СРЂ

— 1027 —

mlađi, stari nas se bogovi odrekoše, jer ih napustismo, a novi Bog naš — prijatej je Grka!. .. — Drugi su pasovi bili tada, starino sijeda Jablane, a drugi naraštaji sada! reče Vojislav. Ne ropći, ne krivi Boga za naše krivice. Tada je pismo naše bilo bujna rijeka, koja ruši i odnosi sve, a sada smo kao mirno more, mrtva voda glatka lica kao mletačko ogledalo što je. — Da, gospodaru, mirno dok ne duhnu vjetrovi! O, Vojislave, gdje je covjeka da pusti dah gneva po moru bijede i strpleha narodnoga?! I tada bi pleme naše bilo more, ali more što proždire. Nema covjeka toga! Zaman gaizgledamo! Pogledaj naše prve jude, cvijet zernje naše, kako se tiskaju među Romeje, kako se rado nazivaju patricijima, gooparsima i ipatima, a da ima izabranika, kako bi slava srpska naša zvonila širomjsvijeta bijela!... A Vojislav mu reče: —■ Ja ću biti taj, ali eekam dan kad ću moći otpočeti sveto đjelo. A mislim na taj dan jednako. Danu me bijeda živih, a noću prijekori mrtvih opominu na to veliko djelo. I čujte me da vam kažem što nikome do danas ne otkrih i ne kazah. Tada prestadoše svirke, pjesme i igre oko hrama; i svi se skupiše oko mladoga župana. A Vojislav ovako otpoče: — Da vam kažem znake, poruke starih naših: da se dižemo. Bila je divna noć kad jednom putovah s Grcima. I noć nas zateče u Raškim stranama gdje Ibar protječe, gdje zametosmo prvu državu svoju. Bilo je ponoćno doba kada spustili mirisom lipa cvjetnih opojenu glavu i ležah kraj mogile neke drevne, i gledah zvijezde jasne kako plove zračnom pučinom zapadu svome! .. . I tihi san spuštaše se na oči moje, kad ugledah divna sijeda ratnika na mač naslonena, i čuh gdje me ovim riječima oslovi: „Sine Dragomirov, ja sam Samovlađ! Cetiri je vijeka kako me zemja pokriva u Panonskim stranama ravnim! . . . Teška mi je zemja sa muka vaših!.. . Sto spava pleme moje, pleme GrrbaJa'PZar je sa Samovladom sva snaga narodna u grob zakopana"? Ja oborih Fruga i Obra, a ti pokorno sagineš glavu prvu mekušnim Grkom!! A truda i muke me je stalo; jer mnogobrojni Frug bješe lukav, a silni Obar bješe divan, i