СРЂ

— 342 —

skinu klobuk i prekrsti se, a iz arle ispred kolibice dah bosioka i cemina prosu se po nemu i vedraše mu dušu sve dok nije došao do seoskog grobja. Na jedan put stvori mu se slilca nena pred oci. Ona je tu ležala. Ona negova prva |ubav ..... Kao gimnazijalac hodio je prevrćat kamene po ledini škajarskoj i ufaćene kukce metao u bočicu s alkoholom, što mu dao profesor Rako. Tu je upoznao nu, cobanicu. Sprijatejili se, zavolili kao rođena braća i ona mu pomagala kupiti kukce. Jednom ih kiša zatekla i nih dvoje sakrili se od nevremena u zapuštenoj pojati. Kupeći ovce bila je ona prokisla, a 011 je privinuv je k sebi grijao Od onoga dana nije ona bila više ona. Nekako prozebla, nekako cudno kas]ucaše. Jedva se držaše na nogama, ali isto čuvaše ovce; a on — sjeća se kao da je to jucer bilo — hodio isto kupiti kukce, i ako više nije učio zoologiju Bio je u seđmom gimnazijskom razredu i čitajuć Brankove pjesme bješe podranio jedno projetno jutro put Škajara, kao obično kad ne bješe škole. U Lukačevini pasle Lucijine ovce, janci se po zelenoj livadi igrali, a duduk čobanski izvijao i popunao idilu. Nego Lucije nigdje ne bilo. Biće se sakrila — rekao u sebi Kriie — i upitao mlado čobanče gdje je ona, Ovaj najprije raskolači oči, a onda kroz plač pokaza put svježeg humka na grobištu doje Svega se toga sada sjeti doktor Krile i zaželi da sjedne na prvi kamen, što mu pod noge dođe, pa da se na nemu sitan isplače. Nego to potraja samo tren, i on ispraviv se obode kona, pa u kasu dojaši do kotorske obale. * * * Jedan sahat. poslije toga odmicala se od Kotora mu|anska barka s doktorom Krilom. Vesla pod vještom mišicom vozača sjekla su jednoliko mirnu površinu zalijeva, u kojem se kupahu zvijezde i gdje gdje uz igalo slabo svijetlo, što dopiraše kroz prozorčić sobe, u kojoj majka na počinak spremala djecu uz ono hihovo nećkane i plač, koji se gubio u bašti oko kuće; a zalijev se zajedno s tom djecom šikao u Jetne noći san sve više i više što se čamac približao Perastu ostavjajuć za sobom srebrnastu brazdu.