СРЂ

- 630 -

U toj avliji stanovalo je jedno đesetak porodica iz najrazličitijih društvenih materijalnih i moralnih slojeva izmrjanoga Biograda. Ali niko se u toj avliji nije slagao kao baba Anka i nena nesrecna susjetka. Obje su bile naivne i dobre žene, i nekih dana, kadabipopile malo više rakije,.onda je baba Anka dugo pričala o svojim bijedama i nevojama, o svojim preminulim sinovima, o svojoj mladosti, i onda je gorko plakala, krupne djetinske suze kvasile su joj stare obraze. Dobra susjetka je sa vlažnim očima tješi i utješi, pa obje duboko uzdahnuvši kucnu se i popiju posjednu čašicu, da utope gorcine prošlosti i sadašnosti. * * * Mala gomila je još pri radu. Stari sahat na zidu kuca jako i sakato, dok se klatno ravnomjerno klati, a crni se tegovi lagano spuštaju niz taman zid. S vremena na vrijeme nešto se odvije u sahatu, teg se spusti na niže, i 6asovi izbijaju : ponoć,. . . jedan, .. . dva, .. . tri,... četiri; mala gomila je uvijek pri radu. Vatra rči, sjenke igraju kao aveti, aMitar umoreno zapijeva kroz nos istu pjesmu. Nebo je vedro na poju, puno zvijezda a bez mjeseca; sa strehe vise duge ledene svijeće, a okna su išarana ledenim cvijećem. Vjetar zuji hladan kao smrt. Mitar je posjedni put zapjevao, kao da nema više daha u grudima. Svi ćute. Gliša se zgurio na malome stoliću, radi ćuteći kao da je zanijemio, a diše brzo i kratko. Glava mu je otežala, umor ga steže oko vrata, a bol osjeća nad plećkama i lopaticama. Na mah mu nešto zablista pred očima: šareni i sjajni mozaici, neka bijela vitka tijela igraju pred nim u jubieastom vazduhu, iz da|ine dopire slaba muzika, koja odjekuje međ šarene mavarske lukove i svodove Gliša se trže; sve iščeze, i negov mozak stane upravjati rukama koje su same radile. Vidi pred sobom lampu, a izokola nikoga i ništa. Sahat izbi časove. Gliša ispravi savijena leđa i uzme drugu obuću.