СРЂ

— 582 —

Marku. Ali kad Marko izvadi nože iz potaje, pa raspara Musu od učkura do grla bijela, e tad, kao da im se svalio kamen sa srca. — Bre aferim, Krajevicu Marko! čućeš tad po kojega da kaže. Prosto im je odlanulo. I pjeva ti naš Ilija, i gusle s nime, pajednako izvija glavom i životom, dok u neke ne svrši pjesmu: A mi đružbo zdravo i reselo. Zdravo da si, u dom domaćine! — Vazda zdrav bio i veselio se! kliknu svi u jedan glas. — Zdrav bio i veselio mi se! nadoda Matija, pružajući mu botiju s vinom, koja se već po drugi put natocila. Ala si ga baš junački! ■— Evo baš i jesam, reče Ilija primajući vino. Eto sam je s kraja na kraj ispjevo, a da i ne stanem. Vjere mi, ne znam hoće li se i jedan naći, da je i u triput otpjeva, pohvali se Uija, pa nagne grlom i grlićem. — Junački, junački, pohvališe ga svi što su ga slušali. — Ala ti ga je bio silan Musa, jaaadan!, reče jedan između hih, produjujući glasom zadnu riječ, kao da hoće da ostale uvjeri, da je Musa baš bio silan. — Teška brate svome bez svojega, nadoda drugi. Da mu ne bi posestrime vile, valaj ga Marko nikad ne iznese živu glavu. — Znaš koja je? reče treći, kao da mu je žao, kad bi Marko bio mani junak od Muse. Rijeću ja tebi i ovu. Zgriješio je Marko što je posjeko ruku Novaku kovaču, a opet smela ga i Neđeja; a mislim, drukčije bi se Marko nosio s Musom. Valaj mu ne bi bilo potrebe od vile. — Nije šala tu megdan dijeliti. Tri srca u nemu, i tri rebra jedno vrh drugoga — upađe opet jedan, da se i negova čuje. ■— Ostavimo ludi Musu i Marka, na jednom će Ilija. Evo je već neko doba, a sutra i jest nedeja sveta; treba Judi u crkvu. Nego 'ajdemo spavati. — Dobra ti je, potvrde ostali, i ustanu sa trupina. — 'Ajte Judi, ko će još ovo malo vina, u ime dobra puta i počinka. Deder ti Ilija, ti si i zaslužio, reče domaćin, držeći jednako vino u ruci.