СРЂ

— 65U —

pada niz uspravnu cjepotinu; pod Orsulom pravi trbušinu a mnogo niže drugu, te malo zatijem dotiee se morske razine. Poviše Sv. Jakoba proteže se iz grada polagano uz brdo cesta put dna Orsulske cjepotine. Na noj, uprav poviše Sv. Jakoba, vidi se kuća, a na crti gornega profila, nešto više cjepotine, vide se ruševine stare crkvice Sv. Orsule; od ne prema onoj kući bijeli se stari put od Orsule; regbi kao da on privezuje uz profil Sv. Jakoba onaj drugi Cavtatske okolice, koji iz dajega čini kroz jutreni vazduh kao olovno, plavo zaleđe. Minčeta nam skriva šijak ove okolice, koji se pruža u more; za Minčetom je na desno komad gradskijeh zidina i Lokruma, te more i istocna strana grada. Ali svuda okolo Sv. Jakoba, straga i osprijeda, gore i doje, iz bliza i iz daleka, u skupu i osamjeni, pojavjuju se cempresi, ovaj žalosni motiv dubrovacke okolice; kao da je pamćene Dubrovčana zakopalo od davna duboko u zemju manastir Sv. Jakoba. On im je ipak slavan spomenik kulturne prošlosti i najdivnija tacka blagoga dubrovackoga neba i prirode. Sveti Jakob u Višnici nosi ovo ime, jer je tu prije bilo, kako kažu, višana. Strma strana našega Srđa, koji se pruža jugoistočnijem smjerom, pomice pri Zarkovici Orsulski profil put juga oko Sv. Jakoba, te tako priroda kao blago majcino krilo brani manastir od slapa sparne jugovine, od bijesne bure i od prevrtjivog istočnaka; zimi ga Lokrum, na kojem bješe naj starija venediktovačka zadužbina u republici, kao brižni otac brani od uzburkanoga lebića (jugozapadnaka); Jeti žejenomu majstralu (sjeverozapadnaku) Ploče i Lokrum otvaraju vrata i upravjaju ga put samostana da rashlađi žegu; opaka tramuntana (sjevernak), koja zimi bije čelo manastirsko obrnuto gradu, ne može da se ušuja u zgradu, jer je ona s ove strane iznutra zaklonena širokijem hodnikom, a nijedna soba za nim nema ni vrata s ove strane. U Sv. Jakobu, ovom majčinom krilu, sve pjeva slavu Višiiemu i ne boji se ni studeni, ni žege; tu se možeš grijati, kad se drugovdje ježiš od zime; tu cvate, kad se drugovdje cvijet tek zametnuo; tu Jeti možeš naći liladovine. kad se odajiš iz gradske omarine; u ovom je kutu najblaže nebo cijele okoline dubrovačke; odaji se put grada, ili otiđi daje iza manastira, tada nije više tako. * * *