СРЂ

- 1028 —

zemja je stenala kuda je protutnio narod konanika! ... O Vojislave, ja sam poslanik sviju potomaka mojih a predaka tvojih, cije sjeni traže osvetu, cvijeleći u tihim nocima kroz šumor lišca, jer su im grobovi obesvećeni; i tebe tražim da povedeš narod na sveto djelo osvete i slobode!" Tako rece sjen Samovladova i nestade je iza mogile. Jasni mjesec plovjaše plavim nebom, zvijezde ga pratijaliu, i ja čuh kao neko tiho jecahe kroz grane jasika i topola oblivenih srebrnom svjetlošću. To bjehu duše predaka naših. I osjetih neko tiho rominane . . . Bješe li to rosa nebesna, ili suze nihove ne znam, skupjena braćo! I tada se zakleh da ću sve dnevi i noći posvetiti nesretnom narodu svom. I dočekaćete jednoga dana početak; kada vidim da je otežao narodu jaram i robovane, a laka mu sjekira bojna i bojna muka. . . Tako završi Vojislav, i riječi hegove bjehu kao blagi melem, bjehu kao voda iz studenca života sakupjenom narodu. I svi ga gledahu kao projetni cvijet, kao sunce projetno poslije siiežnih i mraznih dana duge zime Glava Treća. „Ali grčka vojska savlada pobunenike i Vojislava (1036) te ovaj mora otići u Carigrad i tamo provesti neko vrijeme." Istorija Srp. naroda, L. Kovacevića i L. Jovanovića. I dođe dan da Vojislav iskupi riječ datu sjenima predaka i narodu skup|enora. Za dana ćesara Mihajila Paflagonanina naiđoše i zarediše bijede gora od gore i pritiskivahu narod, najprije skakavci, za tim susa, i najposlije trusi silni dođoše i prođoše, ali grabež slugu ćesarevih jednako trajaše. A kad se dojadi narodu diže se narod u Dukjanskoj i u temi Dračkoj, a Vojislav im se stavi na čelo. I pomože Bog bijednom narodu, i oslobodi se priznav i proglasiv Vojislava Travunskog za slobodnog gospodara svog. I osam ].eta ne pominaše se u hramovima svetim ime ćesara Romejskog već ime Stefana Vojislava. A devetoga Jeta diže opet ćesarevina Romejska silnu vojsku i savlada metežnike, i zarobi Vojislava i odvede ga u st6ni