СРЂ

— 169 —

Điva. — Cijeniš li ti, da ti ja imam što straha od sve što tu mlatiš? 1 ) Petar. — Moja lubjena, ja ću tebi prodrmat uši. Điva. — Pijanče, đusto, pijanče! Petar. — Okinuh ti ih 2 ). Điva. — Mješino puna vina! Petar. — Učinih te crjenu. Điva — Obješehače! Petar. — Nakolečih te 3 ). Điva. — Zli čovječe, manigodd, lupežu! Drugo ti još ne manka nego malo zančice 4 ), izješo 5 )! Petar. — (Uzimle peču bilice i bije Đivu). Da hoceš ih, je li?... Da ti bude. Điva. — (Piače.) A, a, a, a, a, a. Petar. — Evo ti pravoga načina za smirit te. Šena druga. 6 ) - Frano Pantariilić, crevlar; Điva i Petar. Frano. — Ola, ola! Što je to? Kako te nije sram? Nije to od poštena čovjeka b'it tako svoju ženu. Điva. — (Podbočiva se suproć Pranu, komu čini it 1 ) nazada, paka mu dava zaušnicu). A ja hoću, da me bije. Frano. — Eto te tu! da ti bude! Điva. — Sto se ti imaš prtit ovdi? Frano. — Imaš razlog. Zlo sam učinio. Drugi put ne ću.

') Mlatit = ludo govorit. Dubrovačka riječ. ') Okinut ih kome(biva: bata) = nalupat koga. Nar. riječ u Dubrovniku. 3 ) Naholečit koga — vidi op. 2. 4 ) ZS.nčica-e — mislim da znači: sramčta. — Ta se je riječ sasvijem pometnula. 5 ) Izješa-e = prožder. 6 ) U prijevodu II-i prizor zahvata matičin Il-i i Ill-i. 7 ) lt — pravilni oblik današneg iii. Kad je it složen sa: za, na, sa, po, pro, tad i prijeđe u j, te imamo: saći, nađem, prođi. No ako prijedlog ne svršuje vokaiom (n. p. iz, ob, od), tad nema razloga, đa t i d prijeđu u č i đ, Za to je pravilno: Iziti, bbidem, izidi. Tako se još gđje-gdje govori u okolici dubrovačkoj (Konavle, Cavtat), dok je u samome gradu obično: ! zii, otii, a opet pravilno: tzidem, obi.di. — Vidi za ost. gramatiku Maretića. § 310, a).