СРЂ

— ш —

obavijesti potanko papu, predočujući mu ujeđno i svoje muke kod izvršivana tridentskijeli reforama. Grgur XIII. upravi preko korčulanskoga biskupa Kviarija dugo pismo senatu tražeći potpunu zadovo]štinu. Sestoga Novembra 1581. imao se sastati senat, jer je trebalo raspravjati o važnim državnim poslima. Toga dana knez Nikola Gradic bio je veoma zamišjen; odmah iza objeda povukao se u svoju radnu sobu, sio u st6 i stao prebirati neke liartije, koje je te večeri imao iznijeti pred senat, a kad mu zdur oko 4 ure javi, da je došao državni tajnik, gospar Ivo Mencetić, knez se diže iz stola i pričeka tajnika na vratima od sobe. — E, gosparu Ivo, što ti se cini? prvi će knez sekretaru. — Ovemu smo se mogli nadat, odgovori sekretar. Spominete li se što sam гекб u senatu oni put: da ćemo na ovi nacin nagrajisat. Bili bi boje ucinili da su mene poslušali, nego onega mahnica od Kaboge. On će za nas bit rovina. Knez se zagleda u sekretara pa nakon malo primijeti: — A što ti se cini, bili odi mogo bit prst arćibiskupov ? — Sikuro, anzi sicurissimo, odmah će sekretar, ali se nije čudit, on in fine brani svoje. In ogni caso, vaja prokurat da se ova stvar uredi, da ne izgubimo milost papinu, kad najviše od ne imamo potrebu u današiiijem intrigima s Uskocima i s Mlecima. — Ho paura, reče knez, jer oni vragovi ne će čedit; ko će ti persvadat Jera Kabogu i Benešu? — Vedremo, odgovori knez, i pruži sekretaru u omotu neke spise. Na uru noći, po običaju, senat je bio na okupu. Knez Niko Gradić kratkom besjedom na talijanskom jeziku pozdravi vijećnike, napomene razloge radi kojijeh je vijeće sazvao i opomene vlastelu da mudro i dostojno raspravjaju o važnim državnim poslima; te prije nego preda sekretaru papino pismo, da ga vlasteli pročita, reče: — Ovo mi je pismo predao na ime pape korčulanski biskup Agustin Kviarij, da ga iznesem pred vijeće, i evo, mudra vlastelo općine sv. Vlasija, ja ću ga vam saopćiti, a vi ćete odlučiti što se ima učiniti.