СРЂ

— 611 —

а poslije na hartiji tvrdoj, i to ne na istoj vrsti, već umetnuto razne vrsti hartije. Kako je naslov knizi, ja se sada ne spominem, niti sam onda čitanem iste mogao uprav okrstiti tu knigu. Svakako, po predmetu i sadržaju, mora da je bila neka vrst pontifikala. Premda je svakolika bosancieom pisana, ipak nije sve ista ruka ispisala, već osobito na umecima nezinim opaža se druga ruka. Na svrsi i na koricama s unutrašne strane ima napisana koja riječ nespretno i od razne ruke, i to ćirilovicom .... Svećenik taj, vlasnik knige, i koji se, vajda, nom služio, mora da je bio katolik .. . Tečajem vijekova i Bog sam zna kolikijem prenošenem ureda popovske blagajnice ta kniga, zanemarena, ne naiđe nikada na čovjeka, koji bi joj mogao bio dati zasluženu važnost. Ni sam pok. dum Lovro Kuku]ica, profesor bogoslovja IV. razreda u Dubrovniku i upravitej popovske blagajnice za mnogo i mnogo godina, i premda kniževnik i vrlo učena osoba, ipak za čudo je, da nije na tu knigu svrnuo svoju pažiiu. Kniga u tom uredu nije stala zatvorena ni čuvana, već metnuta na vrh ormara. Prvi, koji ju je zapazio, bio je pok. počasni kanonik dum Stijepo Hrdalo, činovnik kod ureda popovske blagajnice. Onmeje opomenuo i po putu negovu dođoh u poznane te knige ...«. Toliko mi je pisao taj stari sluga božjeg otara, kome ime radi raznih razloga ne iznosim. Ne bih bio ni ovo iznio, ali kako je opće mišjene^ da je ta đragocjena starina nestala, još općenitija je že]a, da se s kompetentnoga m.jesta mora dati razjašnene o ovoj stvari, jer mi je poznata još jedna afera s ovom knigom, koju eto ne iznosim na vidjelo. U interesu nauke, gdje barem sada ćirilovica ne će bosti oči, nadam se, da ova žeja ne će ostati vox clamantis in deserto. Pominem i rukopisni molitvenik »11 uero modo di udire la santa messa meditando la Passione di Gesu Christo«, koji je u Dubrovniku pisao svećenik Matija. (To mislim radi ovih riječi u molitvama: Benedich, Domine, me Matheum famulum tuum i contra omnes penas, et passiones mei famuli tui Mathei). Rukopis je sada u g. Antonija Benussi, a znatan je s toga, što na čeonom listu ima istom rukom ispisanu više puta ćirilovsku azbuku. Dugo iza drugili dalmatinskih gradova uvukla se u Dubrovnik latinica. Znamo, da je to i drugovdje išlo teško. Tako je