СРЂ

1143 -

1558., govori da je u predgrađu toga grada (gdje je sad Lazaret) lijecio te iste godine Pira od jedne bolesti, od koje je i prije bolovao u Carigradu, odakle je tek stigao, i koja mu se bijaše povratila radi putnijeh tegoba. I pominući ga, Amat veli za n: „Covjek vrlo vješt grčkornu i latinskomu i pjesnik na veliku glasu."*) Odredivši tako van svake sumne epohu dolaska Pirova u Dubrovnik, govori daje, da sree'om nije mogao ondje doći u zgodnije vrijeme. U Dubrovniku su tada vladala vlastela; u miru, s razborom i, što je važnije, s mnogo vrline; radi obrtnosti svojijeh stanovnika bijaše grad bogat, ne toliko da nim ovladaju pokvarenost i poroci, ali ipak toliko da ne bude siromašan i prezren. Negova vlastela, a po nihovu primjeru i drugi građani, izlazeci iz škole Sardonata i Nascimbeni-ja, i razgovarajući se s Amalthejima i drugijem kniževnicima, koje država za platu dovođaše iz Italije da budu u Dubrovniku učiteji, tajnici, pisari, liječnici, Jublaliu i po svom mogućstvu gojaliu one umjetnosti, po kojijem samo }udi se ovjekovjecuju i po kojijem, po riječima premudroga Alighieri-ja, gradovi bivaju slavni i dugotrajni. „Ali što da Vam гебет o samoj gospodi? (pisa Iv. Krst. Amaltheo Nascimbeni-ju, nuđajući mu katedru kniževnosti u Dubrovniku). Pomislite da su kod hih na vrliuncu dobrota, darežlivost, velikodušnost i lubaznost." Među vlastelom za vrijeme Pirovo isticahu se Dinko Rahina, dobar poznavalac grčkoga, od koga nam je ostalo mnogo slovinskijeli pjesama, koje služe za uzor jezika, i mnogo pjesničkijeh prijevoda s grčkoga i s latinskoga, koji se drže za vrlo elegantne i vjerne; Simo Benesa, učen pravnik i poznavalac domovinskijeh običaja, o kojijem je pisao s pohvalom ne zazirući, premda velik učenak, da se u isto doba bavi lijepom khiževnošću i da pomaže hene gojiteje; Nikša Gozze, đostojan da mu Manuzio još kao mladiću podari svoje prijatelstvo, i koji je svojijem prostranijem umom obuhvatio svaku vrstu nauke. Među građanima bijahu na veliku glasu: Antun Medo, za ono doba izvrstan matematičar; Miho Monaldi, u kome jubav znanosti metafizičnijeh, koje mu podadoše trajnu slavu, iđaše

*) Vir graece et latine peritissim'as, et magni nominis poeta.