СРЂ

— 324 —

L' amico infelice, Rispondi, parti. — Mori*), popravi ne misleći kontesa. Naprijed! — Ista je stvar, konteso, kada se odlazi iz Л г абе kuće ! odvrati senator pružajuei se izvan vratašaca dok se u toliko kola bijahu uputila. Ni Clenezzi ni kontesa ne bjehu opazili Jeleninu bjedoću ni tjeskobu što joj se citaše na licu. Bog je zaista pomagao. Ona zatvori oči ne znajući ni sama što cini. Clenezzi poče odmah govoriti o rajskim danima što ili je proveo, o mnoštvu lijepili stvari što je vidio, o tolikim |ubaznostima što su mu iskazali. — Vi se ne ćutite dobro ? rece on od jednom. Boli li Vas glava ? Jelena otvori oči i odgovori smetena: — Jest, jest, boli me glava. Clenezzi htjede reći kočijašu i vratiti se natrag. Ona ga zgrabi za ruku. — Ne! Molim Vas! Opet zatvori oči, htjela je samo misliti o hemu, ćutke. Još malo časaka pa će mu izručiti zadhi pozdrav. Kako hrle koni! Otvori opet oči. Bože, kako trče! Bila bi htjela da ono рб mija puta traje vječno. Uzbrdicom sv. Đurđa kočijaš pusti kone da idu korakom. Malo kašhe se obrne i reče: — Eno gospodina Danijela! I zaustavi kohe. — Gle' čuda! usklikne senator. Baš mi je drago što ću se pozdraviti s him. Cortis pristupi na desna vratašca. Bijaše blijed, preobražen. Ni on ni Jelena ne prosloviše ni riječce. — Dragi Cortisu, reče senator malo začuden, ако dopuštate. I pruži mu ruku. Cortis je bez riječi stište. — Hoćete li i Vi u grad ? prihvati senator. Cini mi se da se predomišlate. Hoćemo li ? Jelena odmahne neprimjetno glavom. Iskušene je bilo prejako! Bili su se dogovorili večer prije da će se tomu ukloniti.

*) umro je.