СРЂ

— 1107 —

osjetiše da im je glad i žeđa utažena; živine prestadoše se plašiti; svi stvorovi ozdraviše od svojih nemoći; svi stvorovi postadoše prijazni; lupko ržahu koni, rikahu slonovi; muzikalni instrumenti sami zazvecaše; narukvice i ostali |udski nakiti zazveketaše; nebo u svakom pravcu razvedri se; blagi hladni vjetar rasladi sve stvorove; pade kiša u nevrijeme; voda izbi iz zem}e; ptice prestadoše da lete po nebu; potoci utišaše se u svome toku; morska voda oslača i pokri se svud šarovitim lotusima; sve cvijeće rastvori se; na deblima, granama i izdancima drveta procvatješe ruže; iz tvrdih hridnih škripova ponikoše divne ruže; cvijeće je od sebe visjelo po vazduhu; svuda se vidjela kiša od cvijeća; po vazduhu razlijegahu se zvukovi nebeske muzike; sve sfere bjehu ukrašene vijencima, a o nima visijahu cvijetne kite, JuJahu se od maha lepeza, napištane zadahom cvijeća i miomirisa, divota ih je bilo gledati. Za vrijeme nošena četiri anđela s mačevima u rukama čuvahu oda zla i nenadne mater i dijete. Za sve vrijeme blaga i zadovojna, prosta od svakog tjelesnog bola, krajica negovaše u svojoj utrobi dijete, koje kao bijeli konac u providnom dragom kamenu, tu kako u moćniku, počivaše. Deset mjeseca nošaše ona velikom obazrivošću blago, isto kao kad se nosi posuda puna uja.«

3). Porođene. »Kad se vremena ispuniše, Мауа očitova svome zaručniku, da bi žefela pohoditi svojtu u gradu Devahrada. KraJ rado pristane na tu žeju i odma naredi da se poravni put, koji vodi iz Kapilavastu u Devahrada, i da se okiti s obje strane bananima, sudovima punim vode, zastavama i stjegovima. Tad posadi кгаЦси na zlatnu stolicu u nosila i otpravi je uz brojnu prathu. \ »Među dva grada ima zabran visoka drveća, nazvan šuma Lumbini. Kad krajica stigne do ne, drveta stadoše punim cvjetanem da se krase; pčele svakojake vrste zujahu po grančicama i cvjetovima, a jata ptica prelijetaliu [ирко pjevajući. Cinilo se kao da cijela dubrava slavi svečani ulazak nekoga mogućega krala.