СРЂ
24
ОЦЈЕНЕ И ПРИКАЗИ. — OCJENE I PRIKAZI.
401
učećoj mladeži. Svi su krajevi Evrope jednakim marom ocrtani. Sto osobito resi ovo djelo jest karta, koja nam dava hronološki pregled prehistoricnih kulturnih grupa u Evropi do rimske dobe. No opet nije ovo djelo takovo, da mu se ne bi moglo štogod predbaciti. Naj glavnija je pogrješka, što pisac crtajuć nam prehistoriju Evrope, što je isto kao da гебето povjest prekulture u Evropi, nije uzeo u razmatranje i čovjeka. Kultura počinje, kad je čovjek postao čovjekom; dakle govoriti 0 kulturi a ne govoriti o čovjeku isto je kao govoriti o jednoj drami a izostaviti glavnog junaka. Druga je pogrješka, što je Miiller počeo svoje djelo sa paleolitskom a ne eolitskom dobom i tim dokazao, da mu nijesu poznata naj novija istraživanja na tome polju. Do sada je naime bilo poznato, da je čovjeka bilo već u diiuvijalnoj dobi i da je on bio stanovnik starog i novog svijeta. No ako se je čovjek razvio malo po malo, pravom se posegnulo i do u tercijarno doba, da se i tamo traži čovjeka. Ranke je u svome djelu „Der Mensch" posvetio tercijarnom čovjeku čitavo jedno poglavlje, ali je na svrhu ipak morao kazati, da se još o tercijarnome čovjeku ne može sa sigurnošću govoriti. Međutim kosti čovjeka-majmuna (Pithecanthropus errectus), koje je Eugen Dubois našao na Javi kod rajesta Trinila, zajedno sa kostima velikih sisavaca iz tercijarne dobe, te vclike mase eolita (to su vrlo primitivne forme artefakta) koje je našao Vervorn u Aurilac-u u mlađemu miocenu 1 starijemu pliocenu, a što je osobito karakteristično, što mnogi od tih eolita nose na sebi znakove udarca, dakle da ih je neko upotrebljavao, sve nam to kaže, da se sada može govoriti i o tercijarnome čovjeku pa i o razvoju kulture u ovo doba u tri periode: reteljensku, mezvinijensku i strepijensku, koja zadnja prelazi u šelensku, kojom počinje naš auktor. Treća je pogrješka, što auktor kadgod posve u kratko razvija svoje razlaganje, što početniku na ovom polju pravi poteškoća u potpunome shvaćanju, te je primoran da posegne i za njegovim glavnim djelom, koje smo prije napomenuli. Kad bi se neko prihvatio da ovo djelo prelije na srpsko-hrvatski, preradivši ga malo prama gore navedenome, bilo bi to veoma dobro. -— Dr. Božo Cvjetković.