СРЂ

— 649 —

živite? Ili ne znate, ili se šalitel Molim Vas, samo ujezite u zavod, u koji vas pozvasmo!" — Unutra sve lijepo; dvorište i hodnici lijepijem modernijem pločama pomošteni; u dvornicama i sobama parketi; po stubama i hodnicima sagovi; svuda sprave za eletricnu svjetlost; pokudstvo gospodsko; slike glasovitijeh |udi po stjenama; u jednoj dvornici u velikoj slici vidiš gdje mnoštvo momaka i djevojaka u narodnijem uošnama igraju kolo pod višnoni a . . . . kolovođa im Dubrovčanin; u onoj dvornici gospoda slušaju ućenaka, koji im tumači i kaže radium; u drugoj dvornici biblioteka sa mnoštvom starinskijeh i novijeh kniga i rukopisa; u jednom krilu samostana mnoštvo mladića bavi se strojevima i spravama; u drugom kraju gradske djevojke rade i crtaju; u jcdnoj sobi gospoda uce, u drugoj pišu i motre neke čudne prijedmete. Svima u licu čitaš zadovojstvo. Pratilac me tada povede da se upišem u knigu posjetilaca. Tu ugledah gvozdenu kutiju s natpisom: „Prinosi Za Višnički Zavod". Ja ruku u špag i uvalih u kutiju srebrni novac, te zamolih pratioca da mi protumači alegoriju one velike slike, a on će meni: „Slikar je hotio kazati da su Dubrovčani samo u kolu s narodom stvorili ovaj zavod i da će ga u tom kolu visoko podignuti." — Ja svojijem očima ne vjerujem, te ih terem, kao da bo|e vidim. — Probudim se zlovolan. * * * Izađoh pred kuću na Posatu i pogledah mimo onaj gorostas od Minčete put nekoga čempresa „Iza grada". Cudnoga li slučaja! Negov mi vrh biježaše uprav manastir. Ova je zgrada prema Zarkovici viša a put mora niža. Pri zemji je dona manastirska crta nagnuta put mora, regbi da od svoga postanka hoće u more kao brod, koji se na porinuću veselo uva]uje, ili da se pri svom rasapu, kao stojetni nesretnak, ostavjen od Boga i od Judi, prigiba nad ponor, da prekine naglo kobni život, koji mu je omrznuo. Razgledam visinski profil oko manastira. On je nad obalom i mal ne u sredini profila, kojega je dona crta more. Gorna, koja dijeli goru od nebeske modrine, proteže se k Zarkovici s lijeva s plitkom izgrbinom i udubinom. Desno od Zarkovice crta se spušta položito prema moru do Orsule; tu ona naglo