СРЂ

— 612 -

g. 1545. liagija Vartolomej Gyurgieuits jadikovao, da ne može neke katoli^ke molitve izraziti dobro latinicom, jer »impossibile est nobis latinis characteribus, ipsorum uoeabulorum ueram prolationem imitari«'). Hrvat Ognoslav Berlić, velik propagator ćirilovice među Hrvatima 2 ), kaže, da naši prvi pisci u djelima štampanim u Jakinu žale, što im radi nestašice ćirilovskih pismena djela izlaze latinicom 3 ). Ja takih djela, pravo, doslije nijesam vid'o, ali je neosporna činenica, da su svi naši pisci svih vremona bili uvjereni, da je ćirilovica naj savršenija azbuka, pa bi i svoja bezglava vrludaha u ortograflji tumacili ćirilovicom. S toga je još g. 1628. Don Gregorio Vidali da Liesena htio na kraju svoga, sad izgubjenoga, rječnilca staviti dvije azbuke, »ci5e quello di S. Girolamo et quello di S. Cirillo« 4 ). Otuda u Della Belle ćirilovsko з za z 5 ), i u Stulićevu rječniku one litanije »Ac, ca, ce, ci, co, cu; Az, za, ze, zi, zo, zu; Пч-к, чл, чс, чи, чо, ч»« itd. 6 ). Ра ni Dubrovcani nijesu mogli djedovska »srpska pismena« lako zaboraviti. N. pr. g. 1603. M. Pavlović piše »siuitlo gospostmo, siue, nemogu/d, proM, pomoM«, a to odaje čovjeka, koji je iz djetinstva bio vićan pisati сквктло госпосткво, ckki , ншогВки, ироки, пол\оки 7 ). Vrlo je interesantno, što su u tome katolički sveštenici pošjedni ijopustili. Dum Nikola Fiorović napiše »svojom rukom srpskim slovima, da se boje razumijec svoj zavještaj (1601.) i ode — na drugi svijet, a dum Tvan M. Zaguranović udari svoj bi]eg (1611.), s ćirilovskim natpisom, u Gospodhem hramu, u katolickoj crkvi u Liscu 8 ). Ovdje bi, možda, mogao ubrojiti i to, da je Orbinijevo »Zarcalo duhovno ugledalo vidjelo g. 1628. pod natpisorn: Огледало дбховно iv почетка и свархе живота човичапскога. 9 ) (Nastaviće se).

') De afflictione, tam captivorvm, qvam etiam svb Turcse tributo uiuentium Christianorum. In veteri Vang'iorum vorinatia. 1645., u prikazu citaocu. J ) V. poruku „ап meine Landsleute" u I. i II. izđariu riegove ilir. g-ramatike, a i Гласннк земаљ. Муз. у Б. н X., 1904., L, 2. 5 ) Ignaz Al. Berlić, Grammatik der illir. Sprache (1850.) IX. ') Starine XXIV., 21. 5 ) Dizionai'io italiano, latino, illirico, ln Venetia 1728. passim. *) Rjecosloxje II., 074. ') Споменик XI., 19. i 91. *) Srd 1903., br. 22. ®) Šafafik, Gesch. d. serb. Liter. I (1865.) 291.