СРЂ

ĐENEVRIJA.

477

s velikom svečanosti slavi se božija Majka, i od jutra do mraka presveto Tijelo izloženo je častivom poklonu pravovjernijeh. S prvom misom, koja se pjeva u šest ura, obdržava se crkovni obred, i naš puk vrvi da opsluži svoju bogoljubnost. Pilari i Pilarice, da bi prispjeli na vrijeme, podrane, te čekaju dok »kapetan« otvori i upušti ih u grad. Trebalo bi biti Pilar, kako satri i sam, i preživjeti ona doba, da bi čovjek mogao dohvatiti pomamu i brižljivost, i neko veselo inađenje ko će prvi se naći pred gradskijem vratima, ko će prvi omlatit u grad; 1 djeci paka bijaše teferić kako nikad, a znam kazati, er sam se i sam tu često puta inadio, da osvem djece i staro bi poludjelo. Već kad bi se čula unutrnja straža zavikati nekakvu njemačku riječ (koja, vele, da je značila: »stražari, trčte van pod oružje«), pred pilarskijem vratima stalo bi tiještenje, da bi komu i do nevolje bilo : pa kad bi se ugledalo da se most snima i otvaraju prva vrata, liee Bože daj da se ko i ne uduši ! A kad bi paka »kapetan« ištom odvrnuo zatvore pilarskijeh vrata, ne bi mu trebalo otvoriti dveri, to bi puk i sam ih razmašio, pak onda кб poplavica unutra. Zaludu bi kapetan »sakramentirao« i »basamavao« i što ti ja znam vapio da polakše ulaze; djeca bi nadvladala kvikom, stariji psovanjem onijeh koji bi ih gonili, mlađi smijanjem, tako da do volje bilo bi tu padanja, gazenja, tiske; tako da znam i to da jednom zanesoše i kapetanai stražu u vrpu za gradske dveri od kuda se jedva iskopaše a što ćeš de ! bilo bi smijelia i plača kako sveđer i svukud po svijetu. Ovo jutro podraniše i dvije starije ženske glave, koje malo na izmaku navale čekahu da se otvore vrata, i u toliko razgovarahu se iz tiha. Valja da su štogod prije govorile o tiski onoga jutra, er starija veljaše mlađoj: — Ne tiskam ga se ja, sestro! Da, obukla sam ovo nešto bolje haljinica, pa kad me kakav lero drne i prepara ih, što tad ? S okrpljenijem u crkvu se ne ide, a za novijeh nemam ovega (i tako govoreći makne prstima кб da broji novce). — Вбте dobro govoriš, susjedo Santa; ali opet mladost plahost. Znaš kad smo obe dvije bile mlađe nijesmo štedile ni tiske ni haljina.

1 То bi se prije toliko dana dog'ovarali susjedi, kađ će i kako će. Večeralo bi se i otišlo spavati za rana, a ustalo bi se dvije tri ure prije zore, кб da se ima putovat ne znam gdje.