СРЂ

— 610 —

Luka P. Primojević, koji je (1514.) predlagao senatu, da mu dopusti otvoriti štampariju, u kojoj bi se pečatalo i »in lettere rassiane al modo, che usano li callogeri dela religione rassiana in loro chiesie, de simile lettera, che haueano comenzato Zarnoeuichi, che per tutto era laudata et aprecciata« 1 ). Milo mi je istaknuti, da su prvi poceci kiiiževnosti u prozi i u stihovima pisani u Dubrovniku ćirilovicom. S ponosom pominem naj stariju srpsku umjetnu pjesmu napisanu (1421) ovdje srpskim pismenima''), onda rodoslovje, što ga je pisao Petar Ohmučević, potomak Rele Krilatoga, starinom Bošnanin, a »сад te дВбровчиии« 3 ) onu zagubienu hroniku 4 ), pa i »cvijet od krjeposti« u korne, pri kraju, stoji: на т: м к: (1520.) лијтл • доистоки^ ' мл • к ■ л\иес {ц ,а • мажл '8д8крокник8 • кии . изпислно • wkoh ■ ликро • w r \ • л\н«зи«\' • рлзлогл 5 ). Osobito upada u oci, da su i katoličke crkvene knige u dubr. arhijepiskopiji bile pisane ćirilovicom. Tako je heko u Dubrovniku") prepisao ćirilovicom lekcionarij Bernardina Splićanina, naj stariju hrvatsku štampanu knigu (1495.), i oblike čakavskoga govora okrenuo u noj na dubrovački 7 ). Pa i sad ima u dubrovackom dominikanskom manastiru jedan taki ćirilovski (Ilyrica lingua et serviano charactere) lekcionarij, o kome Cerva (Chirographoteca, str. 57., br. XIII.) govori »jam erat Codex iste in Caenobio ad usum fratris Theophili Ragusini anno 1582.« 8 ), a slično tvrdi i ovaj italijansko-srpski zapis na istom rukopisu: »Либар .. исала ди падре fpa-rpe. iакwбw ди рагбза ди саптш доминики!« 9 ). А ima ih sačuvanih i više. Jedna taka knigaje do nazad malo vremena bila u popovskoj blagajnici u Dubrovniku, pa kako je pogibao, da su je uništili, evo liena opisa, u koliko se sjeća jedan postariji počasni kanonik, koji je bio srećan imati je više vremena u rukama: »Ta je kniga bila u velikoj šesnaestini, vrlo stara, pisana bosančicom, mora daje pretrpjela neugodnih faza, jer je početak donekle na pergameni. ') Gelcich, I conti di Tuhelj, 37. 5 ) Archiv fiir sl. Phil. XIX., 59. 3 ) Isto, IV., 341. ') Appendini, Notizie, ist.-crit. I., 74.: ,,un codice Serviano", a u riemu je govor o postanku Dubrovnika. 5 ) Jagić, Prilozi k hist. književnc 4 naroda hrv. i srb. (1868.) 4. 6 ) Leskien, Berichte d. kon. Sach. Gesellsch. d. \Vissenschaft, Phil.-hist. Classe (1881.) XXXIII., 202. ') Maretić, Lekcionarij Bernardina Spljećanina (1885.) XVII. 8 ) Starine XXVII., 4. 9 ) P. A, Syrku. Краткги отчерта o заннтгпхг за границеп (1895.) 15,