. — Evo, reče, svršeno je. Oprostite, doda videći da se Cortis ne miče. Je li Vam se što dogodilo? Cortis drmnu nervozno glavom. — Sada ću Vam pročitati spis, nadoda odvjetnik. I pročita spis, zaustavjajući se po katkad, da popravi koju riječ, da metne tačke na i. — Vi spasavate možda jedan ]udski život, reče zatim nastojeći blago da Cortisa trgne iz hegove šutne. — Znate li to? prihvati pohlepno Cortis.