СРЂ

— 588 -

—• Ne mogu, Matija, više, pio sam ga đosta. — Popij ti Nikola, da ne ostaje, nastavi Matija, okrenuv se k nemu. — Baš me nije ćeif, ali opet ne ću da ti udrem po ruci, reče Nikola; primi vino i nazdraviv domaćinu iskapi ono što je ostalo Zagrnuše se Judi u struke i kabanice, i svak se uputi svojoj kući, da spava i čeka sutrašni dan — svetu nedjelu. Dobra noć! — Laka ti bila! To je bila zadna riječ ove veceri. Na poju jednako duva jak vjetar, te premeće kišom i previja granama. Naši Judi pođoše tiho poput sjena u miru božjemu, svaki u svoj stan, ni o zlu misleći ni zlo radeći. Takovi su vam naši sejaci! Vjetar jednako huji i previja granama. — Misli li on o zlu ?! Bei, oktobra 1903.