СРЂ

476 СРЂ. — SRĐ.

nicam, zabave se poslije kućnijem gospodarstvom, pak živjeli prosto, ali nezavisno. Potlje nadođe bolja pamet. Stari uvidješe da, ako oni mogahu uzdržat se nezavisni, ali da mladome naraštaju biće skućit, glavu pod promjenam, što nepovratno vrijeme navodilo je neprestano. Radi toga pričeše, koji mogahu, spremati sinove na više nauke u Padovu, u Beč, i drugovdje; i ovi se u svoje vrijeme opošteniše u raznijem stališima javnog žića, i dosegoše do visokijeh časti, koji u državnićkoj, koji u vojničkoj struci. Mali dio, i to posve imućijeh obitelji, ne osvrćući se na promjene vremenom navučene, jedino na dobro i časno odgojenje svoje djece, otpremahu sinove i prije i poslije u glavne inostrane zavode i ne poštediše troška, neka bi se izučili u razlikijem strukama znanja. I to ne da bi ih turili u veliki svijet ili po javnijem službam — ne trebovahu tuđa kruha, imaliu ga izobilno na domu — već nek bi mirno živjeli na svomu i o svomu, te uz plemenitost koljena pridružujući gojenje stavnijeh nauka, gospodski održali bi i na dalje među sugrađanima sjajnu čast staroga imena, štovani ne kao nekada starovijetnici i knezovi, er vrijeme se mijeni, no kao odlični osobnjaci, ures doma i domovine. Lijepa, dična zadaća! — ali nije joj svak vrijedan, već onaj samo koji znade da je shvati i sposoban je, da je uspješno ispuni. Inačije, lasno da poprša, a ne poleti, a još grđe onomu, koji uzmisli da bogastvo i staro ime svemu je dostatno, pak ne uzmari da od svoga nadostavi; tada padnut će u lijenu sebičnost; tada, kako veli naš narod, dobro sjeme na jadnoj zemlji prometne se u nevaljalu travu. Nešto slična vidjećemo i u ovoj pripovijesti. V. Mjesec je prosinac godine 182*, vrijeme studeno. Pred vratima od Pila jutrom prije zore navala čeljadi, ponajviše ženicii, čeka dok dođe, kako onda nazivahu: »kapetan od place« s vojničkom stražom da ih otvori. Ta tiska nije za ino, nego er je trodnevje Gospe od Začeća, kadara u crkvi Malobraćana