СРЂ

NAD LIJESOM DRAGE. #*»**»** N. Lenau. Preveo August Minček — Dubrovnik.

Bl'jeda i nav'jek n'jema, nav'jek! ležiš Na l'jesu, jaoh! protegnuta, draga, Vabljahu smrt ti čari; ona dođe, I grli tebe! Laganog ćuha u ve6ernjem hladu Sjeđasmo njekoć uz potoka romon A dršćuć duša izusti mi tada: » Ljubim te vjecno !« Ali ti sagnu l'jepu glavu dolje U tekućoj vodi, promišljajuć nješto, Кб da te taknu tajanstveni šapat Budućeg doba. Šutanjem tvojim bono dirnut pitah: Jesi li čula riječ duše moje"? Ti nježno klimnu, al' mi bi premalo Klimanje tvoje. Vrele mi suze valjaju se s oči, I kaplju na to ledno tvoje čelo, S koga je n'jema odbjegnula, jaoh Ljubavi miso. Moj glas ti skršen sad klikuje bono: »Ljubim te vječno!« Oh blažena mene, Nečujnim znakom kad bi boli mojoj Odgovor dala!